U više svojih javnih istupa u posljednje vrijeme, pozivajući se čak i na Papu, ustali ste protiv Daytonskog sporazuma, ukazavši na njegove nelogičnosti i na silu koja je u njegovoj osnovi ugrađena. Zašto?
- Nisam ustao samo u posljednje vrijeme. Počevši s osvrtom "Nitko iz Crkve ne bi nikada dao glasa za ovakvu crtovnu čaroliju" u SD, 30. studenoga 1995., dakle između daytonskog parafa i potpisa, do danas, nije bilo prigode a da nisam kritizirao ono što je nevaljalo u tome sporazumu i njegovoj provedbi. Dobro je što je rat zaustavljen. To svaki razuman čovjek potpisuje. A onda je toliko nelogičnosti da se čovjek pita kako su to mogli potpisati mudri svjetski političari. Vrhunska je nelogičnost da se Dayton zalaže za jednu BiH, koju je nemilosrdno rasporio na dvije pole: pa jednom narodu koji u većini nije uopće htio izići ni na referendum 1992. dodijelio polovicu BiH naslovivši je "republikom srpskom" bez oznake BiH, a drugim dvama narodima drugu polovicu zovući je federacijom BiH. Je li BiH samo federacija? Jedno je daytonska odredba, a drugo daytonska provedba. Na primjer, ondje je rečeno da će se osumnjičeni ratni zločinci dovesti u Haag. A za užasan pokolj od 7-8 tisuća ljudi, žena i djece, koji se dogodio u Srebrenici, uz veliku odgovornost međunarodnih snaga, nitko uopće ne odgovara u Haagu, a hrvatske branitelje iz Srednje Bosne doveli na međunarodni sud zbog stotinu puta manjih optužaba ucjenjujući politički i Zagreb i Mostar da provedu nelogičnost da se Hrvate zbije u "federaciju". Ako je Dayton podijelio BiH na dva ovakva dijela, pa se to ne smatra zločinom, zašto bi se djelidba na tri dijela smatrala zločinom? U tome pogledu Dayton je izrazito nepravedan i diskriminatoran dogovor. Čini se kad bi oni uspjeli ostvariti federaciju kao što su "uspjeli" s republikom srpskom, oni bi se iste večeri vratili doma. Moje pozivanje na Papu jest moja zahvala Svetom Ocu koji mudro preporučuje: da se nesavršeni i nepravedni sporazumi, ne isključujući ni washingtonski ni daytonski, "ispravljaju i poboljašavaju". Papa se razlikuje od daytonaca po tome što kaže da planovi izrađeni u Daytonu nisu posljednja točka političkoga razbora i razgovora o BiH, pogotovo ne njezina Biblija! Govor je Papin prožet dijalogom. Prema tomu ako politički dogovori ne funkcioniraju, treba ih "ispravljati i poboljšavati." Pametni će političari prihvatiti takav razuman prijedlog, a neće biti nerazumni nasilnici.
Ima li, prema tome, sporazum iz Daytona ikakvu perspektivu?
- Možeš bičem dotjerati konja na potok, ali ga ni bičem ne možeš prisiliti da pije vode, veli narod. Ako međunarodne snage mirno puštaju da se kroz tri godine od Daytona naovamo ne vrati ni 1000 Hrvata u "republiku srpsku", i ništa učinkovito ne poduzimaju da u tome provedu duh i slovo Daytona, onda je to lažna provedba, lažan mir i lažan dogovor! A ako vide da im federacija ne pije vode kako žele, pa je žele prisilno provesti, onda je to nasilje koje oni prema nama primjenjuju kao što to čini srpska strana prema njima. Ne može se ljude na silu "federirati" što je njihov iluzionistički ideal!
Rasprostranjeno je mišljenje kako su glavni protivnici provedbe mirovnih sporazuma u BiH Hrvati, odnosno njihovi politički predstavnici. Je li to točno i što ti sporazumi znače za opstanak i razvoj hrvatskog naroda u BiH?
- Ako je istina, kao što jest, da Hrvati imaju preko 30% zemljišnoga vlasništva u BiH, a uoči rata nije nas bilo ni 18% pučanstva, a sada malo više od 10%, ako se od početka rata do Daytona izmijenilo pet međunarodnih planova jedan za drugim (Cutilliero, Vance, Vance-Owen, Owen-Stoltenberg, Washington) pa se onda zajahao daytonski konj a zbog sustavne neprovedbe Daytona Hrvati se stjeruju samo u okvir federacije koja guta Hrvate kao manjinski narod, Hrvati spontano odgovaraju nepristankom na međunarodni bič ili zob. Nije čak u pitanju spomenuto zemljište ili teritorij, nego je u pitanju politička vlast, policijska uprava, koja je kadra zaštititi čovjeka na njegovu zemljištu. Ako takve uprave i zaštite nema, onda će on radije preko bijela svijeta nego ostati na djedovini gdje će ga sutra jači susjed dokusuriti. Sporazum koji čovjeku ne garantira ne samo da će mirno umrijeti nego i da će njegovo potomstvo moći mirno živjeti, jest međunarodni nesporazum. I međunarodna bi se zajednica morala ispričati ovomu narodu zbog toga nesporazuma. A ljudi u ovome stoljeću već treći put bježe iz svojih kuća i sa svojih njiva. Ljudi žele sigurnost, jamstvo, mir, svoju kuću, svoju slobodu, svoju državu. S ovakvim rješenjem posve će nas nestati.
Od suđenja u Haagu do posljednjih izbora na Hrvate je usmjeren glavni pritisak. Kako to objasniti?
- Hrvati u BiH u ovom su ratu osjetili nekakvu državnost u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni. Ali kao što su nekada domaći protivnici i međunarodni političari bacali drvlje i kamenje na NDH, tako i sadašnji domaći protivnici i međunarodni čimbenici bacaju kuku i motiku na HR HB, proglašujući je separatističkom, zločinačkom, rušiteljskom BiH itd. Ide se da joj se zatre i ime i sime, kako bi se dalmatinski reklo. A ona je ugrađena u jedan od spomenutih međunarodnih planova. Pa je tako bila i proglašena, 28. kolovoza 1993. Kao takva bila je spomenuta i u jednoj našoj zajedničkoj biskupskoj izjavi (1. rujna 1993.), kao što će kasnije biti spomenut i Washington (6. svibnja 1994.) i Dayton. I Haag i međunarodni pritisak želi utjerati Hrvate u federalni tor, zaboravljajući na svoju donaciju "srpsku republiku." Ne može se jednoga nagrađivati, drugoga eliminirati. Hrvati vide da im na takav način hlapi samostalnost, jezik, identitet. I tko će na to pristati?
Nerijetko čujemo kako su za iseljavanje, nevraćanje i nestajanje Hrvata iz BiH krivi oni sami, odnosno njihova politika.
- Nema sumnje da je čovjek odgovoran za svoju sudbinu. Ali ta njegova sudbina ovisi i o drugima. Hrvatski se živalj odseljavao iz BiH od 1945. tražeći humane uvjete života. Rat je to iseljenje pospješio i progonom svaku mjeru prevršio. Ako ljudi nađu slične uvjete života u svojoj zemlji BiH kao drugdje, oni će ovdje ostati. Ako ne ostaju, znači da su im oduzeti ti osnovni uvjeti i prava na život i rad, na slobodu i njegovanje vlastitosti. I međunarodna zajednica i domaća politika mora osigurati te uvjete mira i pravde na dulju rok.
Koliko je za Dayton kriva službena politika Zagreba i ne bi li bilo dobro da Hrvati u BiH vode samostalniju politiku, s obzirom na to da je vlast lakše i pritisnuti i ucijeniti i kupiti nego narod?
Vidite, mi u Crkvi imamo ovakvu hijerarhiju: svaki biskup u svojoj je biskupiji glavni učitelj, pastir i upravitelj. On upravlja ne u ime Papino, nego u ime Kristovo. Ali ako želi biti katolički biskup, onda će biti u potpunu zajedništvo sa Svetim Ocem. Papa mi je kriterij vjernosti, ljubavi i jedinstva. Nešto slično, velim slično, događa se i na nacionalnoj razini. Jedan narod ima svoju vjernost idealima i domovini, i svoje jedinstvo. Hrvati u RH i u BiH nisu dva naroda, nego jedan narod. Mi smo isti narod s obzirom na Hrvate u Hrvatskoj, a drugačiji smo u odnosu na druge susjedne narode. Mislim da bi bilo poželjno da hrvatski političar u BiH bude dostatno mudar, samostalan, autonoman, ali istodobno da očuva jedinstvo, jezik, isti narodni identitet. Mi trebamo pomoć i Zagreba i Hrvatske: i političku, i diplomatsku, i financijsku i svaku drugu. Ako sam u tako jadnoj situaciji da nas netko pomaže ili "kupuje", neka nas "kupuje" Zagreb a ne Dayton! Ovi su izbori pokazali da se narod ne može kupiti, koliko god se njegovi političari dali prodati.
Od jednoga franjevačkog svećenika sam čuo kako se u politici i ponašanju pojedinih međunarodnih predstavnika osjeća protestantsko-židovski animozitet prema katolicima?
- Ne vjerujem da je uopće u pitanju njihov animozitet prema katoličkoj vjeri, nego je u pitanju njihov protestantski i židovski liberalizam kojemu je sve ravno do Kosova. Pa im je savršeno svejedno što se i na ravnom Kosovu događa! Prema tomu ako bi katolici bili liberalni poput njih u politici, u moralu, u ekonomiji, onda bi oni i katolike savršeno lijepo primili u svoje krugove. Oni traže upravo takve liberalne katolike! Vidite li da su sada počeli trubiti da im je svejedno hoće li netko biti kolaborant ili kooperativac, samo neka im Dayton implementira!
Koji su razlozi da SAD podupiru ovakvo jedno rješenje, koje i Vi i ja smatramo nepoštenim i nerealnim?
- Prije svega ono što je pošteno i nerealno za nas dvojicu nije isto tako i za SAD. Primjer s obzirom na poštenje: ovom razvikanom predsjedničkom aferom pokazali su da su liberalni do gnjusobe i da su puritanci do savršena licemjerja. Javno kažu da nije uopće u pitanju kršenje VI. Božje zapovijedi: Ne sagriješi bludno, niti se oni zbog toga sablažnjavaju. Oni se skandaliziraju što je predsjednik prekršio VIII. Božju zapovijed: Ne reci lažno svjedočanstvo! Zašto jednu zapovijed prihvaćaju kao da samo na njoj stoji pravni sustav države, a drugu ne prihvaćaju, svodeći je na privatni sektor! Kakav je to dvolični moral, nemoralni liberalizam i liberalna anarhija?! A s obzirom na nerealno, kad se ta dvoličnost ima u vidu, oni se vjerojatno ne mogu načuditi kad su sramotno razdijelili BiH u dvije "države", kako te dvije "države" sada ne polome noge da uđu u zajedničku BiH, kao recimo Texas i Dallas u USA.
Vama se zamjera kako zapravo gurate kola jedne stranke te da su vaši istupi bili dio predizborne kampanje?
- Mogao bih se našaliti i reći: Ako narod dadne glas jednoj stranci u omjeru 80%, onda to nije više jedna stranka, nego jedan narod. Mogu Vam reći da se nismo nikada dali manipulirati. Tko nas je god htio gurnuti u svoja kola, dostojanstveno smo reagirali. Nismo ostali šuteći kad nas je najnovija disidentska struja pokušala uvući u svoje podupiratelje. A ono u Grabovici, usporedba s onom Osamnaestoricom, ako na to mislite, nije navijanje za jednu stranku, nego odgovor međunarodnoj zajednici koja se stala neodgovorno i nedemokratski ponašati na ovome terenu. A došli da nas uče demokraciji! Reći ću vam jednu: Narod puno ne sluša savjeta ni crkvenjaka kad treba izaći na izbore za koje misli da mu o tim rezultatima ovisi glava i život. Novine su prije dvije godine donijele vijest kako se Papa založio za Solidarnost u Poljskoj nasuprot neokomunizmu. Pa narod ipak nije glasovao za Solidarnost kao 1980. Meni bi kao Hrvatu bilo žao da ne budem sa svojim narodom u izboru njegove sudbine. Stepinac je rekao: Bio bih ništarija da se nisam radovao Hrvatskoj državi. Ako hrvatski narod hoće svoju republiku ili svojevrsnu državnu formu u ovakvoj BiH, bit ću sa svojim hrvatskim narodom!
Što je uopće, povijesno, kulturno i vjerski gledano, Bosna i Hercegovina, može li ona egzistirati kao država i na koji način?
- Zanimljivo je da Dayton ne govori o "državi" BiH. Ona je upitna "država" odvazda. Mađari, Tatari, Turci držali su je kroz više stoljeća. Projekt Berlinskoga kongresa 40 godina, versajskog i Pašićeva "jugoslovenstva" 22, komunističkog "bratstva i jedinstva" 45 godina. Pet projekata Ženevskih konferencija i Kontaktnih skupina kroz 5 godina. Dayton već 3 godine želi izvući kola iz kala, pa samo zapada u veće blato.
Vjerski projekti: pokušavali su bogumili, dominikanci i franjevci, pokušala Sveta Stolica sa Stadlerom od 1881. s kardinalom Puljićem od 1994., pa smo još uvijek, i na crkvenoj razini, u priličnoj nejasnoći. Od nekih 90% prije 500 godina mi smo katolici skliznuli na nekih 10% koliko nas valjda još ima u ovoj ugroženoj polovici zemlje.
Ne samo predstavnici međunarodne zajednice, nego i većina medija, političara u oporbi pa i dobar dio crkvenih ljudi govori uporno o jedinstvenoj BiH, kao da ona već nije podijeljena, i na toj točki se zaustavlja daljnje razmišljanje i daljnji interes. Kako to objašnjavate?
- Politički: Europa ne dira u granice, jer zna da bi u njezinu srcu popucali by-passi: Tirol, Katalunja, Baskija, Sjeverna Irska, itd. Stoga će radije mirno promatrati iskorjenjenje dvomilijunskoga albanskog naroda na Kosovu, nego da dopusti nemire u svojoj kući. To se zove nemoralna politika! Crkveno: Misijska nam narav Crkve ne dopušta da se borimo za crkveno smanjenje i stanjenje, nego za evangelizacijsku sigurnost. Želimo imati pravo pristupa, kretanja i djelovanja u svakom našem povijesnom i sadašnjem kutiću i komadiću BiH.
Ni u Katoličkoj Crkvi pa ni među biskupima u BiH ne postoji jednodušnost o ovim pitanjima.
- Naša tri biskupska sjedišta - Sarajevo, Banja Luka i Mostar - žive u trima različitim političkim okružjima: jednome je na čelu muslimanska, drugome srpska a trećemu hrvatska vlast. I svi se slažemo i zalažemo za ista ljudska prava i vjerske i građanske slobode, za zajamčeno pravo povratka agresorski prognanih nedužnih ljudi, za naviještanje Evanđelja svakomu čovjeku i narodu. Sv. Matej bio je najprije carinik, tj. domaći izdajnik u službi Poncija Pilata i njegova cara, prodana duša. Kad ga je Isus pozvao i od njega učinio apostola, onda mu je rekao: sada ćeš biti u istoj službi, ali naviještanja Božje pravde, istine i mira i tomu Pilatu, i caru i rimskomu carstvu. I on je to činio evanđeljem. Ostavio nam je evanđelje čak i napismeno. Mi želimo biti evangelizatori u ovoj BiH i jedni drugima pomoći, jer znamo čiji smo i u čije ime djelujemo.
Kako su Vas se dojmili i kako komentirate posljednje izbore?
- Ovakav sensus i konsenzus naroda nitko nije očekivao. To je najjasnija poruka i političkim vođama i međunarodnim učiteljima demokracije. Ako političarima još nije jasno, neka se provede referendum u hrvatskom narodu što želi. I neka se izvrši što je obećano i spasi čovjeka u njegovoj egzistenciji i zemlji.
U Mostaru ste imali nekih osobnih neugodnosti. Je li to prošlost?
- Te su se neugodnosti sručili zato što kao biskup želim provoditi Papin dekret iz 1975. Od četiri novoosnovane župe 1993. u Mostaru na području već postojeće katedralne župe sada pastoralno djeluju, osim katedralne, još tri, unatoč svim pastoralnim bezakonjima neke braće franjevaca. To je crkveni uspjeh za koji se isplati podnijeti najveće neugodnosti. Od Papina dekreta ne želim odstupati ni slova, a provedba ide sporo, pa i s neugodnostima. Zato to nije prošlost, nego moja sudbina, koju prihvaćam svojim biskupskim geslom: Kroz mnoge nam je nevolje u kraljevstvo Božje. Nemojte mi, molim Vas, uspoređivati taj crkveni dekret koji ide sporo s daytonskim dekretima koji udaraju na logiku. Franjevci znaju ako žele biti u Crkvi da će Crkvu slušati ili ih neće biti! U travnju prošle godine njihov im je Red zabranio primanje novih članova u provinciju. Na njima je da se opamete ili da odu u kamikaze.
Htio bih Vam postaviti jedno pitanje u vezi sa skorim Papinim dolaskom u Hrvatsku. Je li mi to sebi uobražavamo ili Papa zaista ima neki poseban odnos prema našem narodu?
- Sveti Otac, po Božjem planu, ima ulogu i poruku za cio svijet. Ali on je svojom specifičnom povijesnom službom Papa Božjemu katoličkom narodu sastavljenu iz različitih ovozemaljskih naroda. Hrvatski je narod u najvećoj većini katolički. Stepinac je dokazao i perom i žrtvom da je pravi katolik, Papina povjerenja. Zato ga je jedan Papa učinio uzoritim, kardinalom, a ovaj ga Papa, beatifikacijom, stavlja za uzor svakomu Hrvatu i katoliku. Papa od hrvatskoga katoličkog naroda i od Hrvatske očekuje da bude uzor narod i uzor država u poštovanju ljudskih prava, u njegovanju vjerskih prava i sloboda, i u zaštiti građanskih sloboda. Kojega oca ne raduje da su mu sinovi i kćeri na mjestu?
Nedavno nam je pisao jedan međunarodnjak iz Mostara: "Smatramo da bi Katolička Crkva željela sudjelovati u procesu mira koji će se ionako nastaviti". Generalni je vikar odgovorio: Nemojte nas zvati na pogreb koji priređujete ovoj Crkvi.
Ako je Dayton Srbima u BiH dao da imaju svoju teritorijalnu konstitutivnost, konstitutivnu republiku, republički srpski narod, zašto bi Hrvati bili uskraćeni takve teritorijalnosti, konstitutivnosti i republike? Zašto bi Hrvati bili sijamski blizanci, koji ne smiju ni spomenuti ni teritorijalnost, ni "hrvatsku republiku"? Zašto moram biti zločinac ako želim svomu narodu državu u BiH, a tu BiH ni Dayton ne zove državom.*
Razgovarao: Josip Jović
*Slobodna BiH, 1.10.1998., str. 4-5.
