Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo najprostranija je župa Mostarsko-duvanjske biskupije. Prostire se na površini od 3.633 km2, na području današnjih općina: Nevesinje, Kalinovik, Foča, Foča-Ustikolina, Rudo, Čajniče, Novo Goražde.
Župu je 1899. godine osnovao ondašnji mostarsko-duvanjski biskup Paškal Buconjić odvajanjem od župe Blagaj. Župna kuća u Nevesinju sagrađena je 1899. godine, a kamena crkva građena je između 1901. i 1903. godine. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata crkva je stradala, a nakon rata komunistička je vlast u nju smjestila skladište. Zalaganjem franjevaca iz Mostara obnovljena je u razdoblju od 1958. do 1973. U posljednjem ratu (1991. - 1995.), točnije 1992., srušena je do temelja. Na Veliku Gospu 2007. mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić blagoslovio je kamen temeljac za gradnju crkve, postavljen u onom obliku kako je bilo prije njezina rušenja.
O dubokoj kršćanskoj ukorijenjenosti u ovim krajevima govore brojne veće ili manje nekropole stećaka, s brojnim kršćanskim simbolima.
Na području župe Nevesinje postoje filijalne crkve sv. Ane i sv. Joakima u Ulogu, sv. Ilije na Morinama (srušena u Drugom svjetskom ratu) i sv. Ivana Krstitelja na Seljanima. Oko ovih crkvica redovito su godišnje organizirana, osim misnih, i pučka slavlja, koja se danas ponovno oživljavaju. Također, pred posljednji rat započeta je na groblju u Kruševljanima gradnja kapelice, koja je ostala nedovršena.
Župa nevesinjska, osim katoličkoga groblja u samom gradu, ima više grobalja i u ovim mjestima: Bišina, Sopilja, Luka, Lakat, Kruševljani, Dramiševo, Seljani, Vranješina, te više većih ili manjih grobalja na širem području planinske visoravni Morine i Somine, kao i u Gornjoj Neretvi na području Uloga. Na grobljima se o svetkovini Svih Svetih i na Dušni dan, kao i za „blagoslov polja“, redovito slave sv. Mise i obavljaju molitve odrješenja za pokojne.
Sjeveroistočne dijelove župe i Mostarsko-duvanjske biskupije - Foču i Čajniče - u prvim godinama uspostave austrougarske vlasti u BiH pastorizirali su vojni kapelani. Uspostavom župe u Goraždu 1897. (sjedište kasnije premješteno u Višegrad) i dogovorom između dijecezanskih ordinarija Sarajeva i Mostara, katolike Foče i Čajniča, isključivo radi lakše komunikacije, a zbog objektivno velike udaljenosti, duže su vremena pastorizirali župnici iz Goražda, odnosno Pala, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Od 1. studenoga 2010. malobrojne vjernike obilazi i pastoralno skrbi nevesinjski župnik don Ante Luburić koji je u kratkom vremenu obnovio čajničku crkvu sv. Benedikta iz 1902. godine te u Foči kupio i za pastoralni rad preuredio jednu obiteljsku katnicu. Ostaje nada da će gradske vlasti izići u susret potrebama katolika te omogućiti prikladan prostor za liturgijska slavlja. Naime, neposredno pred Prvi svjetski rat, 1914., u Foči je izgrađena katolička crkva Srca Isusova. U Drugom svjetskom ratu teško je oštećena, a nakon rata uklonjena, a teren oduzet.
Danas na cijelom ovom prostoru stalno živi do 100 vjernika katolika. Župnik don Ante, koji od veljače ove godine pastorizira i prostranu Trebinjsku župu, nastoji i uspijeva mjesečno pohoditi vjernike Foče i Čajniča dok se u Nevesinju i Trebinju slavi sv. Misa svake nedjelje. U nemalim pastoralnim obvezama, i službama na Ordinarijatu u Mostaru, u pomoć priskoče i svećenici na službi u crkvenim institucijama Mostaru.
Za svetkovinu Velike Gospe u Nevesinju sve oživi i zasja nekim posebnim sjajem kao da mrtvi ustanu iz grobova. Do tisuću vjernika ispuni obnovljenu crkvu i prostor oko nje. U hladovini kamenoga zdanja koje ponovno poprima predratni sjaj – uoči ovogodišnjega slavlja dovršeno je oblaganje crkvenih zidova kamenom a na krov stavljen crijep i slivnici – svećenici ispovijedaju a iz crkve odliježe molitva i pjesma u čast Marije Majke na nebo uznesene te ispunja srca vjernika hodočasnika ali i cijele kasabe kako se pučki nazivala. Netko reče kako je svečani misni Slava Bogu na visini na noge podigao i goste obližnjih kafića.
Misno slavlje, uz koncelebraciju petorice svećenika: don Ante Komadine, don Ante Pavlovića, don Đure Bendera, don Ivana Štironje i don Ivana Bijakšića, predvodio je generalni vikar don Željko Majić. Don Marin Skender ostao je na raspolaganje vjernicima za sv. ispovijed. Na početku sv. Mise župnik domaćin pozdravlja sve vjernike, domaće i hodočasnike, braću svećenike, časne sestre i predstavnike Srpske pravoslavne crkve: o. Danila Pavlovića, igumana manastira u Žitomislićima, o. Lazara Lazarevića, rektora pravoslavne bogoslovije u Foči te umirovljenoga o. Aleksu Zubca. Kasnije će se priključiti i jedan od nevesinjskih paroha o. Nemanja Luketa te načelnik općine Momčilo Šiljegović kojima je izražena posebna dobrodošlica upravo kao i gosp. Draganu Matijeviću, hrvatskom v.d. konzulu iz Mostara.
Misna čitanja pročitali su bogoslov Petar Filipović i gosp. Marijan Golemac; molitvu vjernika župnik don Ante, a liturgijsko pjevanje predvodile su časne sestre, kandidatice, postulantkinje i novakinje iz samostana u Bijelom Polju kojih je prisutnost, ne samo u misnom slavlju nego i u apostolatu u nevesinjskoj župi, posebno istaknuta na početku propovijedi. Naime, dozvolom biskupa Alojzija Mišića Školske sestre franjevke otvorile su 17. svibnja 1924. svoju podružnicu u Nevesinju. Toga dana uselile su u svoju kuću koja se nalazi pokraj župnoga stana. U svome stanu imale su i vlastitu kućnu kapelicu. Također, u sklopu sestarske kuće, tijekom njihova djelovanja u Nevesinju, radilo je i dječje zabavište. Časne sestre djelovale su u Nevesinju do 1949. kada im je komunistička vlast oduzela kuću, a njih protjerala. Kako bi bilo Bogu milo, kolika radost naše nebeske Majke, kada bi se povijesne nepravde ispravile i svi pravedno zadobili ono što im je nepravedno oduzeto, istaknuo je propovjednik.
U nastavku propovjednik je govorio o biblijskoj utemeljenosti i o crkvenom nauku ove najveće Gospine svetkovine: od prve knjige Postanka do posljednje Otkrivenja; od vjerskih istina definiranih o Bogomaterinstvu u Efezu 431. i o Djevičanstvu u Carigradu 553. do dogme o Bezgrješnom začeću Marijinu pape Pija IX. 1854. i svečana učenja o Marijinu uznesenju dušom i tijelom u nebesku slavu pape Pija XII. 1950. godine sve do Drugoga vatikanskoga koncila. Uvijek Djevica i Majka, bez grijeha, ponizna službenica, nositeljica nade, učiteljica vjere i sve u apsolutnoj ljubavi onoga koji je sama Ljubav.
Nakon svečana hvalospjeva Tebe Boga hvalimo i zahvale svima koji su pridonijeli ljepoti proslave i uređenju cijeloga liturgijskog prostora kao i svemu potrebnomu za dostojanstvo sv. Mise, narodno se slavlje proširilo na crkveno dvorište, nevesinjske ulice i restorane, na opustjela ognjišta. Orila se i pučka pjesma. Župnik don Ante svoje je goste počastio u župnoj kući.
