Propovijed
26. March 2016.
Foto:
nepoznato

Propovijed don Željka Majića u mostarskoj katedrali na Veliku subotu, 26. ožujka 2016 godine

   Koliko li smo puta doživjeli ovu večer Vazmenoga bdjenja? Koliko li smo puta čuli i pročitali ove svetopisamske retke koji zorno ocrtavaju stanje duha zaplašenih žena, ali i činjenično stanje samoga groba u koji je nepuna tri dana prije toga položeno izmučeno i umrlo Spasiteljevo tijelo? Novi grob, grobni kamen, straža …  pa onda: odvaljen kamen, zbunjene i zastrašene žene, prazan grob, dva čovjeka u blistavoj odjeći… - opis je koji je kroz čitavu povijest Crkve nadahnjivao mnoge umjetnike i koji u ovom trenutku pretvara i svakoga od nas, bez propovjedničkoga posredovanja, u umjetnike vlastitih doživljaja, slike i jasnoće. Jer sve se kao živa slika odvija ispred naših očiju i, vjerujemo, utiskuje u dubini vjerničkoga srca. Riječi: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!“ svima su dobro poznate. Ta to je i temelj naše vjere. Sv. Augustin kaže: „Vjera kršćana jest uskrsnuće Kristovo“. „I uskrsnuo treći dan po Svetom Pismima“ - ispovijedamo svake nedjelje u Nicejsko-carigradskom Vjerovanju, a u Apostolskom - kraćem i svagdanjem - „treći dan uskrsnuo od mrtvih“. Dakle danomice ispovijedamo vjeru u Kristovo uskrsnuće, taj veličanstveni događaj - središte kršćanstva i cijeloga svijeta. Sveti Pavao odlučno tvrdi: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista propovijedanje naše, uzalud i vjera vaša" (1 Kor15,14).

   Stoga, što bi to večeras svećenik mogao propovijedati? Riječima vlastita doživljaja taj veličanstveni događaj prepričati – opisati – dočarati?! Još jednom svečano uskliknuti: „Naš je ustao Spasitelj iz groba, vesel'te se o, kršćani!“ Još jednom istaknuti ovu temeljnu Istinu naše vjere da je Kristovo Uskrsnuće i naše uskrsnuće?! Da i to. No, smatramo da bi večeras bilo korisno, nakon što nam je i ove godine kroz sveto Vazmeno trodnevlje omogućeno da u ozračju molitve i pokore prođemo kroz završne trenutke Isusove preslavne Muke, da zastanemo na poruci otvorena groba, toga odvaljena grobnoga kamena.

   Ljudi prije Krista, ali i danas oni koji ga još uvijek nisu upoznali ili pred njim oči i srca zatvaraju, bojali su se otvorena Neba i zatvorena groba. Jer, po njima, nebo se otvara radi kazne Boga „osvetnika“ zbog ljudskih prijestupaka, a zatvoreni grob izaziva strah i beznađe, svršetak – kao da nas nikada nije bilo. No, pojavkom Isusovim otvoreno je nebo objava ljubavi, praštanja, milosrđa, izmirenja i prijateljstva: vrata neba nisu više samo izlazna nego i ulazna za sve one koji se s darom neba, samim Kristom, životno suobličiše. Sjetimo se kamenovanja sv. Stjepana, đakona, i njegovih riječi: „Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji zdesna Bogu“ (Dj 7,56). Otvoreno je nebo, dakle, snaga pod silinom kamenja mučnog umiranja, kalvarijski oprost mučiteljima i propusnica u Kraljevstvo nebesko. A Njegovim preslavnim Uskrsnućem ni grob više nije tako strašan i hladan. Krist, koji je i sam prihvatio smrt, koji je osjetio tamu i hladnoću groba, učinio je da ta neprotumačiva ljudska i prirodna zagonetka bude odgonetnuta, da postane ključ svemu djelovanju ljudskomu, da upravo ta najstrašnija stvarnost ljudskoga života postanu vrata koja otvaraju put koji vodi u nebo, u Život.

   Vratimo se tom uskrslom praskozorju i prizoru otvorena groba. Sv. Luka ne govori o zabrinutosti žena. On jednostavno izvješćuje: „Kamen nađoše otkotrljan od groba“ (24,2). Sv. Marko o istom događaju piše: „Govorile su među sobom: 'Tko će nam odvaliti kamen s grobnoga ulaza?'“ (16,3) Sv. Matej govori o velikom potresu jer anđeo Gospodnji siđe s neba, pristupi, otkotrlja kamen i sjede na nj“ (28,2) A sv. Ivan, koji je zajedno s Petrom prvi potrčao da provjeri o čemu to žene govore, svjedoči: „U prvi dan sedmice, vrlo rano, kad je još bila tama, dođe na grob Marija iz Magdale i opazi kamen dignut s grba“ (20,1).

   Što nam želi poručiti ovaj detalj koji ne zaobilazi nijedan od evanđelista? Zasigurno nas ne žele navesti na zaključak da je to bila jedina mogućnost Isusova napuštanja groba. Otvoren ili zatvoren grob ne utječe na Isusovo Uskrsnuće, na stvarnost ispunjenja velikoga djela spasenja i otkupljenja. Ta on je, ne samo kroz zatvorena vrata dva puta ušao među apostole, nego je u trenutku dok je Josip iz Arimateje zajedno s pobožnim ljudima zatvarao grobna vrata, već sišao u podzemlje kako bi sve usnule duše - sinove i kćeri Abrahamove - priveo pred Lice Oca nebeskoga koje to zaslužuju. O tomu je stoljećima prije toga, kako bi iskazao Božju snagu, Tobija rekao: „dovodi u Podzemlje i odande izvodi“  (Tob 13,2)  No, otkotrljan kamen, otvoren grob jest Božji dar pogleda u onu eshatonsku dimenziju u kojoj su smrt i grob pobijeđeni, u kojoj se sve do toga trenutka skriveno postaje jasno. Zato je odvaljeni kamen svjedok najvećega događaja u povijesti čovječanstva.

   Istina, zabrinute žene u tom trenutku, toga nisu bile svjesne. Sam pogled na odvaljeni kamen u njima nije stvorio radost i svijest Isusova uskrsnuća. Ta stvarnost sama po sebi i nije dokaz uskrsnuća. Ona može probuditi nadu. No, može, što se u ovom slučaju dogodilo, proizvesti još veću zabrinutost i strah. Jer moglo se dogoditi, kako nam sv. Ivan prenosi Magdaleninu bojazan, da je netko pod okriljem noći došao, grob otvorio i mrtvo tijelo na neko drugo mjesto stavio: „Ako si ga ti odnio, reci mi kamo si ga stavio da idem po nj“ (Iv 20,5). Zato  temelj Uskrsnuća nije pogled na odvaljeni grob nego stvarnost susreta. Kod Ivana: „Marijo! Reče joj Isus. Rabuni - Učitelju, odgovori ona. I okrenu se prema njemu“ (20,6), a kod Luke: „Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu! Sjetite se kako vam je govorio dok je još bio u Galileji: 'Treba da Sin Čovječji bude predan u ruke grešnika, i raspet, i treći dan da ustane'“ (24,7).

   Evanđelist Luka donosi i imena žena. To su: Marija Magdalena, Ivana i Marija Jakovljeva.

   Taj kamen - u ljudskoj ruci i na srcu zlokobni, a Božjim dodirom spasonosni - na poseban je način prisutan u životu Marije Magdalene koja u Evanđelje ulazi kao osoba iz koje je Gospodin istjerao sedam đavola (Lk 8,2), a iz njega izlazi kao prva svjedokinja Kristova uskrsnuća u slici kamena odvaljena s grobnih vrata, ali uvijek stvarno prisutna živoga Boga - Isusa Krista. U prvom susretu punine Milosrđa kada je izagnao sedam zlih sila, a ovdje: Uskrsloga, pobjednika smrti!

   Draga braćo i sestre! I naš život poput Marijina prepun je kamenja. U sinoćnjoj poruci - molitvi na kraju Križnoga puta u rimskom Koloseumu papa Franjo upozorio je na svu dramatičnost stanja u kojem se svijet nalazi. Okamenjeno je srce čovjeka. Golema je količina zla koje se nad ovim svijetom nadvila i gura ga u jamu bezdana. Vjerujemo da se i mnogi koji vjeruju u uskrsloga Krista večeras s Magdalenom zabrinuto pitaju: Tko će odvaliti kamen s grobnih vrata ovoga svijeta? Tko će razoriti zid neprijateljstva, premostiti jamu bezdana, ponovo spojiti nebo i zemlju? No izvan ove svete uskrsne noći nema odgovora. Jer odgovor je samo On: Krist uskrsnuli, Povratnik od mrtvih, Svjetlo svakomu čovjeku i Mir cijelom čovječanstvu. On koji je Adamov dug platio i zadužnicu naših grijeha dokinuo svojom krvlju. Samo On - Krist uskrsli! No, svjedoci smo da se današnji svijet opasno udaljio od ove Istine. Da živi kao da Krist, ne samo da nije uskrsnuo, nego nije uopće postojao. Svjedoci smo da se u mnoge koji su se u Krista krstili, i koji će noćas krsna obećanja obnoviti, uvukla sumnja; da su mnoge duše malaksale i pozaspale; da mnoge pritišće teški kamen grijeha. Stoga je ova noć bitna i iznimno važna za svakoga od nas. Jer ona je u prvom redu poziv svima koji su i ove korizme u ozračju molitve i pokore prošli kroz završne dane Njegove spasonosne i preslavne Muke, da u svojoj Galileji navijeste: Isus je uskrsnuo, on je Živi i mi smo ga vidjeli. Da odvalimo kamen s grobnih vrata, da svjetlo Uskrsloga obasja svakoga čovjeka i da Kristov uskrsniMir vam odjekne cijelim svijetom i nastani se u svim srcima. No, braćo i sestre, da bismo u ovomu uspjeli, moramo neprestano proživljavati Krista umrloga za naše otkupljenje i uskrsloga radi našeg opravdanja: jer njegov je Uskrs i naš uskrs. Jedino je u njemu naša ovozemaljska sigurnost, ali sigurnost konačna uskrsnuća. Ovo je Istina, nije zastarjela priča. Jer Isus je Istina, njegovo je Uskrsnuće Istina, upravo kao što je Istina i Život njegovo sveto Evanđelje, taj Put sretna, blagoslovljena i vjekovječna života kojemu je Uskrsnuće potvrda.

   Svima blagoslovljen Uskrs! 

POVEZANI ČLANCI

04. svibnja 2016
Biskup Ratko Perić
30. tra 2016
Don Ante Luburić
12. tra 2016
Biskup Ratko Perić

NAJČITANIJE

04. svibnja 2016
Biskup Ratko Perić
30. tra 2016
Don Ante Luburić
12. tra 2016
Biskup Ratko Perić