U ovoj svečanoj „Svećeničkoj godini“ Božja se milost izlila na ovu našu Hercegovinu iz koje su dvojica kandidata uzeta u nadbiskupsku službu: msgr. Petar Rajič, službenik Državnoga tajništva Svete Stolice, novoimenovani nadbiskup i nuncij na Arapskom poluotoku, zaređen je za biskupa u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, 23. siječnja ove godine, a msgr. Želimir Puljić, rodom iz blagajske župe, biskup dubrovački, imenovan je nadbiskupom zadarskim. Zahvaljujemo Bogu na ovom njegovu velikodušnu daru. Večeras, u ovoj crkvi apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, podjeljujemo sakrament svetoga reda đakonata dvojici kandidata, franjevcu fra Goranu i biskupijskom bogoslovu Davoru, i prezbiterata fra Vini. Bogu hvala koji razvija zrno zvanja u našim mladićima po molitvama vjernika i po brizi crkvenih poglavara. Dok se istinski radujemo s tolikoga Božjega dara u ovoj mjesnoj Crkvi, svjesni smo da na ovome svijetu nikada ne će ponestati kukolja u dobroj pšenici, niti loših riba među onim dobrima. Naše je da se borimo da taj kukolj iz sebe i iz svoje sredine uklanjamo. A jedan od načina jest i svećeničko propovijedanje Božje riječi. Upravo ćemo o tome.
Za vrijeme obreda svetoga reda u biskupovim pitanjima, kandidatovim odgovorima i posvetnim molitvama barem se šest puta spominje naviještanje evanđelja: i to dva puta kandidatu za đakonat: "Hoćeš li apostolsku vjeru propovijedati riječju i djelom prema evanđelju i crkvenoj predaji?", a na svršetku ređenja: "Primi Kristovo evanđelje kojemu si postao navjestitelj."
Također dva puta pripravniku-đakonu za prezbiterat: "Hoćeš li dostojno i mudro obavljati službu riječi u propovijedanju evanđelja i izlaganju katoličke nauke?" i u posvetnoj molitvi prezbitera: "da njegovim propovijedanjem riječi evanđelja, milošću Duha Svetoga, urode plodom u srcima ljudi i dopru do na kraj zemlje." I u posvetnim molitvama za đakonat spominje se kako se đakoni posvećuju „molitvi i propovijedanju riječi“, a u molitvi za prezbiterat: da Kristovo „djelo spasenja naviještaju i vrše po cijelome svijetu“.
Osim toga liturgijskog teksta, čitamo bitan odlomak iz Druge poslanice Timoteju, koji je posvećen ne samo preporuci nego i zapovijedi u vezi s našim đakonskim, prezbiterskim i biskupskim propovijedanjem. Pavao počinje svečano i potresno svomu voljenom učeniku Timoteju: “Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te Pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer, doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnositi nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni” (2 Tim 4,1-5).
Kad govori o propovijedanju Božje Riječi, apostol Pavao upotrebljava najsjajnije Božje oruđe koje je mogao smisliti: zakletvu pred Bogom Ocem i Isusom Kristom, Sinom njegovim, pred njegovim Drugim dolaskom ili Pojavkom, pred Kraljevstvom Presvetoga Trojstva. Ova svečana i sadržajna zakletva morala je baš onako temeljito uzdrmati inače smirenoga i blagoga Timoteja, kad ju je prvi put pročitao u Efezu. Dovršivši rečenicu, reče sam sebi: "Isus će suditi žive i mrtve, on će doći na kraju svijeta i vijeka i sudit će na svome sudištu, i to po onome što propovijedam i činim!" Sudit će i nas: vjernike, redovnike i redovnice, đakone i prezbitere, vjeroučitelju i profesore! Papu i biskupe. Sudit će tebe, Davore, i tebe, Gorane, koji ćete domalo u ovoj crkvi leći po podu u znak poniznosti da prihvaćate đakonsko služenje ovoj Crkvi u dragovoljno izabranu beženstvu odnosno zavjetu čistoće, u stavljanju sebe na raspolaganje Bogu i narodu Božjemu. Sudit će i tebe, fra Vine, koji iz đakonata prelaziš u prezbiterat, sasvim svjesno i neprisilno. A ako ijednoga od vas trojice slučajno netko prisiljava, ako ste nesvojevoljno došli do ovoga dana, ako vam je srce ostalo negdje u nekakvu drugom blagu ili zaljubljeno u ovaj svijet, poručujemo vam da se odmah dignete s poda i večeras iziđete iz ove crkve, jer još nije kasno! Bit će kasno sutra ako se nakon ređenja zametnete svojom glavom i počnete dokazivati da se nikada niste željeli zarediti. Svi ćemo jednom doći pred sudačku stolicu vječnoga Suca u svoj svojoj grješnosti, i odgovarati za ono što smo i kako smo činili, govorili i propovijedali! Samo ćemo se svojim dobrim djelima moći braniti i pravdati.
1) „Propovijedaj Riječ!“ Vi ćete sutra pratiti, sakramentalno i blagoslovno, povjerene vam vjernike od njihova krštenja do sprovoda. Bit ćete obnovitelji župnih kuća i vjeronaučnih dvorana, pohoditelji bolesne i stare čeljadi, djelitelji Božjih otajstava, ali na prvom mjestu – navjestitelji Evanđelja! Bog je htio "ludošću" našega propovijedanja - nije rekao da propovijed bude besmislena, a propovjednik nerazumljiv - nego je htio putem propovijedanja spašavati svijet, jer se svijet nije htio obraćati Bogu po mudrosti koja je vidljiva u samoj stvarnosti. Zato propovijedanjem. A i zato da pokaže da je "ludost" Božje metode mudrija od najreklamiranije mudrosti ovozemaljskih mudroslovaca. Po propovijedi se prenosi Riječ, u konačnici vjera, a to je temeljna moć i glavni način priopćavanja! Dopirite ne samo do ušiju slušatelja da im u glavi ječi, nego govorite ljudskim savjestima i srcima poradi njihova obraćenja! Isus je uzeo propovijed kao sredstvo prenošenja Božje poruke, i to ostaje obvezatan stil i metoda do kraja svijeta.
2) Uporan budi! - bilo to zgodno ili nezgodno. Oportune - importune. Kakva li zaklinjanja i kakve li molbe! Propovijedajte, makar vas mnogi napustili, i nazivali vas svakakvim imenima. Nakon vaše propovijedi uvijek će jedni govoriti: Nikad bolje propovijedi, blago majci koja ga rodila! A drugi će reći: Zaslužio je smrt, i to na raspelu! A dogodine će se izmijeniti u izjavama. Ne dolazi vam zadaća propovijedanja od svijeta, nego od Boga, po savjesti, po sv. redu. Dok ima itko da vas sluša u crkvi, u školi, u kući, na ulici, propovijedajte Krista raspetoga i uskrsloga! Sveta je Misa uvijek neizmjerne vrijednosti, i bez propovijedi. Ali propovijed nedjeljom i zapovjednim blagdanom mora biti bitna zadaća našega svećeništva.
Apostol dodaje: bilo zgodno ili nezgodno vjernicima! Propovijedajte, makar vam dolazili u crkvu tek nakon propovijedi. To će vas navesti da se tako pripremite i propovijedate da će gledati doći prije evanđelja. U školi smo učili da dobar govornik treba imati dosta kvaliteta, od izgleda i glasa, elastičnih pokreta rukom, do dobra pamćenja i razborita zaključivanja. Ne budite dosadni, nego uporni, uvjerljivi. Deset-petnaest minuta pripremljene propovijedi može izdržati i staro i mlado. Može se dosta toga reći, ako se čovjek misaono spremi i zauzeto uživi. Ako vidite da vas rado slušaju, budite još zauzetiji. A ako niste spremni, zastidite se i prestanite što prije! Siđite s oltara, na svoju sramotu, jer ćete reći mnogo svojih, a malo Božjih. Tko ima na ovome svijetu svakoga tjedna takvu milosnu priliku da prenosi Božje poruke savjestima ljudskim kao časni đakoni i prezbiteri! Oni radijski i televizijski komentatori na igralištima reklamiraju ionako razvikane igrače koji iz tolikih izvrsnih prilika - nebu pod oblake, pa ih opet ljudi strastveno prate iako im odnesoše i vrijeme, i novce, i živce, i svu pozornost. Ututanj! U bezvezne strasti! A vi najavljujete ljudskoj savjesti kraljevstvo nebesko, kraljevstvo istine i pravde, i da ga nimalo ne učinite privlačnim! Ako ste se pripremili molitvom, ako ste puni Duha Božjega, ljudi će željeti Riječ Božju. A ako ste nespremni, ljudi će vidjeti da ni vama nije stalo do Evanđelja ni do Kraljevstva Božjega.
3) Uvjeravaj! Svaka bi propovijed morala biti tako uvjerljiva da djeluje na logiku mozga, tako dojmljiva da djeluje na etiku srca, tako uzbudljiva da djeluje na zdrave ljudske osjećaje. Sve je čovjek: i inteligencija, i moral, i emocije. Ako vaše riječi nisu prošle put od uha do mozga, od mozga do srca, sve će biti cimbal, praporac, vjetar. Propovijed je uvjerljiva ako te vjernik susretne i kaže: Baš sam se danas našao u vašoj propovijedi! Zato, uvjeravajte, a ne uspavljujte! A to ćete lakše postići ako sastavljate svoje propovijedi. Napisana propovijed, pa bila pročitana ili ne bila, uvijek je uspjela, jer je promozgana. Donesite ne samo moralne zaključke, nego i žive primjere. Kako oni u kazalištu prikazuju neku dramu, a sve sama gluma, i znate da je gluma, i opet idete na glumu. A da u crkvi ne znamo ni poticajno ni pohvalno predstaviti nijednu živu vječnu istinu, nijedan ćudoredni zakon, nijednu Božju zapovijed?
4) Prijeti! Nemojte se ustručavati podignuti ruku, kao znak ozbiljna upozorenja. Svi su proroci upirali prstom i prijetili budućnošću. Sve su Isusove riječi i propovijedi završavale oštrom opomenom: jao vama, mrak i tama, vječni oganj…, ako se ne budete pridržavali Božjih putova i zakona. Narod voli kad mu istinu kažeš s oltara, pa i u ozbiljnu tonu. Ne morate nikoga imenovati, ali možete svakomu reći tako da se svatko u nečemu nađe. Ako se pokažete istinski Božji glasnogovornici, a ne ovosvjetski prazni praporci, Božja će riječ zvoniti u ušima i dušama vaših slušatelja.
5) Zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom! Ne bježite od zapovijedi. Neka kršćanske savjesti znaju da dobro moraju činiti, a zlo izbjegavati. Neka se sjete što su propustile. Ali strpljivo. Sto puta moraš reći jednu te istu stvar. "Pisati vam jedno te isto meni nije dosadno, a za vas je sigurnije!" veli Pavao (Fil 3,1). Poučite narod zašto to tražite i zapovijedate. Obrazložite! Kako to da za tvojom riječju i tvojom propovijeđu nemaju ljudi interesa? A punih osamnaest godina školovanja. I da niste kadri osamnaest minuta smišljeno, samostalno i snažno izreći narodu Božjemu pouku o Bogu, o Blaženoj Djevici Mariji, o smislu bračnoga života, o besmislu svakovrsna grijeha, o gluposti psovke, o potrebi kajanja i pokore, o smrti vremenitoj, o životu vječnom. A vi, današnji kandidati na đakonat i prezbiterat, ustrajte na Božjem bojištu. Zapovijedajte sa svom poukom! Na to ste pozvani! Ne klonite zbog malena broja slušatelja i velika neuspjeha u poslu. Vi ste odgovorni za riječi, a ne za učinke. Uvijek je bilo površnih slušatelja u svijetu, u Pavlovo doba kao i danas: traže one koji će im škakljati uši, koji će se odvraćati od istine i priklanjati basnama i banalnostima: horoskopima, najrazličitijim ukazanjima: "a evo ga ovdje, a eno je ondje." A vi poštujte Gospodina Isusa Krista i njegovu Presvetu Mariju i najljepše propovijedajte o Gospodinu Isusu i o Gospi!
6) Zlopati se! Nikada ne će mase za vama posrtati, budite toga svjesni i s time pomireni! Bogu je više stalo do ljudskih duša negoli svima nama. Ali on s nama računa, s našim razumnim, razumljivim, čestito pripremljenim i dostojno održanim propovijedima, pogotovo ako ih mi svojim patničkim životom potvrđujemo!
7) Djelo izvrši blagovjesničko! Propovijedajte Radosnu vijest o čistoj savjesti, riječju i djelom. Pozvani ste na djelo blagovjesničko! Izvršite zadatak koji vam se danas svetim ređenjem i sutrašnjim crkvenim dekretom povjerava! Započeto privedite kraju! Neka vam bude Duhom Svetim blagoslovljeno!
