Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

     Marko Milanović (1837.-1859.) istinski je svjedok katoličke vjere iz razdoblja turske okupacije o vih  prostora. Podrijetlom je iz st  olačkoga Kruševa, tada dubravska, a od 1863. godine stolačka župa. Po tadašnjem običaj u kršten je odmah nakon rođenja, a u djetinjoj d    obi primio je i sakramente prve sv. ispovijedi i sv. Pričesti. Pouzdana je činjenica da je k   rizman kao devetnae       stogodišnji mladić 1856. u Prenju, jer je to bilo prva krizma nakon one posljednje 1832. godine. Kod obnove krsnih obećanja na sv. potvrdi Marko zasigurno nije ni slutio da će samo tri godine kasnije ono što je tada svečano obećao imati prilike i životom posvjedočiti - do prolijevanja krvi.

     Naime, svršetkom travnja 1859. godine uputio se na Somine, vlasništvo svojih pradjedova, obaviti pripremne radove za sezonu planištarenja kada se od lipnja do listopada gotovo cijela dubravska visoravan, i hrašanjski kraj do Gradca, sa stadima preseljavala u planins  ka područja radi ljetne ispaše. Na putu, zajedno s još četvoricom suputnika - dva pravoslavca, jedan musliman i još jedan katolik,  Pero Glavinić     iz Moševića - na brdu Jakomiru iznad nevesinjskih Morina zaustavila ih je skupina hajduka. Pravoslavce su hajduci propustili, muslimana su smjesta smaknuli. Peru, koji se predstavio pravoslavcem također su pustili. A Marko, iako su mu davali prilike da se krivo predstavi i tako glavu spasi, nije se htio odreći katoličke vjere. Tri je puta ispovjedio da je katolik, pravi katolik. Potom je sijevnula hajdučka sablja te mu odrubila glavu od tijela  . O svemu ovome dubravskoga je župnika, don Vidu Maslaća, izvijestio osobno Pero Glavinić, a župnik je u ožujku 1860. sastavio izvješće i poslao  ga Lazaru Lazareviću u Rim, tada bogoslovu, a kasnije (1899.-1919.) generalnom vikaru hercegovačkih biskupija. Bilo je to snažno svjedočanstvo koje je potreslo odgovorne i u samom Vatikanu. Na žalost, nedugo zatim sve je palo u privremenu šutnju ili zaborav, i nije se smjelo o tome ni govoriti, jer je trebalo istim putom ići u Planinu. Izgorjele župne matice, ali je ostala vjerodostojna kopija izvješća i živa uspomena u nemalom broju ljudi, osobito planinki i planištara.

     U nastojanju da se očuva i širi glas mučeništva - uzorni lik i hrabro djelo ovoga svjedoka vjere,  godine 2010. izdana je u Mostaru opsežna monografija o Marku, a 2011. osnovana je i građanska Udruga Marko Milanović u Čapljini. Ciljevi su Udruge : skupljanje arhivske građe, podizanje spomenika i spomen obilježja te širenje istinske spoznaje i provjerenih vijesti o ovom hercegovačkom duhovnom velikanu. Prvi predsjednik Udruge bio je Pero Milanović, iz istoga roda Milanovića iz Kruševa, koji je ovoga proljeća preminuo. Njega je naslijedio njegov sin Vide iz Čapljine. Udruga redovito održava svoje sastanke, promiče Markovo svjedočenje. U tomu im svesrdno pomažu mnogi svećenici i vjeroučitelji u školi kao i biskupijski mjesečnik Crkva na kamenu.

     Nakon slavlja na Rotimlji, 22. kolovoza, biskup je u pratnji generalnoga vikara don Željka Majića pošao u Kruševo, rodno selo svjedoka Marka te u 16.00 sati sudjelovao u preglednu radu Udruge, a u 17.00 sati na mjesnom groblju slavio sv. Misu za blagopokojnoga Marka. U koncelebraciji, uz generalnoga vikara, sudjelovao je i mještanin, o. Jozo Milanović, benediktinac, rođeni Kruševljanin i nekada inkardinirani svećenik Trebinjsko-mrkanske biskupije koji je 1981. godine s blagoslovom biskupa Pavla Žanića otišao u Benediktinski red.

     Na sjednici Udruge bila je najprije molitva za pokojnoga predsjednika Peru, zatim se govorilo o do sada poduzetim djelatnostima: o rezultatima i nagradama školskih uradaka o Marku Milanoviću i njihovu objavljivanju, o postavljanju ploče koja upućuje na rodno selo Marka Milanovića, o promjenama u vodstvu Udruge. Biskup je upoznao članove Udruge s raznim problemima koji se odnose na arhivsku građu, ali izrazio čvrstu vjeru da krv mučenika kod Gospodina ne može biti zaboravljena te da će svemogući i sveznajući Bog u svoje vrijeme učiniti da Markovo svjedočanstvo snažno zablista u Crkvi Kristovoj.U tu svrhu predloženo je da bi bilo korisno pokrenuti glasilo koje bi pratilo sva događanja u vezi s tim svjedokom. Rečeno je također da bi se moglo organizirati predstavljanje knjige o Marku na još nekim mjestima.

     Na sv. Misi okupio se oveći broj Milanovića, i uopće Kruševljana. Biskup je pozvao vjernike na molitvu, ali i na strpljivost. Kod Boga nikada nije kasno. Prisjetimo se svetačkoga lika Nikole Tavelića. Trebalo je gotovo 500 godina nakon njegove mučeničke smrti 1391. u Jeruzalemu, da ga Crkva kao blaženika - mučenika uzvisi na čast oltara, 1889. godine,te proglasi svecem 1970.

     Nakon sv. Mise priređen je i domjenak koji je više od ukusna jela odisao željom, razgovorom i tihom nadom da će milosrdni Bog uskoro proslaviti slugu svoga - svjedoka Marka. Bilo na slavu Božju i na duhovno dobro njegove Crkve.