DEKRET O APOSTOLATU LAIKA – APOSTOLICAM ACTUOSITATEM
Ako su koncilski oci Drugoga Vaticanuma izradili specifične dekrete koji se odnose na pojedine staleže u Crkvi – biskupe, prezbitere, redovnike, pripravnike/sjemeništarce i bogoslove - bilo je očekivati da će prirediti i dekret o laicima koji predstavljaju više od 99% članova Crkve. Dekret o njihovu vjerničkom životu, ulozi i zadaći i u Crkvi i u svijetu izglasan je 18. studenoga 1965., i to omjerom 2.340 „za“ ili placet i samo 2 glasa „protiv“ ili non placet.Ondje gdje toliko puta ne može doprijeti ni biskup ni prezbiter ni đakon, može vrijedan kršćanski laik ili laikinja. Pojam „laik“ u praksi ima dva značenja: jedno je svjetovno, i znači nevješt, koji se ne razumije u neko pitanje i rješenje, za razliku od stručnjaka, a drugo je religiozno, koncilsko značenje gdje se radi o vjerniku, kršteniku, koji ima svoje specifične zadaće u Crkvi, gdje se ukazuje kao pravi stručnjak! Nije se uspio ustaliti hrvatski prijevod ni „svjetovnjak“ ni „pučanin“, pa prevladava laik – grčki: laos = narod - kao sveopće prihvaćen pojam.
Dekret ima Uvod, šest poglavlja i završni Poticaj, sve složeno u 33 broja.
Uvod. - Zašto laici? „Neprestani porast pučanstva, napredak znanosti i tehničkih umijeća i tješnji međuljudski odnosi ne samo da su u beskraj proširili prostore koji su samo njima otvoreni – nego su također potaknuli nova pitanja koja zahtijevaju njihovu stručnu skrb i zauzimanje“. Stoga Koncil želi osvijetliti narav, značaj i raznolikost apostolata laika i dati načela i upute za njihovo provođenje (br. 1). Apostolat znači služba, služenje, vršenje zadaće.
I. - Poziv laika na apostolat (2-4)
Sudioništvo laika u poslanju Crkve. - U Crkvi postoji različitost službi u jedinstvu poslanja. Krist je apostole ovlastio da „naučavaju, posvećuju i upravljaju“. „A budući da su laici dionici Kristove svećeničke, proročke i kraljevske službe, oni u Crkvi i u svijetu vrše svoj dio u poslanju svega Božjega naroda“. Kako je „staležu laika“ vlastito da žive u svijetu, pozvani su da kršćanskim duhom svjedoče u svijetu poput kvasca (2).
Osnova laičkoga apostolata. - Dužnost i pravo laika proizlazi iz krštenja i krizme da svojim djelima „prinose duhovne žrtve“ i svjedoče za Krista. U tome imaju i posebne darove ili karizme za izgradnju čitava Tijela, sve u zajedništvu s braćom u Kristu, „prije svega sa svojim pastirima“, kojih je dužnost da donose sud o pravoj naravi milosnih darova i o njihovoj urednoj uporabi, ne trnući nego omogućujući djelovanje Duha (3).
Duhovnost laika. - Te dužnosti apostolata ishode iz sjedinjenja s Kristom po sakramentima i duhovnom životu, koji vodi k svetosti. Traži se trajno vježbanje u nadnaravnoj vjeri, ufanju i ljubavi. Potaknuti ljubavlju slijede Krista siromašnoga, poniznoga, trpećega, progonjenoga, noseći i sami svoj svakodnevni križ (4).
II. - Ciljevi koje valja postići (5-8)
Dva poretka. - To su vremeniti poredak i duhovni poredak. Oba trebaju biti prožeta Kristovim načelima, ponajviše djelima laičke kršćanske savjesti. Vremeniti red vodi k vječnomu (5).
Evangelizacija. - Poslanje Crkve ide za priopćenjem poruke Kristove svijetu, riječima i djelima. Propovijedanje je povjereno kleru, ali i laici trebaju biti „suradnici istine“. Svojim djelima privlače ljude Kristu. A tražit će načina da to učine i riječima, poukama primjenjujući onu Apostolovu: Jao meni ako ne propovijedam! (6).
Briga za vremeniti red. - U vremeniti poredak ulaze: „dobra života i obitelji, kultura, gospodarstvo, umijeća i struke, ustanove političke zajednice, međunarodni odnosi i drugo tome slično“. To je sve u službi ljudske osobe. Ta činjenica određuje da vremeniti poredak ne samo uključuje njegovu autonomiju, vlastite ciljeve, zakone, pomagala i važnosti za ljudsko dobro“, nego i usavršuje ga u njegovoj snazi i izvrsnosti. Istočni je grijeh proizveo tolike izopačenosti ljudskoga ponašanja i ljudskih ustanova, a mnogi se „prekomjerno pouzdaju u napredak prirodnih znanosti i tehničkih umijeća pa takoreći naginju idololatriji vremenitih stvari te su im postali više sluge negoli gospodari“. Pastiri u toj obnovi pomažu, a laici trebaju kao vlastitu zadaću preuzeti brigu za obnovu vremenitoga poretka (7).
Karitativna djelatnost. - Najveća zapovijed u Zakonu jest ona dvojedna: Ljubi Boga svim srcem svojim, a bližnjega svoga kao sebe samoga. Isus se poistovjetio s tom ljubavlju: Štogod učinite ili ne učinite jednomu od ove moje najmanje braće, učinili ste ili niste - meni. Crkva u posebnoj časti drži milosrđe prema siromasima. „Karitativna djelatnost danas može i mora obuhvatiti uopće sve ljude i sve oblike potreba“: hrane, pića, odjeće, stana, lijeka, posla. Neka se u prvome redu izvrši dužnost s naslova pravednosti, a tek onda neka se govori o daru ljubavi. Laici su pozvani prema svojim silama pomagati karitativna djela i pothvate socijalne skrbi i privatne i javne, i međunarodne (8).
III. - Razna područja apostolata (9-14).
Područja djelovanja. - Rečeno je više puta, a i ovdje se ponavlja da su laici angažirani i u Crkvi i u svijetu. Na različitim poljima kao što su: „crkvene zajednice, obitelj, mladež, društvena sredina te narodno i međunarodno područje“. Vrlo je važno da se sudjelovanje i žena proširi na raznovrsna područja crkvenoga života (9).
Crkvene zajednice: župe i biskupije. - Budući da laikat sudjeluju u svećeničkoj, proročkoj i kraljevskoj službi, njegova je pomoć potrebna u Crkvi: „da bez njega ni sam apostolat pastira u većini slučajeva ne bi mogao postići svoj puni učinak“. Svojom katehetskom stručnošću pospješuju dušobrižništvo. „Neka se laici naviknu djelovati u župi u prisnoj povezanosti sa svojim svećenicima“. Osim toga: „Neka stalno njeguju osjećaj za biskupiju u kojoj je župa poput jedne stanice, uvijek spremni da na poziv svojega pastira posvete svoje snage biskupijskim inicijativama“. Razborito će znati prijeći granice i župa i biskupija i proširiti se na narodno i međunarodno područje, to više što je danas olakšana komunikacija a raste selidba naroda. Pozvani su također pružati svoju materijalnu i osobnu pomoć za misijska djela (10).
Obitelj. Stvoritelj je ustanovio ženidbenu zajednicu muškarca i žene i učinio je velikim sakramentom u odnosu na Krista i Crkvu. Stoga apostolat ženidbenih drugova ima jedinstveno značenje i za Crkvu i za društvo. Roditelji su suradnici milosti i svjedoci vjere. Oni su svojoj djeci prvi glasnici i odgojitelji vjere, kršćanski ih izgrađuju, „razborito im pomažu u izboru njihova zvanja te ih sa svom skrbi podržavaju u svetom zvanju koje se možda u njima otkrije“. Ženidbeni su drugovi dužni potvrđivati nerazrješivost i svetost ženidbe, jačati pravo na kršćanski odgoj djece i braniti dostojanstvo i zakonitu autonomiju obitelji. Moliteljska obitelj pokazat će se „domaćim svetištem Crkve“ ako bude sudjelovala u liturgijskom bogoštovlju i u djelima ljubavi (11).
Mladež. Mladi se nalaze u stalnim promjenama. Dok od njih društvena pa i politička situacija traži zalaganje, oni su „gotovo nesposobni da na prikladan način prihvate nove terete“. U njima raste svijest vlastite osobnosti i poticaj za odgovornošću u društvenom životu, a njihova revnost treba biti prožeta „Kristovim duhom i vođena ljubavlju i poslušnošću prema pastirima Crkve“. Neka odrasli primjerom i razboritim savjetom i korisnom pomoći potiču mladež na apostolat, a mladi neka njeguju poštovanje i povjerenje prema odraslima. Neka novo povezuju s hvalevrijednim tradicijama. I djeca imaju svoje apostolsko djelovanje (12).
Društveni mentalitet. - Koncil očekuje da se društveni „mentalitet i navike, zakoni i ustrojstvo zajednice“ prožimaju kršćanskim duhom. A tu je uloga laika nenadomjestiva. On su pozvani svjedočiti riječju i primjerom na polju rada, zvanja, studija, u mjestu stanovanja, na odmoru i u druženju i tako na najprikladniji način pomoći svojoj subraći. Prednjačit će u vjeri i čestitosti i na zgodan način bližnjima navijestiti Krista. „Mnogi ljudi, naime, mogu čuti evanđelje i upoznati Krista samo preko laika koji su u njihovoj blizini“ (13).
Narodna i međunarodna razina. - Katolici se osjećaju dužnima biti odani naciji i savjesno ispunjavati svoje dužnosti promicanjem zajedničkoga dobra: boreći se pravedno da „zakoni odgovaraju ćudorednim zapovijedima i zajedničkom dobru“. Katolici, koji su stručni i osposobljeni, neka „ne odbijaju obnašanje javnih dužnosti“, surađujući sa svima i utirući tako put Evanđelju. Dužni su njegovati osjećaj solidarnosti, „posebno s obzirom na zemlje u razvoju“. Radnici u inozemstvu neka budu svjesni da u isti mah i daju i primaju (14).
IV. - Razni načini apostolata (15-22)
Zasebno i zajedno. Laici mogu djelovati pojedinačno ili okupljeni u zajednice, udruge, profesionalna društva (15).
Mnogostrukost pojedinačnog apostolata. - Pojedinačan rad osnova je onoga zajedničkoga. Na to pojedinačno djelo svi su katolici pozvani i na to obvezani. Prvo je svjedočenje riječju. Dužni su tragati za smislom svega tražeći razloge i otkrivajući ih i drugima. Osobito je svjedočanstvo ljubavi „javnim bogoštovljem, molitvom, pokorom te slobodnim prihvaćanjem poslova i životnih zadaća – postajući slični Kristu patniku, pridonijeti spasu svijeta (16).
Posebne okolnosti. – To su u prvom redu sredine gdje je Crkva progonjena. Tu su laici dužni nadomjestiti svećenike u pouci vjeronauka, u vođenju zdravih pobožnosti, u primanju sv. sakramenata. Koncil takvima odaje posebnu čast. Zatim život u dijaspori, gdje su katolici neznatna manjina. Njihovo sastajanje i zajednički razgovor omogućuje svladavanje poteškoća (17).
Važnost udruživanja u apostolatu. - Koliko god bilo naravno da čovjek pojedinačno djeluje, toliko je naravno da se čovjek udružuje s drugima u jedan narod ili u jedno Tijelo Kristovo, Crkvu. Katolici će naći načina da se udružuju na području župe, biskupije radeći za dobro svih tih zajednica. Neki se poslovi ne mogu uspješno obavljati, niti se mogu pravi plodovi postići, bez zajedničke akcije. Danas je takvo udruživanje nužno da bi se katolici mogli oduprijeti i biti dorasli „pritisku javnoga mnijenja, odnosno ustanova“ (18).
Mnogostruka udruživanja. – Jedna idu za jedinstvom prakse i vjere, za usklađenjem crkvenoga poslanja i njihove apostolske snage, za evanđeoskim duhom i kršćanskim svjedočenjem. Druga društva idu za sudjelovanjem u katoličkim međunarodnim organizacijama. A Koncil osobito upozorava da se beskorisno i bezrazložno ne osnivaju nove udruge. Da se ne podržavaju zastarjele metode starih udruga, i da nešto može biti uspješno u jednome narodu, a bezuspješno u drugome (19).
Katolička akcija. - Nazvana tako ili drukčije, ima ove ciljeve: a) unošenje evanđeoskoga duha u različite zajednice i okruženja; b) laici predvode te akcije surađujući s hijerarhijom „na sebi svojstven način“; c) Laici djeluju ujedinjeni poput živa organizma; d) u suradnji s vodstvom hijerarhije, laici se mogu sami dragovoljno dati na posao ili biti pozvani na suradnju, tako da budu potvrđeni „izričitim mandatom“. Ovakve udruge Koncil „svesrdno preporučuje“ (20).
Procjena udruga. - Sve udruge apostolata valja cijeniti, a one koje hijerarhija preporuči kao hitno potrebne ustanove, neka ih svećenici, redovnici i laici uvelike cijene (21.).
Stručni laici u službi Crkve. – Posebnu čast i preporuku zaslužuju oni laici, oženjeni ili beženi, koji se „svojom profesionalnom stručnošću za stalno ili privremeno stavljaju u službu crkvenim ustanovama i njihovim djelima“. Crkva će takvima dati dužno uzdržavanje (22).
V. - Red koji valja obdržavati (23-27)
Sklad između laika i biskupa. Bitan je element kršćanskoga apostolata povezanost s onima koje je Duh Sveti postavio da vode Crkvu Božju. „To je potrebno osobito onda kada neka posebna akcija u Crkvi zahtijeva sklad i apostolsku suradnju jednoga i drugoga klera i redovnika i laika“ (23).
Odnos laika i hijerarhije. - Na hijerarhiji je da tomu apostolatu daje načela i duhovnu pomoć i da bdije nad obdržavanjem nauka i reda. Neka se nijedna inicijativa ne naziva „katoličkom“ ako nije uslijedila suglasnost zakonite crkvene vlasti. Hijerarhija može nekim osobama ili udrugama dati „mandat“ (24).
Potpora klera laikatu. - Pravo je i dužnost svih vjernika apostolski djelovati. U tu svrhu trebaju biti odabrani posebni svećenici, koji će pratiti duh jedinstva i u samoj udruzi i s drugima. Neka redovnici, braća i sestre, cijene apostolski rad laika (25).
Vijeća. - Neka u biskupijama, ako je moguće, postoje vijeća za suradnju klerika i redovnika s laicima. Ta vijeća mogu postojati i na nižim i na višim razinama (26).
Ekumenizam i dijalog. - Zajednička evanđeoska baština dopušta, preporučuje, nekada i zahtijeva suradnju katolika s drugim kršćanima i s nekršćanima (27).
VI. - Formacija za apostolat (28-32)
Potreba formacije. – Odgovorno djelovanje zahtijeva prethodno formiranje (28).
Uvjeti i načela. - Prvi je uvjet apostolata da dotičnik bude vjernik. Toj duhovnoj dimenziji priključuje se ona doktrinarna, etička i filozofska i kulturalna. Treba njegovati bratske odnose i sve što je u skladu s njegovanjem i rastom cjelovite ljudske osobe (29).
Briga za formaciju. - Formacija za apostolat počinje od djetinje dobri, preko adolescenata i traži da se provodi cijeloga života. Dužnost je to u prvom redu roditelja. Zatim Crkve. Pa škole i drugih katoličkih ustanova. Formacija se tiče cjelokupna apostolata laika (30).
Razni oblici. Laici trebaju biti pripremljeni a) za dijalog sa svima, osobito s nositeljima materijalističkog pogleda; b) za vrjednovanje vremenitih dobara; c) za djela ljubavi i milosrđa (31).
Pomagala. - Laici se u tu svrhu mogu okoristiti postojećim: konferencijama, kongresima, duhovnim obnovama i vježbama, knjigama, komentarima da dublje upoznaju Sveto Pismo i katolički nauk. Postoje instituti u tu svrhu. Neka se osnuju, ako treba, i dokumentacijski centri, ne samo teologije, nego i antropologije, psihologije, sociologije (32).
Poticaj. – Neka mladi katolici shvate da je ovaj koncilski poziv upućen u prvome redu njima. Ali i svim laicima od kojih se očekuje slobodan, velikodušan i svesrdan odgovor za uzvišenu zadaću specifična njihova apostolata (31).
---------------
Nakon Koncila izišlo je mnoštvo dokumenata vezanih uz laikat, od kojih posebno ističemo:
Vjernici laici - Christifideles laici – apostolska pobudnica, 1988. Zagreb, KS, br. 93.
Upute u neka pitanja s obzirom na suradnju vjernika laika sa službom svećenika, 1997., dokument su potpisali pročelnici i tajnici šest Kongregacija: i to za kler, za nauk vjere, za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, za biskupe, za evangelizaciju naroda, za institute posvećena života i društva apostolskoga života, te predsjednici i tajnici dvaju Papinskih vijeća, i to za laike i za tumačenje zakonodavnih tekstova. Ovaj dokument osobito upozorava na razne devijacije u laičkom pokretu i apostolatu.
Vijeće za laike izdalo je oko 25 knjiga na više jezika, i drugoga materijala.
Na hrvatskom je jeziku kao drugi svezak objavljen prijevod i komentarDekreta o apostolatu laika Rudolfa Brajičića u izdanju Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu, 1990.
