Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Marije - Male Gospe, 8. rujna 2017., prigodom stote obljetnice osnutka i djelovanja župne zajednice u Jablanici svečano Misno slavlje u crkvenom dvorištu predvodio je biskup Ratko Perić, u koncelebraciji sa 17 svećenika i pred mnoštvom vjernika.
Prenosimo biskupovu propovijed:
STOLJETNICA U ZNAKU KRIŽA
Iz povijesnih popisa. U defteru ili popisu pučanstva, sastavljenu godine 1485., nakon što je otomanska vlast okupirala tadašnju BiH, spominje se naselje Jablanica[1] koje je imalo 67 domova, 4 neoženjena čovjeka i samo 3 muslimana. Svi su ostali bili kršćani.
U popisu pučanstva iz godine 1516. - tj. 30 godina poslije - Jablanica je imala 40 kršćanskih i isto toliko muslimanskih domova, 17 neoženjenih od kojih su dvanaestorica bila muslimani.
Većina je kršćanskoga naroda svoju vjeru mijenjala pod prisilom, jer su Turci rušili crkve i križeve, a one bi kršćane koji su prihvaćali islam oslobađali od vojske, poreza i nameta. Bio je to težak križ za kršćane toga vremena. Jer mijenjanjem vjere udara se Ii u životni identitet jednoga naroda.
Jubilarni križ na mostarskom Humu iz 2000. godine, izrađen prigodom 2000. obljetnice rođenja Isusa Krista, čini se da je među najvećim križevima podignutim u Hercegovini. Visok je 33 metra - u čast 33 godine Isusove - a vrh je Huma 430 nad morem. Iako sam Križ nije na samome vrhu Huma, zajedno s Humom njegov je vrh 466 m nad morem.
Međutim, postoje dva nevidljiva križa u ovom jablaničkom kraju koja su malo viša i puno starija od humskoga.
Brda zvana Križ. Nije samo tadašnji kršćanski puk bio obilježen križem, nego su se tako nazivala i neka brda i lokaliteti u ovom jablaničkom okružju.
Prvi je brdo zvano upravo Križ.[2] Kada putujemo vozilom iz Sarajeva prema Mostaru i iziđemo iz zadnjega tunela pred Jablanicom, pred nama se ukaže brdo koje se zove Križ, i koje se mora zaobići da bismo ušli u Jablanicu preko mosta kod Hidroelektrane. A ako putujemo u obrnutu smjeru, onda, vozeći se iz Donje Jablanice krivudavom magistralnom cestom s oštrim zavojima, s lijeve strane imamo divan pogled na to isto brdo zvano Križ, koje se uzdiže 488 m nad morem. Budući da Jablanica leži na 200 m n/m, onda je ovo brdo Križ visoko 288 m. Željeznička pruga ne zaobilazi ovo brdo, nego ga prosijeca tunelom koji se također naziva Križ, dužine 1249 m. Umjesto postaja Križnoga puta postoji uređena trim - staza kojom je moguće za sat vremena popeti se do vrha i uživati u borovoj šumi i na čistu zraku.
Drugo malo manje brdo, zvano također Križ, visine 475 m nad morem, nalazi se u Donjoj Jablanici. Ono je smješteno s desne strane ovoga naselja ako gledamo putujući iz Sarajeva prema Mostaru i zbog nagle krivine i željezničkog nadvožnjaka nije toliko primjetljivo. Na mjestu željezničke postaje u Donjoj Jablanici bila je srednjovjekovna crkvica, a obližnje njive prema Neretvi zovu se Crkvine. A lokalitet, na kojem je donedavno živjela jedina katolička obitelj, zove se Ivanov krst.
Zašto se ova brda zovu Križ, pa onda i tunel kroz brdo, a ovaj lokalitet Krst? Tko je ova mjesta prozvao takvim religioznim imenima, nije nam poznato, niti bismo željeli nagađati. Ali ovi nam nazivi sigurno govore da su ovdje od davnina živjeli kršćani, koji su u ova brda, viša od jeruzalemske Kalvarije, željeli upisati ime križa kao svoga vjerničkog simbola i identiteta i povijesnoga preživljenja. U katoličkoj je tradiciji naziv križ – preuzet od latinskoga pojma crux, crucis. A pojam krst dolazi od Isukrsta i pridaje se sakramentu krsta ili krštenja, kojim se ucjepljujemo u Krista, u-kristujemo se, tj. krštavamo se.
Križevi po grobljima i crkvicama. U današnjoj župi Jablanici postoji nekoliko stotina križeva na katoličkim grobljima Glogošnice, Jablanice, Radešina i Javorika, od kojih su neki stariji od 200 godina. Križevi na grobljanskim kapelicama u Jablanici, na Radešinama i Javoriku, na filijalnim crkvicama na Radešinama i u Glogošnici mlađi su, a na župnoj crkvi stoji nauzgor već 105 godina. Sve su to simboli kršćanske, konkretno katoličke vjere.
Ova župa kao i mnoge druge u svojoj stoljetnoj postojanosti obilježena je svojim životnim križevima, osobito križevima Prvoga i Drugoga svjetskog rata kao i posljednjega Domovinskog rata, koji je za župu bio najporazniji.
U Drugom svjetskom ratu župa je izgubila 73 člana. Pogibijom.
A u Domovinskom 25 župljana, većinom mlađe dobi. Svega gotovo stotinu vjernika bilo je ubijeno. Posljedice ovoga rata župu su temeljito opustjele, tako da danas broji manje članova nego prigodom svoga ustanovljenja, a 15 puta manje nego godine 1991., uoči posljednjega rata.
Križ – put spasenja. Velika je Božja mudrost izabrala križ da bude svima vjernima, bez iznimke, sredstvo spasenja. Onima koji križni put Krista Isusa ne prihvaćaju kao put spasenja, njima se Isusov križ može činiti ludost ili sablazan. A svima nam se životno okušati na tome putu, bili kršćani ili nekršćani, Grci ili Rimljani. Križni put jest bitna dionica našega životnoga puta. Izvan križa nema spasa!
Slaveći danas blagdan Male Gospe, koju je Bog od njezina Bezgrješnog začeća - kojemu je posvećena i ova crkva i ova župa - pa preko rođenja pripremao za Majku svoga Sina, sjećamo se kako je ona bila pod križem kada je Krist Gospodin raspet, trpio i umirao na Kalvariji. „Uz križ Isusov stajaše majka njegova…“ (Iv 19,25). I voljeni učenik Ivan. I svoju je Majku dao Ivanu za majku, a Ivana Majci za sina. Mi se svi vidimo u Ivanu. Zato nam je svima Gospa duhovna majka, po milosti. Trebala je Blaženoj Djevici Mariji velika vjera u Boga da izdrži pod križem kako bi doživjela pobjedu uskrsnuća svoga Sina, a onda i sama, Božjim darom i povlasticom, vidjela svoje uznesenje, dušom i tijelom, u nebesku slavu. Njoj se pouzdano utječemo da nam od Boga isprosi milost da svoje križeve nosimo ne samo strpljivo, nego i s ljubavlju.
Ne bismo bili kršćani kada ne bismo vjerovali da je mudri i providnosni Bog po vjerničkom strpljivu podnošenju križeva proslavio sve pokojne župnike i članove ove župe u nebu i da će providnosno pomoći da ova župa živne i raste ovdje na zemlji njemu na slavu, Katoličkoj Crkvi na dobro i svakomu vjerniku na spasenje. Bilo tako!
-----------------
P.s.
Nakon sv. Mise javio se jedan vjernik s Radešina i rekao bivšemu župniku don Ivanu, a on nama: Kada se s Radešina ide vrlo lošim makadamskim putom prema Javoriku, malo prije spajanja ovoga makadama s drugim putom koji vodi s magistralne ceste preko Seljana na Javorik, nalazi se lokalitet zvani Križi. Vidi se i u kamenu uklesan križ.
Osim tog, iznad sela Javorika postoji vrelo zvano Grkar. Iznad toga izvora smješten je brijeg koji se također zove Križ.
[1] Ne zna se nosi li Jablanica svoj naziv od Radivoja Jablanovića, potpisnika zabrane bogumilima iz 1446. godine, da grade i obnavljaju crkve u konjičkome kraju, ili i R. Jablanović nosi svoje prezime od jablanova kojih ima u Jablanici.
[2] Slika župne crkve i brda zvanoga Križ iz vremena prije 100 godina objavljena je u monografiji Župa Jablanica, koju je priredio, sa suradnicima, župnik don Mile Vidić, Mostar, 2017., Crkva na kamenu, knjiga br. 146, str. 81.
