Ključ Duha Svetoga
Jedan od najznačajnijih trenutaka u Isusovu zemaljskom životu bijaše Posljednja večera koju Crkva, po Kristovu nalogu, snagom Duha Svetoga posadašnjuje sakramentom presvete Euharistije svaki dan. Nikakvo čudo da su brojni umjetnici željeli ovjekovječiti tu Posljednju večeru na platnu, na zidu, na papiru, u mramoru, na pozornici. Tako su i oci dominikanci pri crkvi sv. Marije od milóstî u Milanu zamolili 1495. godine talijanskoga slikara Leonarda (1452.-1519.), rodom iz mjesta Vinci kod Firence (zato da Vinci), da izradi slikuPosljednje večere u njihovu samostanskom blagovalištu. Pogodili se. I slikar stao raditi na zidu samostanske blagovaonice veliku sliku (malo manju od 5m x 9m). Radio je tri godine. Jest freska, a nije freska. Umjetnik je htio ponazočiti najdramatičniji trenutak s Posljednje večere, Isusovu proročansku opomenu: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.“ Silno ožalošćeni, stanu mu jedan za drugim govoriti: „Da nisam ja, Gospodine?“ (Mt 26, 21-22). Svi su apostoli iznenađeni, u pokretu. Isus je u sredini, s desne su mu šestorica a s lijeve druga šestorica apostola. Svi su zaprepašteni. Nitko nije siguran ni u sebe. Na njihove upite: „Da nisam ja, Gospodine?“, Isus je svakoga od njih božanski pogledao i prepustio ga ispitu njegove vlastite savjesti. Samo kad je Juda upitao: „Da nisam ja, Učitelju?“, Isus mu je rekao da je to on, i to je samo on razumio, jer je ionako već sve bilo sređeno! Nakon toga Juda se izdajnik digao iza Večere i otišao glavarima svećeničkim i starješinama narodnim, kazao im gdje se Isus u Vrtu moli Bogu, stavio se na čelo kohorte i poljupcem prokazao i izdao Sina Božjega. Najlicemjerniji čin kojim čovjek može oskvrnuti Lice Isusovo.
Na ovu evanđeosku istinu i najsvetiji čin Posljednje večere uvijek su se tijekom povijesti nabacivali ljudi nevjerna srca i zabludjela uma, izdajnici Isusa Krista, njegova nauka i Crkve. Tako se i odnedavno podigla medijska senzacija zapadnjačke propagande koja svojim maštovitim djelima i načinima daje novi „kod“ ili ključ tumačenja i Posljednje večere i Crkve Kristove. Ta unovčena mašta iznosi tri bezbožne besmislice:
prva, da Isus nije Božji Sin, pravi Bog i pravi čovjek, kako Sveto Pismo i Crkva drži dvije tisuće godina, nego da je samo običan čovjek;
druga, da Isus nije postavio na čelo svoje Crkve sv. Petra apostola, nego Mariju iz Magdale, izmišljajući pri tome ono što pokvarena mašta može izmaštati; tako se nisu usudili vrijeđati Isusa ni najproblematičniji među farizejima; i
treća besmislica, da je Crkva pobila 5 milijuna samo žena. Vidiš li kako „otac laži“ želi pobuditi, osobito u ženskima, mržnju na Crkvu? Takvih se bolesnih uvreda i suludih optužaba Crkva naslušala kroz stoljeća mnoga. „Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“ (1 Iv2,17).
I Juda izdajnik ima svoj kôd, koji je i danas djelatan. Ima onih koji u sebi osjete njegovu potencijalnu klicu nevjere u smisao života, u Isusov nauk i križni put, u uskrsnuće tijela i život vječni. Te sumnje i nevjerice mogu pojedinci razvijati, čitati ih i širiti. A mogu se protiv njih vjerom i znanjem boriti, jakošću napastima odupirati, mudrošću i razborom izazovima svijeta odgovarati. Tako neki započnu oduševljeno, s vjerom i ljubavlju, pobožnošću i bogobojaznošću, a završe, na žalost, odmetnički, izdajnički, po Judinu ključu.
„Da Vincijev kod“. Priča se kako je slikar Leonardo u mladiću izvanredna izgleda i duha našao skladan lik za Isusa na Posljednjoj večeri. Doveo ga u dominikansku blagovaonicu da mu pozira. Kad je mladić čuo da umjetnik po njemu izrađuje Isusov lik, bio je prekomjerno radostan. Ima li veće životne sreće nego biti sličan Isusu?!
Do nekoliko mjeseci slikar naiđe na jednoga tipa kojega je ocijenio da bi mu bio prikladan za lik Jude izdajnika: izgubljen, razvaljen, očajan, izvan sebe. Ovoga ću za Judu! Pozove ga da mu pozira u blagovalištu. Kad je čovjek nekako dospio i sjeo, upita umjetnika što kani raditi. On mu odgovori: „Htio bih uslikati lik Jude apostola po tvome izgledu“. Nato se čovjek sruši sa stolice. „Što je?“ - upitat će ga Leonardo. „Ah, što me pitaš što je?“ - uzvrati mu razočarani čovjek. „Prije više mjeseci ovdje sam sjedio da po meni slikaš - Isusov lik! Je li moguće da me nisi prepoznao pa da sada po meni slikaš Judu?“
Ovo je ljudska istina! Ovo je „Da Vincijev kod“, ključ ljudske moralne ruševine. Ovo je istina o nekim mladićima i djevojkama. Danas na krizmi po njima možeš slikati Isusa u Hramu i Mariju u Nazaretu, a sutra, ako se neki od njih izvrnu i pretvore u nemoralne osobe, u izdajnike Boga i sebe, ako pođu po zlu putu gledajući bezbožne scene i čitajući slične knjige, radeći protiv Božjih zapovijedi i odluka Crkve Kristove, nit se ispovijedaju, nit se Bogu mole, po njima možeš slikati lik Jude izdajnika. Pretvore se od krizmanika u „izgubljena sina“, od pričesnika u odmetnika, od vjernika u bezvjerca.
Mali i veliki! Naš je Put Isus Euharistije s Posljednje večere, a ne blasfemni rušitelji božanskoga života u vjernicima! Jedini koji je mogao uputiti rečenicu svima ljudima: „Tko će mi od vas dokazati grijeh?“ (Iv 8, 46) jest Isus Krist, Sin Božji, pravi Bog i pravi čovjek. A on je jedini kadar dokazati grijeh svakomu na svijetu, „počevši od starijih“ (Iv 8, 9). I samo Duh Sveti, kojega danas svečano liturgijski slavimo i zazivamo na ove mlade, priprema srca naša na pravo kajanje.
Poštovani vjernici! Naša je Istina Isus s Kalvarije: raspeti, umrli i uskrsli, a ne bezakonici i namjerni zavodnici nevinih i naivnih. Ne dajte se u vjeri varati!
Krizmanici! Naš je Život Isus uzašli na nebesa, koji zajedno s Ocem šaljeDuha Svetoga nad apostole i danas na sve one koji ga spremna i vjerna srca primaju i s njime surađuju, Duha - Gospodina i Životvorca, a glasno se i jasno odriču „čovjekoubojice od početka“ i „oca laži“, koji svojim zlim djelima želi uništiti milost vjere u drugima. Kakav si ti katolički vjernik ako dopuštaš da te deklarirani neprijatelj Boga i Crkve tako olako prevari?!
Neka nam svima ključ ili kôd, tj. smisao života bude milosrđe Oca nebeskoga, milost Sina njegova vječnoga i zajedništvo Duha Svetoga koji nam se sakramentalno daje u sedam svojih darova, od mudrosti do straha Božjega. Amen.
