Na ovogodišnji blagdan Uzvišenja Svetoga Križa i obljetnicu posvete mostarske katedrale navršilo se točno 25 godina od biskupskoga ređenja msgr. Ratka Perića. U prigodi ove srebrne obljetnice, Biskupski ordinarijat u Mostaru upriličio je, 13. rujna 2017., u velikoj katedralnoj dvorani, svečanu večernju akademiju. Akademiji je, uz velik broj vjernika, sudjelovalo 17 nad/biskupa s kardinalom Vinkom Puljićem na čelu, te mnogi uglednici Crkve, predstavnici Srpske pravoslavne Crkve i Islamske vjerske zajednice kao i brojni predstavnici društveno-političkoga života. Pjevao je veliki katedralni zbor uz pratnju simfonijskoga orkestra pod ravnanjem don Nike Luburića.
Sve prisutne u ime organizatora pozdravio je generalni vikar don Željko Majić, a pozdravne govore izrekli su: msgr. Tomo Vukšić, vojni ordinarij u BiH i potpredsjednik BK BiH; msgr. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK; fra Miljenko Šteko, provincijal i predsjednik KVRPP u BiH i u ime vjernika laika Mario Glibić.
U okviru akademije nadbiskup Petar Raič, apostolski nuncij u Angoli, Sv. Tomi i Principu, predstavio je najnoviju knjigu biskupa Ratka: Sjeti me se kada u raj dođeš!
Program je vodio Ante Bender, koji je pročitao i dio pristiglih čestitaka, a tajnik Apostolske nuncijature u Sarajevu, msgr. Giuseppe Trentadue, na izvornom latinskom jeziku pročitao je i biskupu uručio autograf – čestitku pape Franje, koju je u prijevodu obznanio msgr. Stjepan Kožul, kanonik Prvostolnoga kaptola u Zagrebu.
Na kraju akademije svima se nazočnima obratio biskup slavljenik msgr. Perić.
Prenosimo spomenutim redoslijedom navedene nastupe:
Don Željko Majić, generalni vikar
POZDRAVNI GOVOR NA SVEČANOJ AKADEMIJI
Mostar, 13. rujna 2017.
Preuzvišeni biskupe Ratko, uzoriti kardinale Vinko, preuzvišeni nadbiskupi i biskupi, braćo svećenici i redovnici, sestre redovnice, predstavnici Zahumsko-hercegovačke eparhije, uvaženi gospodine muftija, poštovani nositelji civilne vlasti, akademske, zdravstvene i kulturne zajednice, cijenjeni gosti, poštovani zbore!
1. Biskup nije privatna osoba - Drugi vatikanski sabor za Biskupiju kaže da je dio naroda Božjega, povjeren biskupu, uza suradnju svećenika, da ga pase tako da bi, prianjajući uza svoga pastira, koji ga po Evanđelju i Euharistiji u Duhu Svetome okuplja, tvorio partikularnu Crkvu u kojoj je uistinu prisutna i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva Kristova.[1] Bez biskupa nema ni Crkve – ustvrdio je sv. Ignacije Antihohijski početkom 2. stoljeća dodajući: Gdje se pojavljuje biskup, neka se ondje nađe i mnoštvo, kao što je katolička Crkva ondje gdje se god nalazi Isus Krist.[2]
Prema Kodeksu, Biskupi - koji su božanskim ustanovljenjem nasljednici apostola po Duhu Svetom koji im je dan - postavljeni su u Crkvi za pastire, da budu učitelji nauka, svećenici bogoštovlja i službenici upravljanja. Oni biskupskim ređenjem primaju sa službom posvećenja također službe naučavanja i upravljanja, koje se po svojoj naravi mogu vršiti samo u hijerarhijskom zajedništvu s glavom i udovima Biskupskoga zbora.[3]
Sve nam ovo govori kako biskup nije privatna osoba. U biskupu, kojemu pomažu prezbiteri, nazočan je usred vjernika Gospodin Isus, Vrhovni svećenik. Biskupa, dakle, treba smatrati velesvećenikom njegova stada od kojega na neki način proistječe i ovisi život njegovih vjernika u Kristu.[4] Liturgijski je propis da se obljetnica biskupskoga ređenja slavi postajnom misom dijecezanskoga biskupa u njegovoj katedrali.[5]
2. Pozdravi - Imajući u vidu nauk Crkve, nismo mogli zaobići ovu sretnu obljetnicu zahvale Trojedinom Bogu na daru biskupstva ordinarija Ratka i njegovih 25 godina apostolskog služenja ovoj mjesnoj Crkvi. Stoga smo zahvalni svima vama koji ste prepoznali ulogu biskupa u Crkvi i odazvali se našemu glasu te ste dionici ove akademije i, vjerujemo, mnogi od vas sa svećenicima i vjernicima, sutrašnjega Euharistijskog slavlja u katedrali.
Dopustite mi da poimence pozdravim neke od pristiglih časnih gostiju koji su večeras s nama, a preko njih sve druge kao i vjerničku zajednicu koja se u svojim domovima sjedinjuje s nama u ovom obljetničkom slavlju.
Ponajprije pozdravljamo uzoritoga gospodina Vinka kard. Puljića, vrhbosanskoga nadbiskupa, našega metropolita i predsjednika BK BiH, koji će sutra za vrijeme sv. Mise održati prigodnu propovijed. Zajedno s njim pozdrav i ostalim članovima BK BiH (svi s naslovom monsinjora): Tomi Vukšiću, vojnom ordinariju i potpredsjedniku BK BiH; Franji Komaricu, banjalučkom biskupu i Peri Sudaru, vrhbosanskom pomoćnom biskupu.
Sveti Otac Papa Franjo uputio je našemu biskupu čestitku koju će nam domalo pročitati tajnik Nuncijature u Sarajevu msgr. Giuseppe Trentadue, kojega srdačno pozdravljamo.
Radost nam je večeras ovdje srdačno pozdraviti našega svećenika, danas nadbiskupa i papinskoga nuncija u Angoli i Sv. Tomi i Principu Petra Raiča, koji će predstaviti Biskupovu najnoviju knjigu: Sjeti me se kada u raj dođeš!
Biskupe i Crkvu u Hrvatskoj predstavljaju brojni nad/biskupi. Pozdravljamo također svećenika naše Biskupije Želimira Puljića, zadarskoga nadbiskupa i predsjednika HBK; Marina Barišića, splitsko-makarskoga nadbiskupa i metropolita; Marina Srakića, umirovljenoga đakovačko-osječkoga nadbiskupa; Antuna Škvorčevića, biskupa iz Požege, Nikolu Kekića, vladiku iz Križevaca; Vjekoslava Huzjaka, biskupa iz Bjelovara; Matu Uzinića iz Dubrovnika i Dražena Kutlešu, dugogodišnjega suradnika biskupa Ratka, danas biskupa u Istri; Juru Bogdana, vojnog ordinarija u RH i zagrebačke pomoćne biskupe Ivana Šašku i Miju Gorskoga.
Pozdravljamo i dvojicu biskupa iz Šibenika koji nam se, ako Bog da, sutra priključuju u Euharistijskom slavlju: Tomislava Rogića, ordinarija, i Antu Ivasa, biskupa u miru.
Međunarodnu BK sv. Ćirila i Metoda predstavljaju srijemski biskup Đuro Gašparović i generalni vikar iz Beograda Aleksandar Kovačević. Obojici iskren pozdrav.
Pozdrav pun poštovanja mnogopoštovanom provincijalu fra Miljenku Šteki i sestrama provincijalkama: s. M. Ružici Barić iz Dubrovnika, s. M. Marijani Kustura i s. M. Julijani Djaković iz Sarajeva te s. Zdenki Kozini iz Mostara; svim dekanima, gvardijanima, svećenicima i redovnicima, kućnim poglavaricama i svim redovnicama, kao i duhovnom pomlatku.
Između svećenika poimence pozdravljamo nositelje odgovornih crkvenih službi širega značenja: generalne tajnike naših BK: Ivu Tomaševića iz Sarajeva i Petra Palića iz Zagreba; rektore Vrhbosanske bogoslovije Josipa Kneževića i Travničkoga sjemeništa Željka Marića.
Radost nam je pozdraviti dvojicu kanonika zagrebačkoga prvostolnoga kaptola: Stjepana Kožula, koji ne zaboravlja svoje hercegovačke korijene i koji je bio pratitelj biskupa Ratka na ređenju u Neumu, te Juraja Batelju, postulatora kauze bl. Alojzija Stepinca kao i generalne vikare Luku Tunjića iz Sarajeva, nacionalnoga ravnatelja Papinskih misijskih dijela u BiH, i Miroslava Vidovića iz Splita.
Iskren pozdrav mostarskom parohu o. Radivoju Krulju i gospodinu muftiji Salemu ef. Dedoviću.
S nama su večeras i nositelji zakonodavne i izvršne vlasti na svim razinama ove države kojima je narod na prošlim izborima dao povjerenje. S poštovanjem pozdravljamo gosp. Dragana Čovića, predsjedatelja predsjedništva BiH, Barišu Čolaka, predsjedatelja Doma naroda PS BiH, Vjekoslava Bevandu, ministra financija i riznice i potpredsjednika ministarskoga vijeća BiH, Jelku Miličević, ministricu financija i potpredsjednicu vlade F BiH; Mladena Boškovića, dopredsjedatelja Zastupničkoga doma Parlamenta F BiH; Predsjednike vlada dviju hercegovačkih županija: Nevenka Hercega iz Mostara i Zdenka Ćosića iz Širokoga Brijega; gradonačelnike, načelnike, predsjednike i članove općinskih vijeća i poglavarstava na čelu s Ljubom Bešlićem, domaćim gradonačelnikom.
Pozdravljamo i izaslanstvo oružanih snaga, generale i časnike, kao i umirovljene generale iz Hrvatske.
Pozdrav veleposlaniku Republike Hrvatske u BiH, gospo. Ivanu del Vechiu i svim čalnovim Generalnoga konzulata u Mostaru.
Pozdrav akademskoj zajednici na čelu s dosadašnjom rektoricom prof. Ljerkom Ostojić i novoizabranim rektorom prof. Zoranom Tomićem.
Pozdrav prof. Anti Kvesiću, ravnatelju SKBC Mostar, liječnicima i medicinskom osoblju.
Pozdravljamo sve kulturne djelatnike i djelatnice i sve vas sudionike ove svečane akademije.
3. Biskupsko ređenje - Ratna je 1992. godina. U Mostaru i Hercegovini događaji se smjenjuju kao na vrpci. Nakon što je blagopokojni biskup Pavao Žanić, s bolju u srcu morao slušati vijesti o stradanju vjernika i župa povjerenih mu biskupija, ratna se strahota obrušila i na njega osobno. Katedrala, koju je s biskupom Petrom Čulom, gradio, mnogim je granatama toliko razorena da se od Cvjetnice 1992. u njoj više nije mogla slaviti sv. Misa. Biskupski dvor, 6. svibnja, zapaljivim je granatama pogođen i uništen. Jedva je biskup spasio živu glavu. Dan poslije, 7. svibnja, pošao je iz Mostara u Rim da o svemu izvijesti Papu i zamoli ga da mu imenuje nasljednika. Sv. Ivan Pavao II. očinskom brigom pristupa rješenju. Biskupa Pavla ne umirovljuje nego mu daje biskupa koadjutora Ratka Perića, rektora Papinskoga hrvatskoga zavoda sv. Jeronima u Rimu. Koadjutor se odaziva Papinu dekretu i dolazi u ratom opustošenu Hercegovinu. Zbog sigurnosti sudionika nije bilo moguće prirediti biskupsko ređenje u razorenu Mostaru i devastiranoj katedrali. Izbor je pao na Neum, gdje je župna crkva bila u izgradnji. Glavni posvetitelj bio je zagrebački nadbiskup kard. Franjo Kuharić, a suposvetitelji: tajnik Kongregacije za evangelizaciju naroda nadbiskup Josip Uhač i biskup Pavao Žanić.
4. Kroz mnoge nevolje - Svima nam je znano biskupsko geslo našega slavljenika. Sam je istaknuo značenje u pozdravnom govoru u Neumu, prije 25 godina: „Znam da misli mnogih idu danas u Mostar i u granatama rašivenu mostarsku katedralu, u kojoj se trebalo odvijati ovo misno ređeničko slavlje; misli lete i na cijelu Hercegovinu, Bosnu i domovinu Hrvatsku, na izranjene, ali Božjom milošću i ljudskom marljivošću izlječive crkve i domove. Znam da ima onih koji će uzdahnuti: 'A hoće se ovaj koadjutor nauživati nevolje ljute.' Toga sam bio svjestan u trenutku prihvaćanja Papine odluke. Nastojao sam to izraziti i u službenom geslu riječima Apostola naroda: 'Kroz mnoge nam je nevolje ući u Kraljevstvo Božje' (Dj 14,22). […] Ali čvrsta vjera u „životnu istinu da je Bog kadar svaku našu vjernički podnesenu kušnju pretvoriti u obilan blagoslov“, dala mu je snagu da u vjeri i odanosti prihvati zahtjevne zadaće Crkve u Hercegovini.
Svaki biskup, dolazeći u biskupiju, na umu ima poteškoće s kojima mu se susresti. Hercegovačke biskupije, uza svu stvarnost vjere i morala, radosti i nade, koadjutora Perića dočekuje s vlastitim nevoljama već odavno poznatima, koje od svojih predšasnika prima u nasljedstvo: infrastrukturalno razorenu Crkvu. Ukupno, što potpuno, što teško razoreno i oštećeno 106 crkvenih objekata. U Mostaru sjedištu biskupije koji je, kako biskup u jednom intervjuu reče, „glavna ljubav i briga“ nema „nauzgor“ crkve, a i on poput Učitelja nema mjesta „gdje bi glavu naslonio“.
Hercegovački slučaj ovu mjesnu Crkvu na Kristovu putu rasta u jedinstvu i ljubavi ne samo koči nego i iznutra rastače. Pred tom nevoljom i križem ne smije se ustuknuti.
Do početka osamdesetih godina Međugorje, uobičajena i prosječna hercegovačka župa, postaje svjetski poznata. Što se u Međugorju događa, pitanje je koje je biskup Ratko zatekao i koje je i danas predmet crkvenih proučavanja. On je sam bio i ostao na tragu svoga predšasnika biskupa Pavla i danas službena stajališta Crkve, formulirana na Biskupskoj konferenciji u Zadru, 10. travnja 1991., gdje se kaže da se na temelju istraživanja i izučavanja u Međugorju ne može ustvrditi nadnaravnost događanja.
Što od ovih nevolja imamo danas? - Bogu hvala, svi su ratom uništeni objekti obnovljeni. Bog je biskupu udijelio milost da u ovoj jubilarnoj godini blagoslovi i posljednju, u ratu do temelja razorenu, i ponovo izgrađenu crkvu, onu u Nevesinju posvećenu u čast Velikoj Gospi. Pod njegovim vodstvom izgrađen je Biskupijski pastoralni centar u Stocu, Caritasov „Emaus“ u Bijelom Polju; Svećenički dom te Biskupijska zgrada u Mostaru gdje uspješno djeluju: Crkva na kamenu i Teološko-katehetski institut. Biskupijski je Caritas, uza središnju-upravnu zgradu u Mostaru, izgradio i u službu najpotrebnijih stavio Rehabilitacijski centar „Sveta Obitelj“, „Nazaret“ i Dječji vrtić „Sv. Josip“ u Mostaru, „Betaniju“ i „Betlehem“ u Čapljini. Izgrađuje se duhovno pastoralni i kulturni centar u Mostaru. U dvjema novoosnovanim mostarskim župama na Rudniku i u Cimu izgrađene su nove župe crkve, a u Foči je kupljena i uređena kuća gdje se vjernici mjesečno sastaju i slave sv. Misu kao i u Čajniču gdje je crkva obnovljena. Ostaje goruće pitanje i nasušna potreba, ne samo biskupa Ratka i Ordinarijata, nego još više vjernika najbrojnije župe u BiH, Sv. Ivana apostola, izgradnja crkve Kristova Uskrsnuća. I ovom prigodom pozivamo sve odgovorne da učine što je u njihovoj zakonskoj moći.
Hercegovački slučaj, nakon dugih crkvenih razgovora, u Mostaru i Rimu, u proljeće 1999. godine načelno je riješen. Zahvaljujemo svim sudionicima crkvenih razgovora pod vodstvom Svete Stolice: upravi Hercegovačke franjevačke provincije, generalnoj upravi u Rimu na odluci da partikularne interese, koliko se god vremenito činili korisnima, pobijedi vječno Dobro, Isus i njegovo Evanđelje koje nas neprestano poziva na mir i jedinstvo u poslušnosti vidljivoj glavi Svetomu Ocu. Molimo Boga, i nadamo se da će i ova sretna obljetnica u kojoj se očituje naše crkveno zajedništvo, pridonijeti da više ne govorimo kako je „hercegovački slučaj“ načelno, nego i stvarno riješen.
S obzirom na međugorski fenomen, valja i ovdje ponoviti: biskup nije privatna osoba. U biskupu, kojemu pomažu prezbiteri, u hijerarhijskom zajedništvu s glavom i udovima Biskupskoga zbora, nazočan je usred vjernika sam Gospodin Isus, Vrhovni svećenik. U svojoj učiteljskoj službi prvi je pozvan da bdije nad istinom i čistoćom vjere, a time nad istinama o Blaženoj Djevici Mariji promičući njezino ispravno štovanje. A istina nije, kako se izrazio donedavni prefekt Kongregacije za nauk vjere kard. Gerhard Ludwig Müller, „lijep ukras, nego temelj“. Stoga nije ljudski časno i moralno dopustivo da se biskupa zbog njegova poziva i izravna Bogom dana poslanja u svagdanjem govoru kleveće i medijski linčuje kako smo to mogli čuti i vidjeti ovoga proljeća i ljeta. Ali i to je dio „mnogih nevolja“.
I kada je papa Benedikt XVI. odlučio osnovati Komisiju za istraživanje međugorskoga fenomena, bilo je sve u poštovanju službe mjesnoga biskupa, nikako mimo njega. Jednako i za vrijeme opsežna studija koji je provela Kongregacije za nauk vjere nakon završetka rada Komisije. Istina i samo je istina spiritus movens biskupova djelovanja, govorenja i pisanja kroz sve ovo vrijeme. A ona će u svoje vrijeme u punom sjaju zasjati.
6. Nije bilo sve – nevolja. - I sam sin ove zemlje i baštinik pradjedovske vjere, iako godinama iz biskupije fizički odsutan, biskup je dobro znao vjeru ovoga naroda, duhovni profil, crkvenu zauzetost i poslušnost klera. Stoga su mu u trenutcima promišljanja upravo ove vrjednote davale poticaj da se prihvati zahtjevne zadaće.
Biskup Žanić ostavio mu je u nasljeđe živu Crkvu, brojno svećenstvo, koje zajedno s redovništvom neumorno radi na njivi Gospodnjoj. Biskupijske institucije, koje su u vremenu komunizma djelovale u ograničenu obujmu, dolaskom demokracije razvile su plodnu radinost, koju je novi biskup prepoznao i svojim auktoritetom podupirao. Spomenimo neke:
Biskupijski caritas kojemu je svojom službom mjesni biskup predsjednik, posebno u ratno poratnom vremenu, razvio je snažnu humanu i socijalnu djelatnost tako da ulazi u red vodećih službi ove vrste u Hercegovini. U spomenutim zgradama Crkva svjedoči evanđeosku ljubav predškolskoj djeci u vrtiću Sv. Josipa i sveučilišnoj mladeži kroz studentski dom Viktorija i socijalno edukativni centar - SEC. Posebnu brigu poklanja najugroženijama kroz socijalne centre: Sveta obitelj, Nazaret i Emanuel u Mostaru te Betaniju i Betlehem u Čapljini. Sve bez adekvatne pratnje društvene zajednice i civilnih struktura.
Teološko-katehetski institut u Mostaru za vrijeme biskupa Perića visokoškolski je osposobio i promovirao 235 diplomiranih vjeroučitelja od kojih polovica djeluje na području naših biskupija, a ostali u biskupijama u BiH i u RH. Institut je ove godine odobrila i Kongregacija za katolički odgoj.
Novinska i izdavačka kuća Crkva na kamenu uz istoimeni mjesečnik, koji je bio redovit i za vrijeme rata i doživio 442 broja, do sada je izdala 145 knjiga, među njima i više biskupovih.
Zajedno s blagopokojnim biskupom Žanićem, na području katedralne župe, 1993. godine osnovao je četiri nove župe posvetivši ih četvorici evanđelista, a naknadno i petu u čast sv. Tome apostola.
Povećao se broj redovničkih zajednica. Uz donedavno jedine oce franjevce, na području biskupije samostan i duhovni centar otvorili su oci karmelićani. Vrata apostolata u Mostaru biskup je Ratko otvorio najprije Službenicama Milosrđa zatim Služavkama Maloga Isusa i Franjevkama Bezgrješnoga Začeća. Sve one, uz od prije prisutne Školske sestre franjevke, Milosrdnice, Sestre Predragocjene Krvi Kristove, Karmelićanke Božanskoga Srca dar su ovoj mjesnoj Crkvi. Tebe Boga hvalimo!
Biskup Ratko u svojih 25 godina službe zaredio je 33 nova dijecezanska svećenika i mnoga redovnička. U Godini vjere pokrenuo je Apostolat molitve za duhovna zvanja u koji se uključilo više od 2000 vjernika. Bogu hvala.
Svima je znano biskupova spisateljska djelatnost. Za njegove službe izišlo je više od 20 naslova. Neki se pitaju kada to stigne. A neki i: pati li pastoral zbog toga? Odgovor: Svake godine biskup obavi više od pedeset pastoralnih pohoda po župama radi sakramenta krizme, crkvenih svečanosti, posebnih slavlja, uvijek spreman doći u župu, kao što je svakoga svećenika na Ordinarijatu spremno primao.
Brojna je predavanja održao raznim staležima od zaručničkih tečajeva, bračnih susreta do predavanja svećeničkim i redovničkim zajednicama, studentima na raznim tribinama.
Gotovo svake godine ponudi jedne duhovne vježbe svećenicima u Bijelom Polju, a odaziva se i na pozive drugih biskupa, redovničkih zajednica, poglavara crkvenih odgojnih ustanova i drugih staleža.
Preuzvišeni biskupe Ratko. U ime svećenika, redovnika i redovnica, vjernoga puka Crkve hercegovačke čestitam Vam 25. obljetnicu. Zahvalni smo na svakom danu Vašega nesebična davanja i služenja. Obećavamo Vam molitve, sinovsku odanost, vjerničku poslušnost i suradničku ruku kako biste milošću Božjom svoju apostolsku službu posve ispunili; nevolje i križeve prekovali u radost, ljubav, mir i jedinstvo i bili nam biskup, otac, učitelj i posvetitelj, vjeran upravitelj i voditelj na putu spasenja.
Sretno, čestito i bilo sa svim blagoslovima Božjim!
