Kako biste danas ocijenili duhovnu, vjersku i političku situaciju u kojoj se nalazi hrvatski narod u Bosni i Hercegovini? Je li moguće da su nas neki svjetski moćnici osudili na propast? Kako naši ljudi, vjernici, podnose sve ovo što se događa?
- Možda nas određeni svjetski moćnici nisu izravno osudili na propast. Toliko su svjesni da to neće učiniti direktno, osim u Haagu. Oni to promiču demokratskom eutanazijom ili potajnim "bičem ili mrkvom" težeći za svojim ciljevima. A Hrvati im mogu biti usputna pojava, odnosno na putu, možda opstrukcija tomu cilju i zato ih valja micati s ceste. Ne znam u kojoj je politici premoćnija strana - moral, savjest. U modernoj pogotovo. U svjetski poznatoj enciklopediji koja se tako i zove The World Book Encyclopedia (22 sveska, 1994) nema uopće natuknice savjest (conscience). Sinovima ovoga svijeta kao da to smeta. Jedva ima i svijest (consciousness), ali samo pod pojmom psihoanalize i fenomenologije, a ne napose kao bitna čovjekova odrednica i dostojanstvo. Svjetska politika vjerojatno ne računa s Hrvatima, osim možda ukoliko joj stoje na putu u Drangu nach Osten ili Westen. U stvaranju Balkanske europske unije. Iz toga proizlazi i naša be-ha politička situacija. Naš narod bez svoje vlastite vlasti, barem kao što je imaju druga dva naroda, osuđen je biti manjina, tj. gotovo pa ništa. Narod bez svojih vlastitih institucija, državnih okvira, barem kao što ih imaju druga dva naroda, može biti samo odseljenik, nomad. Odatle i duhovna klima neke bezvoljnosti koja graniči s beznađem. Neprijatelji jaki, a prijatelja malo. Na vjersku situaciju sve to vidno utječe iako vjera, i uopće transcendencija, stalno potiče: Gore srca! i nudi odgovor: Imamo kod Gospodina! Ona dvojica snuždenih Emausljana: "Mi se nadasmo", a kad tamo… - nakon što su im se srca zagrijala u razgovoru na putu i na večeri s Uskrslim - u isti se čas digoše i vrnuše u Jeruzalem, puni razdragane nade. Propovijedamo vjernicima da nam kosti nisu usahle i da nam nada nije izgubljena. Bog može obradovati kosti satrvene i vratiti nadu izgubljenu!
Bog očito sve može, ali on računa i s nama, sa svijetom. A bjelodana je gluhoća svijeta na obespravljenost katolika i Hrvata u BiH. Vidite li izlaz iz ove izolacije u kojoj se nalazite? Hrvati u BiH prepušteni su sami sebi, kao da su u nekom zrakopraznom prostoru. Vlast ih je u Hrvatskoj odbacila, a Sarajevo ih ne shvaća i ne prihvaća kao ravnopravne. Očito je da se BiH centralizira tako da se Hrvatima odsijecaju vitalne veze s Hrvatskom i svijetom, i tako ih se usmjeruje na Sarajevo. Ima li tu skrivenih namjera da ih se asimilira, natjera na moralnu, političku i duhovnu kapitulaciju, jer je očigledno da se konstitutivnost Hrvata tretira kao činjenica samo na papiru?
- Venecijanska komisija (kao neko Malo vijeće velikoga Vijeća Europe) u Parizu nedavno je pozvala skupinu predstavnika triju naroda iz BiH, kažu. I dala je svoje prijedloge: hrvatski i muslimanski narod u srpskom entitetu - manjina! A hrvatski i srpski narod u federalnom - manjina! Vidiš da nismo "obespravljeni", nego udvostručena "manjina". Možda ćemo sutra navečer biti i bez toga ako prođu ti demokratski prijedlozi gluhoće! Sadašnji pregovori oko ustavnih promjena na temelju odluke ustavnoga suda o konstitutivnosti svih triju naroda, u kojima se hrvatska strana do sada odlučno drži, a međunarodna odlučno prosrpski, pokazuju koliko je u Daytonu bilo prinude, prijetnje, prijevare i nepravde. Međunarodne sile pokušavaju BiH centralizirati, ali mali su učinci. Srbi se ne centraliziraju u Sarajevo nego u Banju Luku. To međunarodni faktori znaju, razumiju i podržavaju! Hrvati se decentraliziraju po bijelome svijetu. To međunarodni faktoru znaju i praktično podržavaju!
Imam dojam da su Hrvati u Hrvatskoj nedovoljno solidarizirani sa sunarodnjacima u BiH. Što bismo mi trebali učiniti da se nešto promijeni?
- Ako mislite na Hrvate koji su u hrvatskoj vlasti, imamo i mi dojam da nisu dostatno solidarni sa svojim sunarodnjacima u BiH. A to je nekako i razumljivo. Jer, ako našim koaliranim dvogodišnjim vlastodršcima upravljaju ponajviše svojim prijetnjama ili pustim "obećanjima" neke svjetske moći, onda im te sile stavljaju i uvjet da ne budu solidarni s Hrvatima u BiH, što oni vjerno opslužuju, pa i protiv vlastitoga Ustava. Samo se čudimo kako se ta obećanja ne počnu već jednom ostvarivati da barem hrvatskim Hrvatima i drugima u Hrvatskoj bude malo bolje. Dapače, sadašnji nositelji vlasti i dalje svojim podanicima obećavaju, kao da su još uvijek u predizbornoj kampanji! Kako pomoći? Pomaže se na razne načine. Jedan je i taj da imamo na Sveučilištu u Mostaru preko 200 profesora koji iz Hrvatske dolaze predavati na raznim fakultetima. Očito ne radi plaće, jer je ni domaći nemaju redovito. U Hrvatskoj ima oko pola milijuna glasača porijeklom iz BiH. Ne vjerujem da oni nisu istinski solidarni sa svojim sunarodnjacima.
Ovo što se događa Hrvatima u BiH bez presedana je u novijoj europskoj povijesti. Jedan se narod proganja i obespravljuje od međunarodnih protektora, a da nitko u svijetu ne diže svoj glas. Praktički, Hrvate u BiH pretvaraju u narod bez doma, u nomade i beskućnike. Nedavni egzodus Hrvata iz Drvara žalosna je posljedica velike nepravde koju provodi međunarodna zajednica. Njih se deložira i šalje u Hrvatsku, a da istodobno nitko ne razmišlja o tomu da bi trebalo deložirati one koji su zaposjeli njihove domove u BiH! Zašto nitko u Hrvatskoj i svijetu ne govori o povratku Hrvata u njihove domove? Je li sve ovo što proživljavaju novi križni put, mučeništvo koje u sebi nosi i neke metafizičke znakove uspavanoj Europi?
- Ti bi htio da se svijet brine za šačicu Hrvata kojih ne znam ima li i pola milijuna u BiH! Svijetu je lakše operirati s dvjema nepoznanicama - srpskom i muslimanskom - nego s trima. Treće se nepoznanice riješi, pa će se i ove druge lakše rješavati! Svjetska politika može evidentnu pravdu lako gaziti zato što je utemeljena i na oružanoj snazi, kako smo to već doživjeli. Komu snaga u topuzu leži… Uspavanu Europu neće probuditi novi Križni put Hrvata, nego njezin vlastiti Križni put, kao životni ispit, bez kojega ne može biti nijedan čovjek i nijedan narod. Uostalom ne može jedan narod pogoditi takva nepravda, nesreća, pa i ropstvo, a da susjedni narod nije to kadar - izdržati! Nije to ironija, nego evidencija. Dokaz: prošlost i sadašnjost!
Kao o jednom od načina pomoći govori se o trećem entitetu. Je li u ovoj situaciji to jedino rješenje koje bi moglo značiti zaštitu Hrvata u BiH?
- Država se stvara po kriteriju naroda, vlasti, neovisnosti i teritorija. Država BiH već je dobrano odumrla, i sama svedena na nekakav entitet: neštoću, neštost, neštariju. Namjerno bez smisla prevodim, kao što je takav i sam izraz entitet, i kao što je sve tako i u stvari. A predstavnici jednoga naroda, daytonskim nemoralnim priznanjem, oteli su pola te države i stvorili svoju neštoću, koju smatraju državom. To je valjda ta "daytonska biblija" koju neumorno propagiraju fanatični daytonisti! U drugoj su neštosti zbijena druga dva naroda u omjeru 75% prema 25%. Kakva je to tek neštarija, možeš misliti. Ne bude li hrvatski narod imao i svoju pravnu jedinicu i svoju vlast Hrvatskoga narodnoga sabora, ubrzo će biti veliko ništa u ovakvu be-ha statusu, koji svijet smatra uspjelom pacifikacijom.
Vi se zauzimate za svoj narod kao duhovni pastir u vrlo teškim uvjetima. Doživljavate li pritiske, napade i prijetnje od onih koji ne gledaju blagonaklono na Vaše istupe?
- Od Sarajeva do Mostara i do Banje Luke ima jedno 40 vladinih i nevladinih organizacija, plus diplomatska predstavništva i druge političke organizacije neuhvatljive međunarodne zajednice. Brojni predstavnici kao da su sebi zadali misiju da neće otići kući dok se prethodno ne sastanu s pojedinim biskupima ili njihovim zamjenicima. A ti sastanci, kojih je bilo napretek, jesu pravo-pravcato žali-Bože-vremena. Otpočeli smo objavljivati sažetke takvih razgovora: što nas pitaju - što im odgovaramo. Sada su se posjeti stali stanjivati. Već dva mjeseca mirno radimo svoje crkvene poslove. Prošle je godine došao zamjenik visokoga predstavnika iz Sarajeva ponašajući se mimo uobičajenih diplomatskih manira. Odgovoreno mu je, i javno. Netko spomenu da su mirotvorci ostali zatečeni kad su uvidjeli da ne mogu i u Crkvi smjenjivati službenike po svojoj nasilničkoj samovolji, kao što to čine u političkim strukturama.
Predajete na teologiji u Sarajevu ekumenizam. Kakvi su odnosi s kršćanima na drugi način? Napose u BiH? Miješa li se u to međunarodna ruka?
- Razmjenjujemo dobre želje za blagdane. Bilo je i izravnih susreta i priopćenja na najvišoj hijerarhijskoj razini. Sada ih više nema. Katolici nisu prvi prestali. Dijalogiziramo otvoreno i bez uvijanja, ne bježeći ni od pristojne polemike, istinujući u ljubavi. Takvih se članaka nađe i u trebinjskomVidoslovu, i u splitskoj Crkvi u svijetu, i u sarajevskoj Vrbosnensiji. Međunarodni su uključeni svojim političkim "međureligijskim vijećem", koje nas pokušava voditi za ruku po ekumenskim sastancima i večerama. I tu smo dali jasan odgovor.
Kakvi su odnosi Crkve s muslimanima? Je li njihovo raspoloženje prema katolicima višeslojno ili je jednostavno - neprijateljsko? Ima li nade da bi moglo doći do dijaloga između katoličanstva i islama u BiH?
- Neki religiozni dijalog između tih dviju religija - ne vidi se. Razmjena blagdanskih čestitaka između predstavnika jedne i druge religije ulazi u običajnik, bonton, ne u religiozni dijalog. Naš je Ordinarijat prošle godine sudjelovao na jednom Okruglom stolu u Stocu upravo s temom: "Prilog dijalogu između kršćanstva i islama". Iako su i muslimani bili pozvani, nitko se nije odazvao. Osobno sam vodio, napismeno, religiozni dijalog s jednim predstavnikom islamske skupine i vidio sam koliki je to promašaj kad on dokazuje da je Isus navijestio Parakletosa, tj. Duha Svetoga, a oni vjeruju da je taj Parakletos Muhamed, ili da su Isus i Muhamed potpuna istost u jednom Bogu itd. Bilo je besmisleno nastavljati s takvim religioznim uvredama.
Prijepor oko Stoca - napali su Vas zbog toga što se protivite gradnji džamije na temeljima kršćanskog hrama. Ivo Banac optužuje Vas za netoleranciju. Je li nekome u interesu da se na takvim mjestima provocira neprijateljstvo između Hrvata i muslimana, tako da se povijesna nepravda prema Hrvatima samo još produbljuje? Možete li detaljnije pojasniti kontekst stolačkoga slučaja, posebno u povijesnom i vjerskom smislu.
- Mi se protivimo gradnji džamije na temeljima kršćanskoga hrama, kao što se protivimo gradnji crkve na temeljima džamije. Sporno mjesto u Stocu puno je povijesnih naslaga i zaslužuje pozornost svake arheologije, pa i pod pokroviteljstvom međunarodne zajednice. Predlagali smo i predlažemo neka se džamija gradi stotinjak metara od toga mjesta, a sporno mjesto neka se ispita i konzervira, pretvori u muzej. Muslimani su smatrali da treba nastaviti takvu gradnju, a međunarodna je dala svoju potporu. Dr. Ivo Banac samo u nekoliko dana javio se iz sarajevskih Dana, iz splitskoga Ferala, iz riječkogaNovog lista, sa zagrebačkoga HRt-a, iz mostarskoga muslimanskog TV-a. Umjesto da se vlada kao profesor uglednoga američkog Yalea i da djeluje kao pravi ponosni dubrovački gospar, on više nastupa kao najamnik međunarodne antihrvatske i antikatoličke politike. Ah, čiem si se zahvalila...
Odakle ta mržnja i netrpeljivost prema kršćanstvu u BiH, posebno prema Katoličkoj Crkvi? Ima li tu nešto i od metafizičke nesnošljivosti? Banac Vas optužuje kao “štetočinu”, a protektor Petritsch Vas je optuživao kao mrzitelja. Nisu li sve to napadi na Katoličku Crkvu i pokušaj da se ona u BiH potpuno baci u kut? Kakva je bila komunikacija Petritscha i drugih međunarodnih predstavnika s Vama?
- I visoki predstavnik i visokopredstavnikovi najamnici znaju da nije istina što govore. Riječi su im neodmjerene pa zato i neodgovorne! Ne vjerujem da tu ima išta od metafizičke nesnošljivosti, tu su posrijedi pragmatične političke odluke. Tko mu se ne pokloni, on ga ukloni! Delegat visokoga predstavnika jednom je silovito nastupio. Odlučno mu je rečeno da podržavam, i kao čovjek i kao biskup, obaranje svake nepravde, gdje se god ona zavukla, makar i u najveće - pa i u washingtonsko-daytonske - mirovne "sporazume"! Katolička Crkva naučava vječne principe, a svjetska politika one od jučer do jutros! Vidimo kako ne ide sve od ruke ni sinovima ovoga svijeta, kako bi oni htjeli, jer su i oni samo u službi mudre Božje providnosti.
Paddy Ashdown - što očekujete od njega? Pribojavate li se da bi situacija mogla biti još teža, ili se osjećaju i neki drugi vjetrovi - može li se očekivati promjena američke politike u BiH u odnosu na britansku?
- Čujemo kako sadašnji visoki predstavnik plaši hrvatske pregovaratelje: Ja sam mila majka, kakav će vam biti Paddy Ash! Stoga, biva, prihvatite što vam se sada nudi u pregovorima, jer Bog zna što će biti za Paddyja Ashdowna. Nismo impresionirani ni ovim ni onim. Poznata nam je Gospodinova parabola o bogatašu, upravitelju i dužnicima… i aksiom da "gospodar pohvali nepoštenog upravitelja što snalažljivo postupi, jer sinovi su ovoga svijeta snalažljiviji prema svojima od sinova svjetlosti" (Lk 16,1-8).
Kakvo je sada stanje u Crkvi u Hercegovini? Što je s trećinom fratara koji su odbili poslušnost biskupu? Jesmo li bliže ili dalje rješenju tog spora?
- Istina je da oko trećine svih franjevaca u Hercegovini, tj. njih četrdesetorica, nisu potpisala Izjavu o posluhu radi dobivanja pastoralnih ovlasti kako je dogovoreno između Franjevačke generalne kurije u Rimu i Ordinarijata u Mostaru, a potvrdila Sveta Stolica. Tako je ta trećina ostala bez ovlasti ispovijedanja i bez ikakve pastoralne službe u biskupiji. U tu trećinu ubrajamo i sedmoricu najtvrdokornijih koje je njihov generalni ministar otpustio ih Reda a Sveta Stolica potvrdila. Protiv nekih drugih vodi se proces otpuštanja iz Reda. A taj je broj - s obzirom na Dekret Romanis Pontificibus - vidan pomak. Samo trećina. Ako se ne riješi za ovoga vremena, ima u Boga dana. Ovo je zahtjev elementarne pravde u Crkvi. Ne kanimo odustajati od provedbe Papina dekreta, bez obzira u kojoj smo fazi.
Međugorje - da li bi Hrvati, bez obzira jesu li tamošnje privatne objave i viđenja vjerodostojne ili nisu - trebali razmisliti o tomu da međugorsko svetište uz povećani angažman Crkve snažnije iskoriste kao duhovni, milosni most prema kršćanskom svijetu preko kojega bi izišli iz izolacije razvijajući oazu gdje se na raznim jezicima moli krunica, časti Euharistija, Marija, i gdje u molitvi rastu mlade katoličke obitelji. Hoću reći, na kraju, kao da je na našem narodu objavljen sve jasniji mistični znak - iz ropstva i progonstva jedini je izlaz kroz povratak Bogu. Traži li Gospodin od nas da budemo svjetlo drugima, da ovaj mali narod bude primjer Europi, a mi kao da se još čitavim srcem ne odazivljemo? Možda mi nosimo znak Jone Europi.
- Bio bih vrlo žalostan i osjećao se životno prevarenim i za ovaj i za onaj svijet da Isus nije uskrsnuo nego da je zapravo sve neka vrsta apostolskoga trika, Magdalenina zanesenjaštva, subjektivne vizije i halucinacije nekih jeruzalemskih fantasta; odnosno da Isus nije ni umro nego zamro i u hladnom se grobu probudio i pobjegao, da su mu Židovi ukrali tijelo kako to mjesto ne bi postalo svetište mučenika, da Isusovo tijelo uopće nije pokopano, nego bačeno u zajedničku jamu, da ga je Arimatejac pokopao u nepoznatom mjestu, da nije prazan grob proizveo vjeru u uskrsnuće, nego da ukazanja dokazuju da je grob prazan, kako to već razne protuuskrsne teorije besmisleno naučavaju. Da ja svoju vjeru i svoj ovozemni život i budući temeljim na nečemu nesigurnom, neautentičnom, nevjerodostojnom? Ali to ne smatram takvim. Čvrsto vjerujem dvotisućgodišnjoj Crkvi koja nas uči i od početka nam prenosi Sveto Pismo kao Očevo pismo svima nama, njegovim sinovima, da je njegov Sin, a naš brat, Isus Krist, uskrsnuo od mrtvih da više nikada ne umre. Preneseno na naš slučaj, duboko sam uvjeren da međugorske ukazivačke mašte nisu ni privatne objave, ni vjerodostojna viđenja, ni autentična ukazanja. Niti je to Crkva, ni nakon dvadeset godina, ni nakon tri kanonske ispitivačke komisije, do sada priznala kao autentično. I te priče, poruke, viđenja, ukazanja kao neke "novosti" uopće ne doprinose kapi jedne mojoj vjeri. I ne možemo ni svoje zdrave pobožnosti, ni svoj sakramentalni život temeljiti na takvim pričama i "ukazanjima". I ne preporučujem nikomu da tako čini. Zar moja vjera ovisi o jednome mjestu, i to mjestu koje uopće nije priznato od Crkve ni kao svetište ni kao ukazalište? Drugo je zakonita župa sa svim katoličkim sakramentalnim životom. Kao da vjernik iz Irske ili Koreje treba doći u Međugorje da ushićeno doživi moljenje krunice, aktivno sudjelovanje u sv. Misi i da se čestito ispovjedi! E pa čovječe Božji! Oni koji dolaze iz Austrije, Australije ili Aljaske obično traže čudesa za neke fizičke bolesti ili psihičke potrebe. A čudesa se ne događaju po narudžbi kao što su "ukazanja" svaki dan kao po narudžbi! O tome smo svome stavu nedavno objavili i knjigu Ogledalo Pravde: jasno, nedvosmisleno, dokumentirano i argumentirano, u istini i ljubavi, čak i ne iznoseći sve što imamo reći!
Uvjeren sam da naš narod svojom katoličkom vjernošću, gdje se god nalazio, može biti znak Jone proroka. Bilo je ugodno čuti kardinala Meisnera na Kardinalovu sprovodu u Zagrebu kada veli da su u njegovoj kelnskoj nadbiskupiji Hrvati među najboljim posjetiteljima Crkve i sakramenata. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu.
Vidite li nakon ove Golgote Uskrs za katolike u BiH?
- Još prije deset godina i Hrvatska je bila na Golgoti, i to kroz stoljeća duga. Ali je Božjim darom, mudrošću hrabrih stratega i naklonošću odgovornih u svijetu, doživjela uskrsnuće. Možda da nije bilo onakve katastrofalne agresije na Hrvatsku, i onakve kalvarije, Bog zna bi li ikada postigla samostalnost. Golgota znači ne samo muku nego i preminuće pa onda uskrsnuće. Čvrsto vjerujemo da je Božja ruka jača od svake politike i Washingtona i Londona i Bonna i Lisabona i Daytona, i od svih njih zajedno! I da se Bog i njima služi i da sve obrće na dobro onima koji ga ljube.*
* Hrvatsko slovo, 29.3.2002.
