Nastojanjem povjerenika za mlade, osobito za studente, don Mladena Šutala, župnika Sv. Ivana u Mostaru, i ove je godine, unatoč kriznu vremenu, slavljena sv. Misa zahvalnica mostarskih maturanata u katedrali Marije Majke Crkve, u četvrtak, 18. lipnja 2020. U Gradu je 11 srednjih škola s hrvatskim programom, a ove je godine završilo 639 maturanata. Misu zahvalnicu predvodio je biskup Ratko Perić, koncelebrirao je don Mladen, asistirao don Ante đakon. Čitanja i moltve vjernika pripale su maturnatima iz katedralne župe. Don Mladen je na kraju, nakon pjesme Tebe Bog hvalimo, izrazio i svoju zahvalnicu.
U početku je Anđela Boban u ime nazočnih maturanata izrekla pozdravne riječi od kojih neke donosimo:
Preuzvišeni oče biskupe!
Pozdravljam Vas radosna srca u ime svih maturanata iz 11 srednjih škola našega grada. Okupili smo se ovdje oko Kristova oltara, tiho izgovarajući naše prošnje Ocu nebeskom. Sabrali smo se ovdje iskazati veliko HVALA: Bogu, roditeljima, svećenicima, profesorima i svima onima koji su dali dio sebe za nas, naše obrazovanje i odgoj. Imamo na čemu biti zahvalni…
Svjesni smo da zbog koronavirusa nismo mogli ovu godinu normalno završiti kao i generacije prije nas. Hvala Bogu i na tomu. Život ide dalje. I planovi života. I u njih želimo utkati molitvu da nas i nadalje prati Božji blagoslov…
Činjenica da ispred Vas stoje, ako Bog da, budući liječnici, inženjeri, pravnici, profesori, ekonomisti, zaposlenici u svojoj struci, možda i koji svećenik ili redovnica doista pobuđuje radost u svakome od nas. Danas s Vama želimo moliti za darove Duha Svetoga koji su nam potrebni kroza život. U ovoj svetoj Misi molit ćemo za naša životna zvanja, za osluškivanje Gospodinova glasa u svakome od nas, koji nam govori kamo dalje. Zahvalit ćemo i za naše profesore koji su nesebično poklanjali svoje znanje nama…
Preuzvišeni, molite za nas i mi ćemo za Vas. Molite da ne odustajemo od zacrtanih ciljeva i planova u životu koji će nas još više Bogu približavati. Molit ćemo i zagovor Blažene Djevice Marije, kojoj je posvećena ova naša mostarska katedrala, da zaista budemo prava djeca nebeske Majke, koja će nas nositi i podizati kao i svaka naša zemaljska majka.
Oče biskupe, molimo Vas da ovu svetu Misu prikažete za nas, naše obitelji, naše profesore i životne pozive. Bog Vas blagoslovio!
Prenosimo biskupovu propovijed
Dragi maturanti, vaši roditelji, profesori!
Evo jedne nadahnute književne pripovijetke i raščlambe njezinih motiva i moralnih likova.
General Naaman Sirijac. Nije ovo junak iz suvremenih migrantskih afera, nego iz Druge knjige Kraljeva (5,1-27), odakle pročitasmo jedan dio. Izraelski je susjed, nekada i sada, bila Sirija. Jednom prilikom skupina tih poganskih Sirijaca ili Aramejaca upadne u pljačku na izraelsko područje i uhiti jednu djevojku koja je čuvala ovce. Pedeset vojnika, ili koliko ih je već bilo, uhitili mladu čobanicu! E jesu junaci! Nasilno odvedu i čuvaricu i ovce u Damask, u Siriju, 300 km daleko. Uzme je vojskovođa Naaman za sluškinju svojoj ženi. A generala Naamana spopala neka guba od koje mu je koža pobijelila. Čovjek uzimao razne čajeve i trave, kako mu je tko govorio, ništa nije koristilo. Tražio lijeka na sve strane, a lijeka ni od kuda.
Liječnik Elizej Samarijanac. Ona se ukradena djevojka sjeti da je u svojoj roditeljskoj kući slušala glasine kako je u Izraelu, u Samariji, živio čovjek imenom Elizej (850.-800. pr. Kr.): koji je slovio kao prorok i liječio i gubu što bi rukom o ruku. General Naaman radostan povjeruje. Natovari „deset talenata srebra – 4 kvintala - šest tisuća zlatnih šekela i deset svečanih haljina“ (2 Kr 5,5) i dadne se na put u susjedni neprijateljski Izrael. Pođe s njime oveća pratnja. Da skratimo putovanje, dođe Naaman pred ordinaciju Elizejevu, pred više pećinu nego kuću u nekom samarijskom brdu, ali liječnik ne pomalja iz pećine da dočeka gubava vojskovođu, nego mu poruči: „Idi i okupaj se sedam puta u Jordanu!“ Naaman ljut, htjede se odmah vratiti kući, prosvjedujući što Elizej ne izađe preda nj da ga pozdravi i barem upita o kakvoj se vrsti gube radi: čvorastoj, neosjetnoj ili mješavini prve i druge ili o psorijazi. Pratitelji mu, međutim, rekoše da bi bilo razborito poslušati savjet liječnikov. Kada je već tolike do sada poslušao, tolike prešao kilometre da dođe u Samariju, zašto ne bi iskoristio i ovu priliku? Gubavac general posluša, siđe k Jordanu, sedam puta skoči i – pred očima svih svjedoka čist od gube: vratila se koža, vratila se boja! Čudo prvoga reda! Vrati se ponovo ne liječniku nego čudotvorcu Elizeju, proroku, da mu ostavi zlato, srebro i haljine da se pošteno obuče i da od one kućice podigne četverokatnu vilu i napravi prilazno parkiralište za deve i mazge. Dok je on razvršivao darove zahvalnosti, reče mu Elizej: Ništa ne rastovaraj! Ništa ne primam. Sve ti to vrati natrag! I nakon višekratna nuđenja, Elizej ne htjede ništa uzeti na još veće čuđenje i ozdravljenoga i njegove pratnje. Da Elizej za čudesno liječenje prima zlatne šekele i srebrne oblutke, ne bi imao od Boga dara liječiti gubu i ostale epidemijske viruse. Naaman konačno pristane, sve ponovo natovari i pođe zdrav od Elizeja, koji mu reče: „Idi s mirom“ (2 Kr 5,19).
Učenik Gehazi. Na sve se to najviše čudom čudio Elizejev 20-godišnji učenik Gehazi. Vidiš li da je po dobi maturant? Vidjet ćemo je li i po poštenju. On ne može k sebi doći da njegov učitelj, liječnik, ne će ni srebra, ni zlata, ni haljina, a treba mu i jedno i drugo i treće. Kakav ti je to doktor?! Ubrzo se Gehazi u svojoj mladenačkoj pameti dosjeti i za Naamanom potrči, jer se uželje sjajnih haljina i srebrnih talenata. Sustiže ga u jednome klancu i reče mu: Generale, generale, moj se učitelj predomislio! „Moj gospodar šalje me da ti kažem: upravo su stigla dva mladića iz Efrajimove gore, dvojica od proročkih sinova. Daj za njih, molim te, talenat srebra i dvoje haljine“ (5,22). Naaman odgovori: Uzmi, molim te, dva talenta! I haljina! I zaveza dva talenta srebra. I odredi dvojicu svojih ljudi da mu ih donesu do Elizeja. Ali kada dođoše do gore Ofela, reče Gehazi da ta dvojica ne trebaju dalje ići, da se oni mogu vratiti, a on će se sada sam snaći. I ostaviše talente i haljine tu u Ofelu, podalje od učitelja Elizeja, da ne vidi. Kada je Gehazi sakrio darove u šušanj, dođe pred svoga učitelja.
Elizej: „Odakle, Gehazi?“ - On reče: „Tvoj sluga nije nikuda odlazio“.
Elizej: Da nisi ti štogod govorio onim ljudima u moje ime? - Gehazi zašutje.
Na to će čovjek Božji: „Sad si primio srebro, pa možeš kupiti maslinike, vinograde, sitno i krupno blago, sluge i sluškinje. [Vidiš po tome koliko je uzeo!] Ali će se guba Naamanova prilijepiti za te i za tvoje potomstvo zauvijek“ (5,25-27). I Gehazi od gube pobijelje.
Maturalna analiza likova: Djevojka. Kako se ponijela djevojka? Bezimena čobanica, bezazlena čuvarica ovaca: zna svako bravče u glavu, po imenu. Prebroji ih kada pođe u brdo, prebroji ih kada se vrati iz brda. Uvijek sve na broju. Savjesno djevojče od 18 godina. Da je bila u Jeruzalemu, bila bi četvrti gimnazije, maturantica. Ali ne može svakoga zapasti da bude maturantica. Nju jedva zapalo da bude pastirica. Dok ona tako misli i pjeva, provali neka vojska i udari na njezino stado. Najprije njoj zavrnu rukom a stado ispred sebe. Djevojka se nije otresla od stresa, zanijemjela. A i da nije zanijemjela, ne zna sirijski. Četovođa naredi da se djevojci nikakvo zlo ne dogodi. On će je predati Naamanovoj ženi za sluškinju.
Kada je čula da se gospodar Naaman, general sirijske vojske, ogubao, i ona mu zaželje pomoći. Reče mu ženi da u Izraelu ima jedan koji liječi i od gube. Da je bila koja druga djevojka, možda bi rekla: Premalo se ogubao kako je trebao: što je mene ukrao, ovce mi oteo, u ropstvo me doveo? Ona ne! Ona želi pomoći svomu novom gospodaru, koji će poslušati svoju sluškinju i dati se na put u Izrael da pokuša i tu kemoterapiju. Vidiš li ti da je ova djevojka maturirala? Ponašanje? - Besprijekorno. Praštanje? - Potpuno. Život u novoj zajednici, u stranoj neprijateljskoj zemlji? – Skladan, miran, blagoslovljen.
Prof. Elizej. Učitelj, čudotvorac, Božji čovjek živi posteći i Bogu se moleći. Hrani se škakavcima, a odijeva u devinje dlake. Više bos nego obuven. Ali nitko ne dođe pred njegovu pećinu bolestan, a da se ne vrati zdrav-zdravcat. Bez pregleda i recepta. Bez propisana bolovanja i poruke da se opet javi za dva mjeseca. Poručuje bolesniku pred ulazom da se okupa u Jordanu, koji i nije Bog zna kako čist. Liječi bez dara i parâ.
Elizej, Božji čovjek: prima strance, neprijatelje, koji su pljačkali njegovu zemlju. Umjesto da Elizej kaže Naamanu: Aha, ober-lopove, dolijao si! Ukrao nam djevojku, najbolju u mjestu. Dok ne vratiš i nju i svih 45 ovaca i 10 ovnova i 15 janjaca, nema zdravlja. Prvo poštenje, onda ozdravljenje! Ne. Elizej kaže: ja ću prema njemu humano, altruistično, to će ga navesti da i on bude pošten. Ja ću njemu reći da ide u miru, a on će časno postupati s djevojkom.
Elizej ne će ni mrve zlata ni srebra ni skuta haljine. On želi Božju pomoć da liječi druge, besplatno. Nije mu ni na kraj pameti da boravišnu pećinu pretvara u viletinu, da kamenito brdo poravnava za dvorište i parkiralište sirotinjskih bolesnika. Ne. On čini dobro kao što Bog čini da njegovo sunce grije nad zlima i dobrima i da njegova kiša pada nad pravednima i nepravednima.
Naaman. Što ti kažeš, maturante, o ovom generalu? Što je biblijski pisac htio reći o Naamanu? Kada je dopao gube, traži lijeka i od svojih neprijatelja. Kako se ne boji da će ga otrovati? Nosi veliko blago u znak zahvalnosti. Zdravlje je, duševno i tjelesno, najveće bogatstvo.
Gehazi. Što ti se čini: Je li ovo književni romantizam - „Zlatarevo zlato“ ili realizam – „U registraturi“? Zašto se Elizej ponaša onako ljutito na Gehazija koji se uspješno snalazi u životu? Razlikuješ li ti ovaj Elizejev pučki nastup od Gehazijeva umjetničkog izraza? Koja bi ti moralna obilježja dao učitelju Elizeju, a koja učeniku Gehaziju? Jesu li njih oba pozitivna ili oba negativna? Koje stilske figure nalaziš u Gehazijevu odlasku za Naamanom, a koje na njegovu povratku Elizeju? Koje književne metafore prevladavaju u Gehazijevu ponašanju? Koja je to književna, a koja moralna vrsta maturanta? Gehazi može pripadati najvišem književnom rodu, ali ovo je najniži moralni izrod. Što misliš kojom je ocjenom propao na maturi? Eto tako da se više ne može upisati ni na kakav fakultet, niti naći posao. Zašto?
Gehazi se polakomio, poželio, poletio za tuđim, proigrao povjerenje učiteljevo, primio talente i haljine, pokrio ih grmom, precijenio se, prešao se, prodao se, pogazio svoj obraz (2 Kr 5,20-27). To se zove "Gehazijev poučak": prevario, pronevjerio, pokrao, pa pobijelio od gube! Pravo prokletstvo!
Umjesto zahvalnosti poput Naamana – mi nezahvalni, oprosti nam, Gospodine!
Elizej želi milost liječenja, a ne zlata i srebra, a mi? - oprosti nam, Gospode!
Umjesto da smo pošteni u domovini i u tuđini kao ona djevojka - mi na niskom stupnju poštenja i kod kuće i u inozemstvu, smiluj nam se, Gospodine!
Umjesto da se čuvamo Gehazijeva sindroma, lovluka i lopovluka – mi se njime zaražavamo s nadom da će nas krađe usrećiti, prijevare obogatiti, laži spasiti; ponašamo se kao da uopće nema Boga ni Božjega zakona!
Završno maturalno pitanje: Ili bi ti više volio u Elizejevu školu ili u Gehazijevu? U rijetke proroke i svećenike koji brane Božji zakon ili u gehazijevce koji se bezakonički bore za zlato i haljine? Ti koji maturiraš: ili više voliš u životu pobijediti ili - pobijeliti?
