Na Veliki četvrtak, u 11.00 sati, u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve slavljena je sv. Misa posvete ulja. Na slavlju, kada se ujedno slavi i svećenički dan, oko mjesnoga biskupa Ratka Perića, sabralo se oko 80 svećenika - dijecezanskih i redovnika - koji pastoralno djeluju na prostoru Mostarsko-duvanjske biskupije. Bilo je to iznimno svečano euharistijsko slavlje svećeničkoga zajedništva i zajedništva mjesne Crkve s biskupom. Katedrala je bila ispunjena vjernicima, među kojima na poseban način valja spomenuti ovogodišnje krizmanike katedralne župe, kojih ima oko stotinu, i koji su za vrijeme prinosa darova donijeli svoj dar na oltar, dar korizmenog odricanja – Caritasove kasice, te dječicu iz Caritasova vrtića sv. Josipa. U asistenciji je sudjelovalo svih 6 hercegovačkih đakona - tri dijecezanska i tri franjevačka - koji će, bude li volja Božja, za Petrovo biti zaređeni za prezbitere. Bili su tu i dijecezanski bogoslovi i sjemeništarci te franjevački postulanti. Svima je ravnao biskupov tajnik don Tomislav Ljuban, a pjevne dijelove sv. Mise vodio don Niko Luburić.
Na početku sv. Mise svima je nazočnima svećenicima, dekanima, provincijalu fra Miljenku Šteki, generalnomu vikaru don Željku Majiću, đakonima, bogoslovima, sjemeništarcima, časnima sestrama i vjernicima uputio „pozdrav pun poštovanja“ otac biskup te pozvao na molitvu i promišljanje o svećeništvu. Nakon propovijedi prisutni su svećenici obnovili svećenička obećanja, a u kanonu sv. Mise biskup se na poseban način molio za sve preminule biskupe i svećenike koji su pastoralno djelovali u ovoj mjesnoj Crkvi. Prije molitve Po Kristu i s Kristom… blagoslovljeno je bolesničko ulje a prije Popričesne molitve posvećeno je ulje krizme. Biskupu Ratku u ime svih nazočnih svećenika, ali i onih koji zbog pastoralnih obveza nisu uzeli udjela u Misnom slavlju, svećenički dan u punini sakramenta sv. Reda, čestitao je generalni vikar. Svećenicu su nakon sv. Mise preuzeli posvećena i blagoslovljena ulja kojima će sakramentalno pomazivati novokrštenike i bolesnike.
Svećeničko zajedništvo nastavljeno je u velikoj katedralnoj dvorani zajedničkim objedom koji je ponudio Biskupski ordinarijat, a pripremilo katedralno pastoralno osoblje na čelu sa župnikom i mostarskim dekanom msgr. Lukom Pavlovićem.
Biskupova propovijed
SVEĆENIK LITURG - MOLITELJ
Direktorij za službu i život prezbitera, gdje se govori o molitvi svećenika, navodi sedam neizostavnih vrsta liturgijskih molitava i drugih pobožnosti.[1] O svakoj ćemo ponešto. „Zato je nužno da u molitvenom životu prezbitera nikada ne budu izostavljeni:
1 - Svakodnevno euharistijsko slavlje, s odgovarajućom pripremom i kasnijim zahvaljivanjem.
- S obzirom na Euharistijsko slavlje, to vjerujem rijetko nam izostaje pa i zbog toga što je i naša egzistencija vezana uz misna stipendia. Ima mnogo svećenika na svijetu koji kroz cijelu godinu nemaju gotovo nijedne intencije od svojih vjernika (mi šaljemo u neke biskupije i zajednice).
A s obzirom na euharistijsku pripremu i zahvaljivanje, tu smo, barem neki, puno nemarniji, umorniji. Odgovarajuća priprema i zahvala: barem tri psalma Službe čitanja ili Trećega časa, ili tri desetice zlatne krunice, ili Sveopća molitva pape Klementa XI. u Rimskom misalu.[2] A ne zaboravimo da je netko duhovno to zdraviji i zreliji što više vremena odvoji za Boga, u prvom redu u klanjanju Euharistijskomu Kristu, u zahvaljivanju nakon sv. Mise, što i sama riječ Euharistija znači, a isto tako u slavljenju Boga, u traženju oproštenja, u iznošenju svakodnevnih molbenica. U ruci je Božjoj milost i sreća. Samo poniznom prošnjom možemo je zadobiti.
2 - Česta ispovijed i duhovno vodstvo na koje je već navikao u sjemeništu, a često i prije.
- Česta ispovijed, eto drugoga sakramenta bitno povezana s Euharistijom i sa sakramentom sv. Reda. Sveti troplet. U sjemeništu bila nam je propisana tjedna prigoda za sv. ispovijed subotom, a jedan je ispovjednik za vrijeme sv. Mise svaki dan bio na raspolaganju. Danas bi za revna svećenika česta ispovijed bila u najmanju ruku jednom mjesečno. Ako propustiš mjesečnu, razrijedit ćeš ispovijed na dva puta godišnje, i onda jednom dvogodišnje, o duhovnim vježbama, kako već teče svećenički nemar. I onda nikako. Velečasni, ne igraj se savjesti i sakramenta sv. ispovijedi! Tolike si ispovjedio i odriješio, a upitaš li se kako se i kada se ti sam ispovijedaš? Sjetimo se apostola Pavla koji posti, moli, ispovijeda se, poučava i trapi se te zaključuje: „krotim svoje tijelo i zarobljavam da sȃm ne budem isključen pošto sam drugima propovijedao“ (1 Kor 9,27). I to se može dogoditi. Da sam propadnem dok druge spašavam. A to nije junaštvo i mučeništvo, nego „tijela satrvenje, a duše izgubljenje“, kako je davno govorio onaj stari bosanski fratar.
3 - Cjelovito i gorljivo moljenje časoslova, koji je dužan moliti svaki dan.
- Redovito, cjelovito i gorljivo. Ovo se odnosi na liturgijsku molitvu. U ime Crkve. Eto zašto sam dužan moliti časoslov. Ne preskači ni danȃ, ni časova. Ako si preskočio, vrati se i mirno izmoli sve po redu, u prvom redu za pokoru svojih grijeha propustom. Izmoli sve bez obzira na jutarnje ili večernje sate, na utorak ili petak. Dužan sam na cjelovit brevijar, na redovit raspored časova, na gorljivo moljenje: ta i izgovaramo li u uvodnom zazivu otvarajući brevijar: da mogu dostojno, pažljivo i pobožno moliti ovaj časoslov.
4 - Ispit savjesti.
- U Povečerju ima u početku, i to crvenim slovima, upozorenje: „Ispit savjesti ili razmišljanje o proteklom danu“. Savjest jest naš moralni razum, razlikovanje dobra od zla, istine od laži, ljubavi od mržnje, rada od nerada. I dogodi se da se u savjesti taj sadržaj i doživljaj zamrsi. U ispitu savjesti sve to raspetljavamo, stavljamo na svoje mjesto. Ispit je savjesti više od samokritike, više od spoznaje sebe, od uviđanja loših poteza i čina. To je u biti polaganje računa pred Bogom. On ispituje, ja odgovaram. Vidiš li da smo na ispitu, i to svoga moralnog djelovanja… I kajemo se.
5 - Razmatranje u pravom smislu riječi, lectio divina, produženi časovi šutnje i razgovora, osobito na duhovnim vježbama i povremenim duhovnim obnovama.
- Lectio divina jest čitanje Božanske riječi zapisane u Svetom Pismu. Općenito se drži da je sam Krist prvi pokazao i potaknuo na lectio divina učenike u Emausu: „O bezumni i spora srca, da vjerujete što su god proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?“ Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu (Lk 24,25-27). Možemo li tu razmatralačku lekciju primijeniti ne samo na Prvo biblijsko nego i Drugo svetootačko ili crkveno štivo u Službi čitanja? Na Dokumente II. vatikanskoga koncila? Na Katekizam Katoličke Crkve? Zašto ne? To je čitanje tekstova nadahnutih Duhom Božjim. A to pogotovo, zajedno s produženim časovima šutnje i razgovora s Bogom u duhovnim vježbama i obnovama (skromno govoreći: u svih desetak knjiga duhovnih vježbi posljednjih godina, namijenjenih u prvome redu svećenicima, nastojali smo sustavno provesti lectionem divinam tumačeći smisao biblijskih riječi u povijesnom kontekstu i primjenjujući ih na nas danas).
6 - Dragocjeni izrazi marijanske pobožnosti, poput krunice.
- Naš odnos prema Kristu, Sinu Božjemu, Bogu od Boga, Svjetlu od Svjetla, jest bitan za naše spasenje. A naš odnos prema Mariji jest važan, vrlo važan, važniji od odnosa prema bilo kojem svecu pa i prema svim drugim svecima i blaženicima. Njoj pripada nadčašćenje. Kada se Gospi molimo, sva je naša molitva kristološko-kristocentrična: pozdravljamo Mariju kao Isusovu Majku. Kada molimo radosnu krunicu, kažemo li: Blagoslovljen plod utrobe tvoje Isus, koga si Djevice po Duhu Svetom začela, Elizabeti u pohode nosila, Rodila, U Hramu prikazala, U Hramu našla? Što god mi Gospi reknemo, to ona prenese na stol Isusu. A Isus više gleda na njezine zasluge negoli na naše. Kao što bi i ti, da te mama razborito zamoli da učiniš nešto nekomu, sve poduzeo da udovoljiš molbi svoje majke.
7 - Križni put i ostale pobožne vježbe.
- Križni put s 14 postaja, uglavnom biblijski utemeljenih, kroz povijest mijenjanih. Od godine 1342. Pape povjeravaju Franjevačkom redu čuvanje svetih mjesta u Palestini. To je početak križnih postaja vezan uz oproste. I ni uz jednu molitvu nije bilo vezano više oprosta negoli uz Križni put. Najprije nastaje sedam postaja, nekada zvanih sedam „Isusovih padova“, dok se nije došlo do 14 postaja koje je papa Klement XII. nabrojio i odredio 1731. godine. Takve su ostale do danas.
„Svake godine - kaže isti Direktorij u istom broju 50 - u znak ustrajne želje da očuvaju vjernost, u Misi posvete ulja, prezbiteri obnavljaju, pred biskupom i zajedno s njim, obećanja koja su dali u času svoga ređenja“.
A to su: propovijedanje, ispovijedanje, Euharistija, molitva i poslušnost Crkvi. Ne zaboravljamo također da smo zajedno s darom svećeništva od Boga primili dar crkvenoga celibata prihvaćen još u đakonskom ređenju, a redovnici u svojim zavjetima, celibata koji nas stavlja popuno u službu cijele župne ili biskupijske obitelji. Neka bude Bogu na slavu, a Crkvi na duhovnu korist.
------------------------------
