Blagdan Svete Obitelji u Mostaru slavi se na svetkovinski način u Provinciji Školskih sestara franjevki koja već 120 godina kao redovnička zajednica, podrijetlom iz Maribora, živi i djeluje u Mostaru i u Hercegovini. Sestre su otvorile novicijat 1923., a zajednica je nazvana Provincijom Svete Obitelji 1932.
Sestra Zdenka, provincijalka, pozvala je biskupa Ratka da predvodi Euharistijsko slavlje u samostanskoj kapelici u Franjevačkoj ulici u nedjelju, 30. prosinca 2018., upravo na provincijsku svetkovinu Svete Obitelji, i uputi sestrama prigodnu riječ. Kapelica je sagrađena 1926. godine, na 700. obljetnicu smrti sv. Franje Asižanina, a 1932. posvećena je Svetoj Obitelji.
Sestre su već bile izmolile Jutarnje pohvale, a u 7.30 počela je sveta Misa u kojoj su sudjelovali župnik fra Bože Milić i tajnik don Pero Miličević. Sestre pjevaju Božićne pjesme, čitaju biblijska čitanja i molitvu vjernika. Fra Bože Evanđelje po sv. Luki!
Biskup je, govoreći o obitelji, spomenuo kako se danas i u crkvenim dokumentima susrećemo s pojmom i načelom „subsidijarnosti“. Što znači ta magična riječ? To znači da svaki dio u ljudskom tijelu treba vršiti svoju funkciju: oko da gleda, uho da sluša, noga da hoda, srce da kuca, pluća da dišu itd. Ne može oko slušati, ni prst pjevati. I tako svaki organ pripomaže - pripomoć znači subsidium - općem funkcioniranju čitava organizma. Tako isto svaki član u obitelji, koja je također svojevrstan živi organizam, treba vršiti svoju zadaću: otac je glava kuće, majka srce obitelji, djeca slušaju što im roditelji kazuju i zapovijedaju ako ne žele kuće razvaliti. Ako, dakle, svaki organ u organizmu bude vršio svoju funkciju, naše će cijelo tijelo biti uredno i zdravo. A ako svaki član u našoj obitelji bude vršio svoju zadaću, cijela će obitelj biti uredna i zdrava! Biskup je u propovijedi nastavio uzimajući jedan obiteljski događaj iz života Svete Obitelj, onaj o progonu iz Betlehema. Sveta Obitelj – Isus, Marija i Josip u Betlehem nisu dobro došli prije toliko vremena kada je majka Marija bila pred porođajem maloga Isusa, a evo sada progone i maloga Isusa i Majku i Josipa Hranitelja. Anđeo se ukazuje Josipu kao glavi Obitelji, točno mu kaže da mora bježati, uzeti Maloga i Majku njegovu i u Egipat, gdje treba ostati dok mu se on ponovo ne javi i ne kaže kuda i kako. Anđeo mu kazuje samo toliko koliko mu treba. Neka se vježba u vjeri i nadi u Božju riječ.
Na kraju sv. Mise s. Provincijalka izražava nekoliko misli u povodu svetkovine Svete Obitelji, koja je bila pod stalnim pritiskom ljudskih poteškoća, čestita sestrama i najavljuje Sto dvadesetu obljetnicu dolaska sestara iz Maribora u Mostar, 1899. – 2019.
Nakon sv. Mise misnike su sestre pozvale u blagovalište na zajednički doručak. Ugodan razgovor, opet o zdravu obiteljskom životu. Prije odlaska biskup je pozdravio sestre i podsjetio na Isusovu riječ: Ne budemo li kao djece, ne vele nam ući u Kraljevstvo Božje. A jedno od obilježja djeteta jest i čuđenje. Dječačić ili djevojčica svemu se čudi. Mala gleda u osobu, u životinju, u stvari, ne diže očiju iako je majka vuče za rukav. Mi bismo trebali nositi takvo dječje čuđenje i divljenje pred tajnom svećeničkoga i redovničkoga zvanja. Kako Bog poziva ovoga a ne onoga koji je prikladniji u našim očima, kako zove ovu, a ne onu osobu, to mi ne znamo. Samo znamo da se ne smijemo igrati sa zvanjem, ni svojim ni tuđim. Vas je sestara za vrijeme Koncila 1965. bilo dva i pol milijuna u Katoličkoj Crkvi. Danas ste sišle ispod 670.000. Za 50 godina gotovo četiri puta manje. A i same znate koja je životna dob. Ako ne ćemo pokazati ne samo čuđenje i divljenje prema mladim zvanjima, nego i svu pozornost, molitvu i brigu oko ostvarenja tih zvanja, broj će nam se još drastičnije smanjiti. Do nestanka. Nije nam to cilj. Pomogla nam u tome svima Sveta Obitelj - Marija i Josip svojim zagovorom, a Isus svojom božanskom milošću!
