Dragi krizmanici!
Sedam je darova kojima će vas danas, na Duhove, obdariti DUH SVETI:Mudrost, Razbor, Znanje, Savjet – ova se 4 odnose na mozak, a druga 3:Jakost, Pobožnost i Strah Božji na ljudsko srce. U Sv. Pismu učitelj pita učenika: "Što Gospodin Bog traži od tebe?" Odgovor: "Strah Gospodnji!" (Pnz10, 12). Danas ćemo kratko o strahu Božjem. Reći ćeš: Kakav je to Bog pred kojim dršćem i osjećam stravu? Ne govorim ti o takvu strahu ni o takvu Bogu. Ovdje strah nisu stravine, premrlost, bijeg od batine. Ovdje je strah sinovsko čašćenje, savjesnost, bogobojaznost. Ne govorimo o strašilu, nego o strahopoštovanju. Ovdje je strah dar, a ne udar.
Nama je ISUS objavio da imamo OCA, da smo mu mi sinovi po stvorenju, još više po krštenju. Isus je svojim govorom i tvorom pokazao beskrajno bogopoštovanje prema svomu i našemu Ocu nebeskomu. Nikada ga nigdje ni u čemu nije uvrijedio ili obezvrijedio. A jest prema Njemu iskazivao najdublju odanost: i onda kad Ga je kao čovjek molio da ga mimoiđe kalež patnje, i kad Ga nije shvatio u Njegovim vječnim planovima a prihvatio Njegovu svetu odluku, poslušan do smrti, smrti na križu; makar, uzdignut od zemlje, i uzviknuo: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio! Isusov stav jest strah najvjernijega Sina prema najvjernijemu Ocu.
Blažena Gospa, koju sutra u ovoj katedrali štujemo kao Majku Crkve, stajala je prepuna poštovanja pred Ocem nebeskim i kliktala da je milosrđe Njegovo nad onima koji ga se boje, tj. koji poštuju i vrše zapovijedi Njegove!
Sv. Josip bijaše muž pravedan i bogobojazan!
I naš odnos mora biti pun poštovanja i čašćenja Oca u najsinovskijem strahu, koji znači: Daleko bila od nas ikakva pomisao da bismo ikada, ičim, igdje, i u čemu, i zbog čega, i za što, i na koji način omalovažili svoga Oca. Osobu koju volimo ne vrijeđamo: ni oca ni majku, ni brata ni sestru, ni supruga ni suprugu, ni sina ni kćer, ni prijatelja, ni učitelja, ni dobročinitelja. Nećeš nikada biti grubijan prema osobi koja u tebi izaziva poštovanje. To je taj vrhunski duhovski dar straha pred Bogom.
To strahopoštovanje prema Bogu - taj dar Duha Svetoga - daje nam moć da naslućujemo neispitljive dubine Božjega dostojanstva, ljubavi i uma. Naš strah ili strahopoštovanje prema Bogu dolazi iz dva izvora ili motiva:
Prvi je: naša stvorenost. Činjenica da smo stvoreni, i da nismo ništa sami po sebi stvorili, nego sve našli stvoreno i složeno, navodi nas da prema Stvoritelju budemo puni poštenja i poštovanja. Takav nas strah ne tjera nas da bježimo od Boga, nego nas vodi da tražimo Boga, Njegovo lice i ljubav, da tragamo za odgovorom i smislom života u Duhu.
Drugi je izvor straha naša bespomoćnost s obzirom na život. Vidimo da je život slamka na vjetru, zraka sunca u zraku, kaplja rose na travi. A vrijednost mu Bog daje i zadaje. Stoga, nije strah da odstupimo od životnoga zadatka, nego da se znalački i mudro uhvatimo u koštac sa zadaćama i s nedaćama, i da ih razborito, prožeti strahom odgovornosti, privedemo kraju.
Ne boj se ići na sv. ispovijed, nego se straši činiti strahotu bezakonja i grijeha.
Ne budi strašiv poći u crkvu na Misu, nego budi pun straha nekulturno sjediti i pušiti uza zid, izvan crkve, s onima koji nemaju poštovanja prema Bogu i Njegovu zakonu.
Ne plaši se zakonita svećenika koji te uči, nego bježi od nezakonita koji nema od Crkve poslanja, i bez savjesti i straha Božjega odvodi bogobojazne za svojim neposluhom. Bog daje Duha onima koji mu se pokoravaju.
Hrabro obdržavaj Deset Božjih zapovijedi, u strahu Božjem pohađaj Sedam svetih sakramenata, poslušan savjetu čuvaj se Sedam glavnih grijeha i pobožno surađuj sa Sedam darova Duha Svetoga, pa ćeš biti ne samo savršen i sretan nego i druge usrećivati!
Živi i radi tako da ti se sutra može napisati na grobu: "Ovdje leži taj i taj, koji se bojao Boga, a drugoga samo poradi Boga!" Neka Ti Duh pomogne da živiš u sinovskom strahu, u poštovanju, u strahopoštovanju prema Bogu. U tom je sva životna mudrost i sav čovjek!
