Papa Benedikt XVI. najavio je Pismom svećenicima, 16. lipnja 2009., „Svećeničku godinu“ s početkom na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova, 19. lipnja. I trajat će do iste svetkovine 2010., a u povodu 150. obljetnice smrti arškoga župnika Ivana Marije Vianneya. „Svećeništvo je ljubav Srca Isusova“, običavao je reći Svetac.
Tko je sv. Ivan Marija Vianney? Rođen je u mjestu Dardilly, 1786. U školu pošao u 17. godini života. Kad je prešao 20. godinu, došao je u školu župniku u mjesto Ecully pripremati se za svećenika. Ivan se osam godina mučio i učio, i tu i u sjemeništu. Pobožne čine izvrsno obavljao, i nagovore, pa i one teološke, s ljubavlju pratio, ali ne će mu u glavu latinska gramatika. Zato su ga otpustili iz bogoslovije iz Liona. Ali u njega zvanja i duha Božjega koliko u svih njegovih profesora i poglavara. Konačno crkveni ljudi nisu mogli odoljeti Duhu Božjemu. Godine 1815. zaredio ga je biskup za svećenika. Ostao je tri godine kapelan kod onoga istoga župnika-učitelja: među njima dvojicom natjecanje u molitvi, pokori i apostolskom žaru.
Godine 1818. Ordinarijat ga imenovao kapelanom u mjestancu Ars, koje će tek 1821. postati prava župa. A to mjesto bijaše tamni kutak lionske biskupije, 230 članova na broju. Ali župnikovi čini pokore i duge molitve začudile su i zadivile njegove i najotpornije župljane. S propovjedaonice kao Ivan Krstitelj, a u ispovjedaonici kao Krist Gospodin. Pokornički narod navalio preda nj. Kakve su ga patnje na župi morile, nema toga pera da to opiše.
Godine 1843. nije više mogao izdržati, i po noći pobjegne u svoju rodnu župu Dardilly, na neko vrijeme.
Godine 1845. biskup mu nametnuo kapelana koji je preuzeo sve ovlasti, a on: ni župnik ni umirovljenik. Pravo kažnjen, degradiran.
Godine 1853., kada mu je biskup digao kapelana, a došli neki biskupijski misionari u pomoć, smatrao je pogodnim povući se u samoću. Usred crne noći digao se sa zemlje i stao ponovno bježati iz župe. Vjernici i hodočasnici za njim dok ga nisu stigli i vratili u - ispovjedaonicu.
Godine 1858., uoči njegove smrti, u Arsu bilo je i do 80.000 vjernika hodočasnika. Znao je ostajati u ispovjedaonici po 16 sati dnevno. A u ispovjedaonici vjernici su više plakali nego se ispovijedali.
Godine 1859. ljeto vruće, crkva puna i zagušljiva. Njega uhvatila groznica. Legao i 4. kolovoza preminuo. Sprovod veličanstven. Pokop u mjesnoj crkvi.
Godine 1905., to jest 45 godina kasnije, proglašen je blaženim.
Godine 1925. proglašen svecem Katoličke Crkve.
Godine 1929. Papa ga postavio zaštitnikom svih župnika ne samo u Rimu nego i u cijelome katoličkom svijetu.
Godine 1959. papa Ivan XXIII. izdao je encikliku na stotu obljetnicu njegove smrti: Nostri sacerdotii primordia - Početci našega svećeništva.
Godine 1986. papa Ivan Pavao II. uputio je svim svećenicima apostolsko pismo na dvjestotu obljetnicu njegova rođenja: Ecce nunc nos - Evo nas sada.
Ivan Marija Vianney uzvratio je na Božji zov svojim: „Evo me!“ Sposobnost mu je umna bila prorijeđena, ali ljubav u srcu kao gorući grm na Sinaju. Gori, a ne sagorijeva. On je pokazao koliko se milost i snaga Božja usavršuju ili očituju u slabosti i nevolji ljudskoj. Ovo je prava revolucija koja se dogodila u samome čovjeku. Njegovo je svećeništvo bilo očitovano od oltara do ispovjedaonice, od župne kuće do posljednje kuće bolesnika ili nemoćnika u župi.
On je ovako tumačio svojim župljanima što su to sakramenti, piše Papa u svome Pismu prigodom otvaranja Godine: „Ukloniš li sakrament Reda, ne bismo imali Gospodina. Tko ga je stavio u svetohranište? Svećenik. Tko je primio tvoju dušu na dolasku u ovaj svijet? Svećenik. Tko je hrani da joj dadne snagu da dovrši svoje putovanje? Svećenik. Tko će je pripremiti da se pojavi pred Gospodinom, perući je po posljednji put u Krvi Kristovoj? Svećenik. Svećenik i opet svećenik. A ako ova duša umre (zbog grijeha), tko će je uskrisiti, učiniti je mirnom i spokojnom? Opet svećenik. Nakon Boga, svećenik je sve. On će razumjeti samoga sebe samo u nebu.“
Što bismo mogli ove Svećeničke godine učiniti za sebe kao svećenike i za druge?
-Župnik arški znao je boraviti u crkvi od šest ujutro do šest navečer. Koliko vremena ti provedeš u crkvi pred Gospodinom?
-Obaviti temeljite duhovne vježbe? Kada si ih posljednji put čestito obavio?
-Župnik je arški znao provesti po 16 sati u ispovjedaonici. Koliko vremena ti provedeš u ispovjedaonici? Kada si se posljednji put ispovjedio?
-Pročitati koju vrijednu duhovnu knjigu - na primjer „Krist – život duše“ - i tumačiti je drugima, mladima. Kada si posljednji put pročitao cjelovitu duhovnu ili teološku knjigu?
-Svetu je Misu župnik arški tako slavio da su ljudi govorili: „Ovaj s ljubavlju promatra Hostiju. Ovaj gleda na tabernakul kao zaljubljenik!“ Kako ti slaviš Presvetu Euharistiju?
-Organizirati pučke misije u svojoj župi? Kada su posljednji put bile misije u tvojoj župi?
-Upriličiti posebne molitvene večeri s klanjanjem, s krunicom, s Križnim putem, za duhovna zvanja u župi. Kada je i koji je posljednji svećenik iz tvoje župe? Živi ili pokojni? Koliko imaš sada duhovnih kandidata iz župe?
-Organizirati skupinu aktivnih mladih iz župe da obave trodnevne duhovne vježbe u Emausu. Osmoljetkaši? Ministranti? Srednjoškolci?
Ne postoje dva načina na koje se služi Bogu. Postoji samo jedan: onako kako Bog hoće. Kako se tomu prilagođavamo i kako tražimo Božju volju?
Neka bude s blagoslovom Božjim!
(Crkva na kamenu, 8-9/2009., str. 4-5)
