U nedjelju 16. listopada, u 15.00 sati na mjesnom groblju u Sretnicama, župa Kruševo kod Mostara, upriličeno je Misno slavlje za pokoj duše vlč. don Marijana Bevande, svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije, koji je preminuo oko podne, u petak 14. listopada 2016.
Sv. Euharistiju predvodio je vojni ordinarij u BiH msgr. Tomo Vukšić u koncelebraciji s generalnim vikarom msgr. Željkom Majićem, župnikom don Ljubom Planinićem te još pedesetak svećenika među kojima je bio i don Marijanov školski kolega msgr. Stjepan Večković, kanonik Zagrebačkoga stolnog kaptola, koji se i oprostio u ime školskih kolega šalatskih gimnazijalaca i kaptolskih bogoslova.
Misa zadušnica. Prije početka sv. Mise sve je prisutne pozdravio generalni vikar Mostarsko-duvanjske biskupije, te rodbini i prijateljima, prenio iskrenu sućut mostarsko-duvanjskog biskupa msgr. Ratka Perića, koji je opravdano bio odsutan.
U svomu obraćanju prisutnoj rodbini i prijateljima pokojnoga don Marijana, te većem broju vjernika, među kojima su bili brojni svećenici i redovnice, don Željko je iznio neke crtice iz pokojnikova životopisa i Oporuke, te nekoliko pristiglih sažalnica među kojima je i pismo don Ivice Komadine, delegata za Hrvatsku inozemnu pastvu u Njemačkoj, koji je s don Marijanom djelovao oko dvadeset godina. Na kraju se msgr. Majić od pokojnika oprostio riječima:
Dragi don Marijane! U svojoj si oporuci zapisao: Gdje sam nik'o, želim da tu i poniknem; Gdje sam slavio Mladu Misu, neka se po mogućnosti slavi i sveta Misa za pokoj moje duše. Bog je čuo Tvoju želju i uslišio Ti molitvu. Mi ovom svetom Misom zahvaljujemo Bogu koji Te je preko Tvojih roditelja, pokojnih Ivana i Jele, na ovaj svijet pozvao, koji Te je duhovnim zvanjem obdario, i koji Te je u životu na razne načine kušao i providnosno pratio, a Ti vjeran i ustrajan ostao. No, nadasve ga u ovoj svetoj Misi molimo da Ti na svome Sudu bude milosrdan i milostiv, primi Tvoj život i svećeništvo kao ugodan prinos.
Biskup je Tomo u svojoj propovijedi govorio o prolaznosti ljudskoga života koji je obilježen smrću koju se često promatra kao kraj, a ona je zapravo za kršćanina vjernika istinski početak pravoga života radi kojega nas je Bog i pozvao u ovozemaljski život. Upravo u toj kršćanskoj svijesti, u vjeri, nadi i ljubavi, don Marijan je ne samo živio nego i druge poučavao i pozivao da tako žive.
Na kraju Euharistijskoga slavlja od pokojnika su se oprostili mons. Večković i mjesni župnik don Ljubo Planinić. Posebno su naglasili don Marijanovo prijateljstvo i ljubav prema Domovini i hrvatskom narodu.
Don Marijan je u svojoj vlastoručnoj Oporuci vjernički i svećenički posvjedočio svijest o prolaznosti zemaljskoga života, kao i nadu u bolji vječni život i susret sa svojim Stvoriteljem. Zahvalio je Bogu na darovanu životu i svećeništvu, roditeljima preko kojih je došao na ovaj svijet i koji su ga odgajali, kao i svima onima koji su imali udjela u njegovu životu, rastu i odgoju. Na kraju je izrazio čin praštanja svima, sve zamolio za oproštenje, te iznio svoju želju da mu se zemni ostaci ukopaju u obiteljsku grobnicu na Sretnicama.
Kratak životopis. Marijan je rođen na Sretnicama, u župi Kruševo, 12. siječnja 1945., od oca Ivana i majke Jele r. Bojčić. Kršten je na Gradnićima, 14. siječnja 1945., a sakrament svete krizme primio je u Kruševu 1955. godine.
Osnovnu školu pohađao je u Kruševu (1951.-1955.) iu u Čitluku (1955.-1959.). Srednju školu s maturom završio je u sjemenišnoj gimnaziji u Zagrebu (1959.-1963.), te filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1963.-1971.). U vrijeme studija odslužio je vojnu obvezu u Prijedoru i Banjoj Luci (1968.-1969.).
Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije zaređen je u Kruševu, 28. prosinca 1969., po rukama mostarsko-duvanjskoga biskupa dr. Petra Čule. Mladu je Misu slavio na groblju u rodnim Sretnicama 1. siječnja 1970. Kao svećenik vršio je službu dušobrižnika u Ludwigshafenu u Njemačkoj (1970.-1971.); u Polači, Zadarska nadbiskupija (1971.-1972.); u Hercegovini (1972.-1973.). Ponovo dušobrižnički djeluje u Njemačkoj u Göppingenu, Schwäbisch Gmündu, Balingenu i Reutlingenu (1973.-2010.). Godine 2010., kao umirovljenik zbog bolesti, doselio je u Svećenički dom u Mostar, gdje je preminuo u 72. godini života i 46. godini svećeništva. Počivao u miru Božjemu!
