Poštovani biskupe Periću, što mislite zbog čega je od svih božićnih propovijedi naših biskupa vaša izazvala najviše pozornosti u hrvatskim medijima i javnosti? Što je ključno što ste htjeli poručiti vjernicima i javnosti u tom obraćanju?
- I ja se čudim. Jer nije uopće citirano iz propovijedi ono što doista začuđuje. Neki novinari preslože riječi i formuliraju svoje „najprostije“ rečenice. Na primjer, biskup napiše i izgovori: Nama svima treba spasenje „iz betlehemske štalice, a ne iz Augustove palače“. A novinari prenesu, i to u naslov, mostarski biskup poručuje: Spasenje dolazi iz betlehemske štalice, a ne iz EU. I onda udri. U onih nekoliko redaka osvrta na Polnoćki, uzimajući riječi sv. Pavla koji opisuje tadašnji svijet grčki (1 Kor 6,9-11) i rimski (Rim 1,29-31), rekao sam da EU izbacuje pojedine zapovijedi iz Dekaloga a širi moral svoga kataloga, kojemu je - tomu katalogu! - korijen u bezboštvu i u bezvjerstvu. Jedan me bivši bogoslov, pardon novinar upozorava - Bog mu se smilovao duši! - da nije korijen EU u bezboštvu, nego u „uvjerenim kršćanima“. Ti jedno, a on jedanaesto. I sada ti demantiraj svaku njegovu izvrtaniju. A onda jedan naš portal prenese cio taj njegov prefabricirani članak i pusti da zaštićeni „novinari“, iz busije, raspale po biskupovim riječima. Pa da vidiš reakcija i komentara. Pogotovo kada neki razumiju toga istog novinara, koji u ovom kontekstu posve neumjesno spominje i Međugorje, i zaključe kao da je biskup držao govor „u Međugorju o Međugorju“, a ne o Božiću u katedrali Marije Majke Crkve u Mostaru! Nevjerojatno je s kakvom se vehementnošću srca i razornim metcima pameti pojedini ljudi iskaljuju na nešto što je biblijski činjenično i suvremeno statistično. Pa kad nam odgovorne redakcije tih dnevnika, portala i agencija onakve besmislice propuštaju, kakve li tek za sebe zadržavaju!
Ocjenjujete li svoj govor protueuropskim, kao što se moglo pročitati u novinskim komentarima?
- Govor koji upozorava na moralnu dekadenciju te iste EU ne može se smatrati na svim razinama protueuropskim. Pa zar ne smije ni jedan biskup iznijeti i komentirati bolne euro-podatke? Da spomenem malo najnovijih statistika u EU iz jednoga listopadskog izvješća. Božić, Sveta Obitelj, Bogorodica Marija obiteljski su blagdani, pa evo nekih podataka koji se tiču suvremenih EU-obitelji:
Natalitet u 27 zemalja članica EU-a 2005. godine iznosio je prosječno 1,3 djece po ženi, a potrebno je barem od 2,1 djece po ženi za prirodni priraštaj. Izvan zakonita braka u Europskoj se Uniji godišnje rodi oko 2 milijuna djece, tj. svako treće dijete.
Pobačaji: U Europi se godišnje počini više od 1.200.000 pobačaja, tj. svaka peta trudnoća završi abortusom (podatci za 2004.), unatoč svim kontraceptivnim nemoralnim sredstvima. To znači da je pobačaj glavni uzrok smrti u Europi. U Europskoj je Uniji posljednjih godina pobačeno 20 milijuna djece, a danas nedostaje oko 20 milijuna radnika u toj istoj Uniji. Je li to - to?
Mladi: Uzeto šire, u posljednjih 25 godina u zemljama današnje EU broj se mladih smanjio za 23 milijuna.
Razvod: U proširenoj EU od 1990. do 2005. razvrgnuto je više od 13,5 milijuna brakova, što je pogodilo više od 21 milijuna djece. U Europi se trenutačno svakih 30 sekundi razvede jedan bračni par. E nemoj sada pitati koliko se žena oženi ženama, a koliko se muškaraca uda za muškarce!
A kad pogledamo svoju katoličku situaciju samo u svećenstvu, onda stojimo pred ovim činjenicama: godine 2005., prema vatikanskom godišnjaku za 2007., nije bilo nijednoga mladomisnika redovnika u velikim katoličkim dijecezama: Bruxelles, središte EU, (1.603.000 katolika), Pariz (1.554.000 katolika), Lausanne/Ženeva (688.000), Berlin (386.000). A Bruxelles i Dublin (1.087.000 katolika) nisu imali ni jednoga mladomisnika ni redovničkoga ni biskupijskoga. A redovništvo je ono koje bi trebalo biti srce Crkve, odražavati njezinu svetost, biti sol zemlje, svjetlost svijeta, kvasac u masi tijesta. Ako nema soli…
Je li vaš govor bio na tragu službenog stajališta Katoličke Crkve u Hrvata, ili odudara od njega?
- Sve ove i ovakve statistike dobro zna Katolička Crkva u Hrvata. I nema biskupa koji nije ozbiljno zabrinut, ne samo situacijom u Europi, nego u svojoj vlastitoj biskupiji. Pa je li i taj razvikani novinar rekao da su propovijedi svih hrvatskih biskupa bile „s naglaskom na problemima današnjeg čovjeka“. U nas je od sedamdesetih godina naovamo zatvoreno 14 malih sjemeništa i 5 bogoslovija. Hoćeš li da ti ih nabrojim? I to ne komunističkom intervencijom, nego ključem oskudice zvanja. Jasno, mi vjerujemo u Boga i nadamo se poboljšanju, jer je to zvanje njegovo kao što je i Crkva njegova. Ali Bog traži našu suradnju i odgovor.
Iz intervenata Svetog Oca vidi se da je problem dekristijanizacije Europe ako ne na prvom, sigurno nije na trećem mjestu. Kard. Ratzinger - sadašnji Papa - imao je 2004. godine govor u Talijanskom parlamentu. Spomenuo je da je u svijetu poznato 28 civilizacija, tj. ukupnosti svih umijeća i znanja, stečevina i nazora kao blago/stanja razvijene ljudske zajednice, navodeći engleskoga proučavatelja teme A. Toynbeea. Od njih je propalo 18, a 9 od preostalih 10 - to jest sve osim ove naše - pokazuju da su smrtnim udarcem već pogođene. Kard. Ratzinger komentira: „Europa, upravo u ovom trenutku svoga najvećeg uspjeha, čini se da se iznutra ispraznila, paralizirana u određenom smislu krizom svoga krvotočnog sustava, krizom koja ugrožava njezin život, povjeren takorekući presađivanjima koja, međutim, mogu samo eliminirati njezin identitet“.
Papa zna kako ta kršćanska Europa danas glavinja, ne samo u smislu opće desakralizacije, nego upravo konkretne dekristijanizacije. Hrvatski su biskupi svjesne te činjenice.
Jeste li euroskeptik i može li kritički stav prema EU dobiti pravo građanstva?
- Ako se Europa ukazuje kao eldorado ljudskih prava i sloboda, zašto onda kritički stav prema njoj ne bi imao privilegirano pravo građanstva? Pogotovo kad je kritički stav ne arbitraran, nego temeljen na konkretnim statistikama i rezultatima, i iznesen radi dobra Europe. Božja je Ljubav sišla među ljude unatoč što su ljudi tu Ljubav zatjerali „u štalu“, a Herodi je planirali pogubiti u povojima. I konačno je Ane i Kajfe, hudi Irudi i Ponciji Pilati u Jeruzalemu na Kalvariji razapeli. Ali je ta Ljubav, svojim uskrsnućem, otkupila i pobijedila svu ljudsku sebičnu i oholu opačinu, koja se može, hoće i dade otkupiti. Kako to da se ne smije europsku ekonomiju nazvati egoistočnom - milijarde eura leže na štednim knjižicama dok milijuni ljudi umiru od gladi! I kako to da ne smijemo euro-politiku nazvati oholom kad probire koga će primiti među ta dva slova EU, a koga će uvjetovati svim mogućim izmislicama? I moram li šutjeti zato što će me javno falsificirati jedan novinar? Moje je govoriti Božju istinu i moral bez obzira kako će pojedini novinari vriskati na svojim stranicama. Jesam li euro-skeptik? Jasno sam rekao na sam Božić da je Isus naš jedini Spasitelj i Otkupitelj, jedini Ozdravitelj čovjeka i društva, jedini Razveselitelj svijeta. I nije EU koja nam grijehe oprašta i koja nas od grijeha otkupljuje, nego nam, naprotiv, svojim nekim zakonima grijehe nekažnjeno omogućuje i povlađuje im! Proživio sam u Europskoj zajednici punih 18 godina. Zašto ne bih imao pravo građanstva u svome kritičkom stavu? Zašto ne bih i ja kao biskup imao pravo podignuti svoj glas protiv takvih i domaćih i euro-zakona u obranu i promaknuće Božjega zakona, Dekaloga i Božje dvostruke zapovijedi ljubavi?
Kad su se Abraham i njegov bratić Lot dijelili, Abraham je rekao svomu sinovcu: Hajde, biraj! On je izabrao područje Jordanske prodoline, Sodomu i Gomoru, prije njezina uništenja. Abraham je ostao u pustinji. Biblija nam kazuje da se u Sodomi gomorilo, a u Gomori sodomilo (Post 19). Ali to Lota nije smetalo, neka ima samo sodomskoga ekonomskog blagostanja i gomorske političke vlasti. A kad su četiri kralja s istoka navalila protiv pet kraljeva sidimskih ili sodomskih da osvoje njihove njive, polja, vinograde i ravnice, Abraham je spasio Lota i njegove! Radije ću ostati s Abrahamom u pustinji nego hrliti u Lotovu Sodomu. Je li ne smijem ni to reći? Niti upozoriti da toliki euro-zakoni žele vratiti one klasične - grčko-rimske - nemoralne obrasce i provoditi ih.
Ako, dakle, ne će ni biskupi dijagnostički upozoravati na svu moralnu čudovišnost zakona u granicama i svoje jurisdikcije, i svoje nacije, i cijele unije, mi ćemo se u sebe urušiti. Moramo govoriti baš zato što hoćemo život i zdravlje, a ne smrt i pobačaje, eutanazije i istospolne perverzije. Novinari i televizije rastelale kao senzacionalnu vijest da je negdje neki crkveni službenik pogriješio, a ovdje se izmišljaju i izglasavaju bezbožni zakoni da dva muškarca u istospolnom „braku“ mogu posvojiti dijete! Kakva je to sodomska gomora!
Položaj Hrvata u BiH ocjenjuje se danas gotovo dramatičnim? Smatrate li da je međunarodna zajednica nepravedna prema Hrvatima BiH? U kojoj mjeri su za takav položaj krivi Republika Hrvatska, odnosno hrvatski političari u BiH?
- Dramatično jest. Biskupi jednako viču i iz Sarajeva i iz Banje Luke i iz Mostara. Svaki iz svoga kuta i doživljaja. Ove jeseni upisalo se iz BiH 1.090 srednjoškolaca u Hrvatskoj, prema vijestima. Ode nam mladež iz BiH. Odoše i duhovna zvanja. Uvijek smo isticali da nije krivnja isključivo na međunarodnoj zajednici, koja je učinila i vrijednih mirovnih pothvata, iako je njezina samovolja baš onako evidentna. Neki su tvorci Daytona stalno trubili da je Dayton naša „biblija“. Neki dan čuje se iz međunarodne zajednice da se Dayton mora mijenjati, prema zakonima EU. Kako ćeš daytonsku „bibliju“ mijenjati? Eto, savršenija je ta „unijska“ „biblija“! Toliko nam se puta postavljaju uvjeti, umjesto da nam daju uvjete života i rada!
Svjesni smo da Republika Hrvatska ima svojih vlastitih problema, a pogotovo kad joj se još i mi iz BiH objesimo o vrat, ne da je udušimo nego da pokažemo koliko je - volimo! Ovo govorim i kao sin Rovišća, odnosno Bjelovara! Nama je potrebna i ljudska i pravna i financijska pomoć, koju Hrvatska može dati, samo ako hoće.
Osim toga dok naši domaći političari, s obje strane granice, onaj višestoljetni aksiom na Kneževu dvoru u Dubrovniku: Obliti privatorum publica curate (Okanite se privatluka, brinite se za dobrobit puka!) točno na hrvatski ne prevedu i u svojoj državnoj politici ne provedu, situacija će biti više nego dramatična, i ne samo u politici.
Čitateljima „Hrvatskoga lista“ želim sretne i blagoslovljene sve dane cijele 2008. godine. Neka svima nova bude i plodonosnija, i mirotvornija, i živodajnija negoli ova iza nas.*
* Hrvatski list, 3.1.2008., str. 8-11.
