Danas pada 117. obljetnica smrti Časnoga Sluge Božjega Petra Barbarića. Ne možemo ne obilježiti ovaj važan dan u povijesti naše mjesne Crkve barem iznošenjem nekih podataka o njegovu životu i uspjehu kao sjemeništarca ove Mostarsko-duvanjske biskupije: 1889.-1897.
Prije mjesec dana, točnije: 18. ožujka, papa Franjo odobrio je Dekret o „junačkim krjepostima“ Sluge Božjega Petra Barbarića. Time se omogućuje Slugu Božjega nazivati Časnim. Jedan stupanj bliže samoj beatifikaciji.
DOKUMENTI PETRA BARBARIĆA
MOLBA koju je Petar Barbarić napisao, potpisao i uputio u Travničko sjemenište, 1889.
Slavno ravnateljstvo katoličkog dječačkog Sjemeništa!
Smjerno potpisani usuđujem se zamoliti to slavno ravnateljstvo, da me milostivo blagoizvoli primiti u spomenuti zavod, tako da kroz sve vrijeme dobivam uz poduku i potpunu opskrbu, tj. stan, hranu i odijelo.
Svoju preponiznu molbu obrazlažem slijedećim:
1.) Rimokatoličke sam vjere, ima mi 15 godina, kako to krsni list pod A. pokazuje.
2.) Svršio sam IV. razred osnovne škole s uzornim ponašanjem i odličnom marljivošću, kako to školska svjedodžba pod B. svjedoči.
3.) Potpuno sam zdrav, kako to liječnička svjedodžba pod C. svjedoči.
4.) Roditelji mi pod D. izjavljuju da me određuju za svećenički stalež.
5.) Privitom potvrdom pod E. pokazuje se koli sam zavrijedio da stupim u taj stalež, kako s obzirom ćudorednosti, tako i sposobnosti.
Budući mi roditelji poljodjelci, zato nijesu u stanju smognuti troškove, da me uzdrže sobom u spomenutom zavodu.
Nadajući se da će mi slavno isto ravnateljstvo smjernu molbu uslišati obećajem da ću se trsiti kako da se svojim uzornim ponašanjem i marljivošću pokažem dostojan milosti za koju molim.
Klobuk, 12. julija 1889.
Petar Barbarć, v.r.[1]
PRISTANAK RODITELJA
Slavno ravanteljstvo!
Pošto nam je sina Pere vruća želja stupiti u svećenički stališ, s čega se je usudio istom slavnom ravanteljstvupodastrieti presmjernu molbu, ne bi li a To ravnalsjtvo primilo u svoj zavod, gdje bi se naobrazivao za budućeg svog stališa.
Mi potpsani mu roditelji njegovoj svetoj namisli ne a se imalo protivimo, nego dapače velikom radošću i veseljem odobravamo; te jedina će nam radost i utjeha biti, ako mu to salvno ravanelsjtvo usliša molbu, a ons e odazove marlivošću i ustrajnošću usvetoj si namisli.
Klobuk, 12. srpnja 1889.
Otac Ante Barbarić – Mati Kata
PREPORUKA ŽUPNIKA MILETIĆA
Slavnom ravnateljstvu Dječ. sjemeništa u Travniku.
Svjedodžba
kojom se od strane doljepotpisanog župničkog ureda tvrdi, da je Pero sin Ante Barbarića iz Klobuka (Šiljevišta), koli u ćudorednosti i kršćanskomu življenju, toli marljivosti i sposobnosti, kao što mu svjedoči razrednica ovdašnje škole, svake hvale vrijedan; te se kao takav toplo preporuča Tom slavnom ravnateljstvu dječ. sjemeništa.
Župnički ured, Klobuk, 12. srpnja 1889.
O. Ambro Miletić, župnik
O. Franjo Slavič, Slovenac, rektor Dječačkoga sjemeništa, moli mostarskoga biskupa Paškala Buconjića da primi mladića Barbarića, iz klobučke župe, koji je s preporukom mjesnoga učitelja Toislava Vuksana i župnika fra Ambre Miletića poslao molbu u sjemenište: "Smjerno podpisano ravnateljstvo slobodi se u privitku podastrijeti molbenicu Petra Barbarića, koja je upravo sada prispjela. Diete moli, da bude primljeno u sjemenište i čini se, da svu milost zaslužuje. Isto se ravnateljstvo usuđuje što učtivije zamoliti za naputak, kako će molitelju odgovoriti".[2]
Nismo našli ni za koga takvo Rektorovo zalaganje za jednoga kandidata kojega nije ni vidio, a kojega neobičnim riječima preporučuje. Iako po rektorovoj procjeni Barbarićeva molba "svu milost zaslužuje", biskup fra Paškal nije smatrao uputnim odgovoriti na tu molbu niti milost iskazati s obzirom na primitak u sjemenište vjerojatno zato što je Petar premašio za tri godine svoje školske vršnjake. Bila mu je 15. godina života.
Stoga ravnateljstvo, s potpisom prefekta Sjemeništa o. Ferdinanda Brixija, ponovno "službenom uljudnošću" biskupa moli "glede mladića Petra Barbarića iz Klobuka" da svoj sud izrekne, je li isti mladić dostojan buduće biskupove "očinske skrbi".[3] Isusovci dva puta mole biskupa Buconjića da primi Petra Barbarića u sjemenište.
PREPORUKA BISKUPA BUCONJIĆA
Ovaj put biskup je fra Paškal Buconjić pozitivno odgovorio.
Biskupsko Naredništvo u Mostaru.
Veleštovanomu Nadbiskupskomu Ravnateljstvu Sjemeništa u Travniku.
Ovo biskupsko Naredništvo prima Petra, sina Ante Barbarića iz Klobuka kao gojenca za ovu biskupiju Mostarsko-Duvanjsku.
Mostar, 16. kolovoza 1889.
Paškal Buconjić, biskup[4]
Rektor je Slavič odmah javio župniku Miletiću koji je prenio poruku Petru Barbariću i njegovu ocu Anti. Župnik im je dao pismo za Rektora.
Župnikovo pismo:
„Slavnom ravn. Dječ. sjemeništa u Travniku.
Od strane nižepotpisanoga žup. ueda najsrdačnije se zahvaljuje tomu slav. ravnateljstvu, što je na preporuku potpisatogaa blagoizvolio uslišati molbu Petra BArbraića iz Klobuka primivši ga u tostrani zavod.
Odluku tog slav. rav. od 19. augusta 1889. broj 105 saobćio sam totičniku i roditeljem mu; te usljed ise dne 24. t. mjeseca Petar sa otcem si polazi za Travnik.
Pero se je juors okriepio i za puta oružao svetootastvi Pokore i s. Priečsti.
Župni ured, Klobuk, 23. augusta 1889.
o. Ambro Miletić, župnik“.
Iz jednoga kasnijeg spisa doznajemo da Barbarići, otac Ante i sin Petar, "oko 27. kolovoza stigoše u sjemenište".[5] Bila je to 1889. A onda kroz osam godina iz Travnika o Petru Barbariću, sjemeništarcu ove Mostarsko-duvanjske biskupije, stižu najveće pohvale u pogledu učenja i vladanja.
ŠKOLSKA I SJEMENIŠNA IZVJEŠĆA
Izvješće za školsku godinu 1890./91. od 8. srpnja 1891. - Petar je Barbarić u II. razredu niže gimnazije: uzoran, neumoran, izvrstan, pohvalan, vrlo dobar itd.
Izvješće za školsku godinu 1892./93. od 15. srpnja 1893. - Petar je Barbarić u IV. razredu niže gimnazije (danas osmi osnovne). Petar je vrlo savjestan, pohvalan, pa onda u svemu izvrstan i pohvalan, "Lice pismenih sastava 1", tj. prva klasa!
Rektor o. Petar Pančić u dopisu, od 12. srpnja 1894., kaže da šalje "razrednicu od školske god. 1893/4. za pitomce bisk. mostarske i trebinjske. Uopće samo pohvalno se mogu izraziti o pitomcima koji spadaju u tu slavnu biskupiju". Ali, nažalost, nemamo u arhivu te "razrednice".
Izvješće za školsku godinu 1895./96., kada je Petar bio u VII. gimnazije čitamo ove njegove ocjene: Ćudorednost - pohvalan, Marljivost - ustrajan, Vjeronauk - izvrstan, Latinski - izvrstan, Grčki - izvrstan, Zemaljski (tj. Hrvatski) jezik - pohvalan, Njemački - izvrstan, Zemljopis i povjest - izvrstan, Računstvo - izvrstan, Prirodopis - nema, Fizika - izvrstan, Mudroslovlje - pohvalan. Urednost vrlo točan, Lice pismenih sastava - razgovijetan, Red napredka - I. s odlikom. Od 13 hercegovačkih sjemništaraca - gimnazijalaca njegove su ocjene najbolje, iako su još sedmorica imala I. red s odlikom (Ivan Raguž, Tadija Božić, Ivan Pavlak, Martin Krešić, Venceslav Mierzvinski, Petar Putica i Petar Srinčić).[6]
Još u sedmom razredu gimnazije Petar se teško razbolio, bolovao kroz osmi razred i dva dana prije smrti, na Veliki utorak, bio je pripušten zavjetima Družbe Isusove. Na Veliki četvrtak, 15. travnja 1897. oko 14.00 sati preminuo.
Tijelo mu je pokopano na Veliku subotu najprije na travničkom groblju Bojni, a 1935. preneseno je u podrum sjemenišne crkve Sv. Alojzija Gonzage. Komunisti su mu 1957. zameli trag, a opet je „uskrsnulo“ 1998. prigodom obnove sjemeništa. Nalazi se u zidu iste crkve.
[1] J. Antolović, Pod opancima u nebo, Petar Barbarić, 1874.-1897., Zagreb, 1973., str. 67-68.
2] Ravnateljstvo sjemeništa, 182/1889., 20. srpnja 1889.; Arhiv Biskupskog ordinarijat (ABO), br. 116/1889.
[3] Ravnateljstvo sjemeništa, 204/1889., 13. kolovoza 1889.; ABO, br. 125/1889.
[4] Odgovor biskupa Buconjića, br. 174/1889. U Arhivu Biskupskog ordinarijata ne postoji ni u protokolu ni u arhivu. Biskup je odgovorio a onda nije proveo kroz urudžbeni zapisnik i ostavio kopiju u Arhivu, ali se sve srećom našlo u Arhivu Travničkoga sjemenište odakle je preuzeo: J. Antolović, nav. dj., str. 71-72.
[5] P. Pašiček, Petar Barbarić, kandidat D.I., u: Travnička spomenica, Sarajevo, 1932., str. 296.
[6] Sva spomenuta Izvješća u Arhivu Biskupskoga ordinarijata Mostar.