Okupljanje. Za subotu 7. svibnja 2016. u 16.00 sati zakazano je Misno slavlje i tom je prigodom biskup Ratko podijelio sakrament sv. krizme kandidatima u župi sv. Ilije Proroka u Kruševu, u Čitlučkom dekanatu. Bilo ih je dvadeset i troje. Nakon što su se oglasila zvona, župnim je dvorištem pošla procesija: križonoša, svijeće, krizmanici s kumovima, u paru, ponizno i ponosno koračaju, ministranti, na kraju biskup i svećenici - koncelebranti: fra Dario Dodig, čerinski župnik i broćanski dekan; don Đuro Bender, župnik na Gradini; dvojica katedralnih župnih vikara don Niko Luburić i don Josip Čule, Kruševljanin iz Čula; don Marin, tajnik, i župnik domaćin don Ljubo Planinić koji drži pod okom sve događanje. Vremenske okolnosti bile su takve da su se svakoga trenutka, uz obilje darova Duha Svetoga, s neba mogle očekivati i padaline, što se i dogodilo za vrijeme sv. Mise. Bogu hvala i na milosnom i na kišnom daru. Svečani ulazak u crkvu skladnom pjesmom s kora pratili su pjevači i okupljeni Božji narod.
Pozdravljanje. Svi sudionici ovoga slavlja, koje se događa svake druge godine osmašima osnovne i prvašima srednje škole, zauzeli prva mjesta u crkvi. Evo i pozdrava biskupu i svima. Kandidat Stanislav govori jasnim tonom na pojačalo:
Oče Biskupe! Česta je praksa na krizmama da Vas jedan krizmanik ili krizmanica sastavljenim pozdravnim govorom u ime svih krizmanika dočeka. Mi smo ove godine odlučili da jedan krizmanik, Stipe, u ime svih nas iskaže dobrodošlicu pjesmom Sretna sigurnost. Dok Stipe bude pjevao, svi ćemo moliti, molite i Vi, oče biskupe, molite za nas, da nam Isus bude sigurnost i budućnost. Buket cvijeća predat će Vam Ana.
Stipe je otpjevao dvije kitice Sretne budućnosti. I Ana je uručila veliku rukovet cvijeća. Sve umjesno i umješno.
Potom je župnik don Ljubo nastavio:
Oče biskupe! Naša biskupija ima 67 župa. Vi ste danas u jednoj od njih. Biskup je domaćin u cijeloj biskupiji, u svim župama…
Nalazite se u Kruševu, jugozapadno od Mostara, u jedinoj župi mostarske općine u kojoj žive samo katolici i Hrvati. Smješteni smo u pet sela, i ima nas 1300…. Vraćam se u povijest do 1672., i do popisa makarskoga biskupa Marijana Lišnjića, koji je tada upravljao i našom biskupijom. Tada u Kruševu ne bijaše ni jednoga katolika, ni jednoga stanovnika. Kruševo je te godine bilo prazno, narod rastjeran. Ostale su nam samo zidine kuća iz tih vremena. U popisu biskupa Lišnjića u cijeloj biskupiji bilo je samo sedam župa. U župi Brotnjo biskup spominje tek pet sela: Hamziće, Buhovo, Zviroviće, Tepčiće i Dobro Selo. Spominje Jasenicu, što bi se moglo odnositi na Jasenicu, visoravan kod Čapljine, gdje su se sklonili žitelji Brotnja, a zaštita im bijaše mletačka vojska koja se nalazili u Gabeli. Spominje i Blato, što bi se moglo odnositi na sela župe Blata (Ljuti Dolac), ali, velim, ne spominje ni jedno selo s područja današnjega Kruševa.
U vremenima odvajanja (1735.) naših prostora od Hrvatskoga primorja i biskupije u Makarskoj i pripajanja tek osnovanom Apostolskom vikarijatu u Bosni, biskup Mate Delivić zapisa da je u Hercegovini, okvirnom prostoru današnje Mostarsko-duvanjske biskupije, bilo 6 župa s 10.000 vjernika. Bilo je to vrijeme nakon Mirovnih sporazuma u Srijemskim Karlovcima (1699.) i Požarevcu (1718). kada ovaj kraj osta „zakovan“ u osmanlijskoj „ogradi“. Od 1735. pomalo se broj vjernika množio, župe se dijelile, tako da se u trenutku osnivanja Apostolskog vikarijata u Hercegovini (Mostar, 1846.) našlo jedanaest župa, tri samostalne kapelanije s 37.789 vjernika. Nitko one vjernike nije uvozio ni od kuda, nego su se u sto godina, unatoč nepovoljnim uvjetima, rađanjem namnožili. Nastavljen je rast sve do osnivanja Mostarsko-duvanjske biskupije, 1881. godine, kada je bilo 27 župa. Danas ih imamo 67. A od 10.000 katolika, koliko ih zapisa prvi biskup apostolski upravitelj u Bosni fra Mate Delivić 1735. godine, danas ih je naraslo u ovoj biskupiji na 190.000.
U Kruševu živi 1300 vjernika. Najviše ih je bilo 1958. kada tadašnji kruševski župnik don Ante Romić zapisa da ih je na broju 1890… Svim katolicima u povijesti nitko nije bio takav prijatelj i sigurnost kao Isus Krist. Neka nam i danas svima Gospodin Isus svima bude sigurnost, sretna sigurnost, na koju ćemo se osloniti te u radosti doživljavati smisao i ljepotu kršćanskoga života.
Dobro došli, biskupe, u župnu zajednicu kojoj je Krist sretna sigurnost…
Zahvaljivanje. Biskup, koji je došao iz Stoca, gdje je slavljena sv. krizma, i odakle je ispraćen blagoslovom sv. Ilije s Trga sv. Ilije i, evo, dočekan raširenih ruku sv. Ilije na portalu ove kruševske obnovljene župne crkve, započeo je Euharistijsko slavlje zahvaljujući krizmanicima na pozdravu i župniku na podsjećaju na povijesna vremena, zgodne i nezgode. Mi čvrsto vjerujemo da je Bog Gospodar povijesti u kojoj ljudi, njegovi sinovi i kćeri, pridonose svojim slobodnim i odgovornim radom izgradnji sretne prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Čitanja. Za liturgijska čitanja i molitve vjernika zaduženi su krizmanici. Ugodno korsko pjevanje psalma Kao što košuta žudi... A za ovu svečanu priliku angažirana su oba župna zbora: Horeb i Fontes, te župni tamburaški sastav Brist. Evanđelje je navijestio dekan fra Dario.
Propovijed. Biskup je u propovijedi govorio o primjeru sv. Leopolda Bogdana Mandića, kojemu Crkva slavi blagdan upravo ovoga mjeseca, 12. dana, i to slavi ne prelazak u nebo (Padova, 30. srpnja 1942.), što je običaj za sve svece Božje, nego dan dolaska na ovaj svijet, u Herceg Novom, 12. svibnja 1866. godine.
U kakvim je osobnim, obiteljskim, političkim prilikama živio Bogdan, koji je u kapucinskom novicijatu u Udinama 1884. uzeo ime Leopold, moglo bi se tumačiti da je bio životno više kljaštren, hendikepiran, kažnjavan, negoli nagrađivan i pohvaljivan. Ali on je sva poniženja, nedostatke, bolesti, nerazumijevanja, progone podnosio herojskom strpljivošću, jakošću Duha Božjega i predanjem u Božju Providnost. Bog je moćan iz svake naše nevolje izvući velike i vječne koristi za naše duše. Bog čudesno uzvisuje prijatelja svoga. Krizmaniče, ti se pokaži pravim prijateljem Božjim, pa ne će izostati svaka čast i hvala kojom samo Bog časti miljenike svoje.
Za zemaljskoga života tako tragično pogođen raznim bolestima i ruganjima! ali eno mu tijela, čitava i cijela: u siječnju ga voze iz Padove u Baziliku sv. Petra da se hodočasnici utječu u njegovu nebesku zaštitu. Iz Bazilike u Katedralu Velike Gospe u Zagreb, pa u zagrebačku Dubravu kapucinima prošloga mjeseca. Pokraj njegova lijesa i tijela prošlo je 200.000 vjernika samo u Zagrebu, moleći njegov moćni zagovor. On je dokazao da se može biti zdrava duha i u bolesnu tijelu, duhovna veličina i u malenu tijelu, snažne duše i u slabu tijelu.
Potvrđenje. Za vrijeme dijeljenja sv. krizme, koja je potvrda sv. krštenja s novim duhovnim darovima, vladala je svjesno izabrana tišina: sveti čin, silazak Duha Svetoga nad krizmanike s darovima mudrosti, razbora sve do bogobojaznosti. Krizmanici pristupaju pobožno, župnik im čita imena, na biskupove riječi odgovaraju razgovijetno. A roditelji budni mole za svoju djecu da imaju Sretnu budućnost u Bogu.
Na kraju Misnoga slavlja župnik je zahvalio biskupu, svojim suradnicima te Bogu preporučio svoje krizmanike da ostanu gorljivi svjedoci vjere u svakome vremenu i na svakome mjestu.
