Na uskrsnim Misama Crkva nam pruža na razmišljanje odlomak Evanđelja po sv. Luki: 24, 13-35. Riječ je o trojici koja su se na sam dan prvoga povijesnoga Uskrsa uputila iz grada Jeruzalema u 5-6 km udaljeno selo Emaus. Jedan je između njih živa Nada i Život, a druga dvojica pravo beznađe i snuždenost.
I gle, dvojica od njih toga istoga dana putovala u selo, koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga - bijaše uskraćeno njihovim očima.
Idu njih dvojica, Kleofa i njegov kolega, obojica nekadašnji Isusovi oduševljeni učenici, a sada izgubljeni sinovi Izraelovi. Idu smrknuti i ožalošćeni. Gotovo im se i ne priča. Ali ipak ne mogu se još jednom ne sjetiti onih tragičnih događaja koji potresoše Jeruzalem i sve njegovo pučanstvo. Intelektualno razočarani, prevareni, propao im dio života.
- "Onolika čudesa, jedno čudesnije od drugoga, kakve silne riječi u zanosu, kako divna djela u prolazu, na trgu, u kući, uz more, na moru, pa sve pade u Galilejsko more. Kako se nije mogao oduprijeti neprijatelju? Upravo kad smo se nadali da će uspostaviti zemaljsko židovsko kraljevstvo, kad smo se nadali da će udovoljiti našim naravnim i nacionalnim opravdanim željama, On preokrenu, izdade, predade se i završi na križu. Neshvatljivo. A mi se nadasmo da će on..."
- "Mi očekivasmo - upada drugi - da će doći neki Lav iz plemena Judina, a Ivan nam Krstitelj proreče da će doći ’Janje’. Što će nam Janje? Kad nam je sada najpotrebniji Lav koji će raskinuti veze jarmene, dotući neprijatelja, izbaviti Izraela iz ropstva tuđinskoga, a on prihvati sramotnu smrt na križu. Zašto nas ovako iznenadi, da ne kažem prevari?" Prigovaraju suputnici u afektu, ljutiti, razjareni, neutješeni. Misle da ih nitko ne čuje.
A On se neprimjetno priključi dvojici snuždenih i njihovu žalosnu razgovoru. On Jaganjac, koji je jači od bilo kojega Lava i svih Rimljana i svih tuđina. Oni ga, naravno, ne prepoznaše. Možda im je bilo u sunce, pa nisu previše posvećivali pozornosti na Suputnika, samo vidjeli njegovu sjenu. Ili su bile u pitanju oči vjere?
- O čemu to vi tako raspravljate? priupita nepoznati Gospodin, a poznati glas. Oni ne prepoznaše ni Gospodina ni glasa.
- Zar si ti jedini stranac u Jeruzelamu, te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana? prigovoriše mu obojica u isti mah.
- "Eto, ne znam" - čudi se Gospodin, jer zbilja ne razumije kako su ljudi tako čudni a da ne vjeruju ni prorocima ni Njemu samome. I tako riječ po riječ, pitanje za pitanjem, odgovor na pitanje, razgovor se razmahao, pa čak i ozbiljni prijekori zbog njihove nevjere: O bezumni i srca spora, da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu.
Oni su doduše bili učenici, ali sve su zaboravili što je Učitelj govorio. I ono kako je trebao biti izdan, i bičevan, mučen, okrunjen i raspet, i treći dan uskrsnuti.
Uto se i sumrak stao hvatati. Dvojica se svraćaju u selo svojim poslom, a Gospodin će nastaviti svojim. Obojica ga zovnu na večeru. On prihvati njihov poziv, kao što je uvijek prihvaćao svaki ljudski zov i iskoristio bi svaku šansu za božanski razgovor. I osta s njima na večeri. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, blagoslovi Boga, pa razlomi te im davaše. Uto im se otvoriše oči, te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju...
Kad se pojavljuje nada? Onda kad smo najsatrveniji u životu, kad smo doživjeli brodolom, izgubili sve naravno. Nada je vrhunaravna krepost, bogooblična. Nemojmo sa svojom ranjenom naravi računati, nju moramo liječiti. S Bogom i nadom u Boga treba računati.
Susret s Uskrslim ostavio je tri učinka na ona dva učenika.
Prvo: gorjela im srca dok im je tumačio Božju riječ.
Drugo: dublje su razumjeli Sveto Pismo.
Treće: obuzela ih je neiskaziva radost, koju su nastojali iste večeri, vrativši se u Jeruzalem, prenijeti Jedanaestorici.
Eto i nama svima trostruke poruke i čestitke za ovaj Uskrs.
Molimo zajedno s dvojicom putnika: Gospodine, ostani s nama, jer zamalo će večer, i dan je na izmaku. Ostani s nama jer nas tama žalosti hvata. Ostani s nama i blagoslovi svaki dan. Za život nam nade daj!
Neka bude sretan Uskrs, pun radosti i nade, svim svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima s područja naših hercegovačkih biskupija. Sve srdačno pozdravlja
