Propovijed msgr. Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa i predsjednika HBK-a na svetkovinu Presvetoga Srca Isusova u Biskupijskom svetištu u Studencima, Mostarsko-duvanjska biskupija.
1. Slavimo svetkovinu Srca Isusova u kojem prebiva sva punina božanstva. Dok vas, štovatelje Božanskoga Srca pozdravljam i želim da Isus ispuni vaše želje i nagradi vašu vjeru, pitam se što nam poručuje ova svetkovina? Što ona znači današnjem čovjeku? Zašto se, uz ostale dane i Gospodnje blagdane, štuje i Srce Isusovo? Iz medicine znamo da je srce vitalno središte ljudskog bića jer osigurava cirkulaciju krvi. U biblijskoj predaji srce simbolizira unutrašnjeg čovjeka, njegov afektivni život, sjedište inteligencije i mudrosti. Nekome uzeti srce znači učiniti da izgubi nadzor nad sobom. A nekome dati novo srce znači dati novi život: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću vas“, piše prorok Ezekiel (36,26). Budući da je srce „središte života, ono se izjednačuje i sa savješću, te simbolizira božansku prisutnost u čovjeku. Pjesnik to ovako opisuje: „Dobro te čujem, suputniče stari, svjedoče tihih samotnih minuta. Kad sam sâm sa sobom, ti se u meni mičeš, ti često iz mene iza glasa vičeš“. Srce je osovina i središte koje po krvi raznosi kisik i hranu u sve stanice tijela, izvršavajući tako svoju zadaću i svoje poslanje koje mu je Svevišnji u činu stvaranja odredio.
Čuli smo večeras dirljivu stranicu iz knjige proroka Hošee (11,1-4, 8-9), po kojem Gospodin Bog veli kako je ''iz Egipta dozvao Izraela i Efraima kao dijete učio hodati''. I zaključuje kako ''neće više gnjevan dolaziti iako je Izrael i nevjeran bio''. I upravo prorok Hošea, koji je okusio gorčinu napuštenosti, nevjere i izdaje, postaje prorokom Božje ljubavi i Božjega spasenja. On najprije opisuje Izraela koji se odmetnuo, pa se Gospodin zbog toga razljutio. Prezreli su, naime, njegovu ljubav, te Baalu žrtvu prinosili i kadili kumirima. Iako je ta nevjernost bila kažnjena mačem i ognjem Asiraca koji su ih odveli u ropstvo, prorok najavljuje svjetliju budućnost. 'Dolaze dani kada će Gospod ''zamilovati Izraela'' i ponovo reći ''ti si narod moj!'' (2,25). Prorok Hošea tako biva glasnikom Gospodnje ljubavi koju je narod pogazio i prezreo. Ali, ona se nikada nije utrnula u srcu Gospodina Boga. Zato ga s pravom nazivaju prorokom ljubavi.
2. Ljubav Gospodnja jača je od otpada, izdaje i nevjere Izraela. Ona ne dopušta da Efraim, Izrael, bude uništen. To smo mogli osjetiti u večerašnjem odlomku u kojem prorok prepričava izljev milosrdne i nježne Božje ljubavi prema svome narodu: ''Dok Izrael bijaše još dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga. Ja sam Efraima hodati učio, držeći ga za ruke njegove''.Dok je za nas srce sijelo osjećajnosti, za stare semite ono je ''središte života i djelovanja''. Dakle, semit srcem misli, odlučuje i ljubi. Stoga prorok najavljuje kako će Gospodin opet ''progovoriti srcu ljudi'' i započeti prekinuti dijalog. Stoga poziva: ''Hajde, vratimo se Gospodinu! On je razderao, on će nas iscijeliti. On koji je udarao, rane će poviti'' (6,1-2). Usprkos tragici i beznađu prorok gleda veliku budućnost u kojoj se ''diže novi narod“, a zemlja postaje ''novi Izrael u kojem ljiljani cvjetaju i širi se ljepota i miris masline“. Iz večerašnjeg kratkog odlomka proroka Hošee osjećamo kako je njegov stil živahan i strastven, sažet i zgusnut. A on više čovjek osjećaja nego razumskog dokazivanja. Njegovo potpuno predanje u Božje ruke nadahnuto je psalmom koji veli: ''Ako se, Gospodine, grijeha budeš spominjao, tko će opstati? Al' u tebe je praštanje, da bi smo ti služili'' (Ps 130, 3). U tom vidu njegova je knjiga velika pjesma Božjoj ljubavi, a on odgovoran i zauzet Jahvin suradnik koji izvršava povjerenu misiju i poslanje.
3. I mi kršćani imamo također svoju zadaću i poslanje u svijetu. Stari je pisac zabilježio da su kršćani u svijetu ono što je duša u tijelu. Danas bismo mogli parafrazirati ovu izreku pa reći, što je srce u tijelu, to su kršćani u svijetu. Po Božjoj zamisli i nakani čovjek je kruna svega stvorenja. Pozvan je uređivati svijet oko sebe. Nažalost, dogodio se prevrat toga reda. Dogodio se ''nered'' u ljudskom srcu i u njegovu okolišu. Tvorevina ljudskih ruku izmaknula je čovjeku ispod kontrole i ''ustala'' protiv svoga konstruktora. Postala je njegovim gospodarom, a on običnim brojem. Ostao je bez centra, bez hijerarhije vrednota, bez čvrste uporišne točke. Nema strahopoštovanja pred životom i Božjim zakonima upisanim u njegovo srce i savjest, pa se osjeća izgubljeno i nesigurno. Ima li nekoga tko bi mogao uprijeti prstom i pokazati na ''ugaoni kamen'' i središte svega?! Hoće li se naći u ovom vremenu nejasnoće i pomutnje odvažnih svjedoka koji će ljude na to upućivati. Na potezu su štovatelji svetih Tajna, navjestitelji Radosne vijesti, sljedbenici i štovatelji Presvetoga Srca. Onoga Srca iz kojega Bog izlijeva ljubav na ovaj svijet. On je, naime, „više puta i na više načina ljudima govorio“ (Heb 1,1). A ovih dana govori nam slikom probodena Srca svoga Sina iz kojega je izveo Crkvu i obdario je svetim sakramentima! Tako je prosuo svijetom cvijeće milosti i svetosti!
Zbog toga nas današnje Evanđelje (Iv 19,31-37) vodi na Kalvariju gdje se Janje Božje smrću i predanjem prinijelo za spasenje svijeta. Preostalo je još samo da otvori Srce odakle će poteći krv i voda, koja će oprati grijehe svijeta. Tim svojim zadnjim ovozemaljskim sebedarjem Isus je ljudima vratio čar izgubljene ljepote kako bismo postali novi i obnovljeni! Upravo zato obraćamo se Srcu Isusovu, koje je ''središte ljudskih srdaca'' pa zanosno kličemo: HVALA ti, Kriste, što si nam došao, utjelovio se i čovjekom postao kako bismo i mi mogli postati djecom Božjom!
4. Hvala Ti što nas činiš dionicima svoje božanske naravi preko svetih sakramenata koje si nam ostavio kao našu popudbinu i hranu. Mi te SLAVIMO kao „kralja i središte ljudskih srdaca“, u kojem je „sve blago mudrosti i znanja“ i u kojem „prebiva sva punina božanstva“. Ti si naš Put, Istina i Život. Ti si učitelj naš, pastir, liječnik i svećenik. Ti si „bogat za sve koji zazivaju tebe“. Zazivamo te i častimo kao svoga Boga i Stvoritelja, Spasitelja i Otkupitelja. Mi ti se klanjamo i LJUBIMO te jer si „žarko ognjište ljubavi“. Ti si utjelovljena ljubav Očeva, koji je „Ocu vrlo omilio“ i od kojega „punine svi mi primismo“.
Mi ti se danas posvećujemo, Presveto Srce Isusovo, i PREDAJEMO ti svoj um i srce, volju i sve naše moći. Predajemo ti svoju prošlost i sadašnjost. Povjeravamo Ti svoju budućnost, vrijeme i vječnost. Vodi kud hoćeš nas! Ovo razmišljanje o Božanskom Srcu, koje je „središte ljudskih srdaca“, završavam prekrasnom pjesmom koju je sročila hrvatska duša dok je u zanosu pjevala: "Isukrste Srcu Tvom, s nama naš se kune dom: Dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj!''
Slava Ti kralju, slava Ti Bože. Pred tobom sve je pepeo prah.
Dokle smo tvoji tko nam što može, jer ti si nam snaga, ljubav i strah.
Srce božansko Isusa moga, daj da sve više ljubim te ja! Amen!
† Želimir Puljić, nadbiskup zadarski
