Na prijedlog i poziv duvanjskoga župnika fra Slavena Brekala biskup je Ratko za vrijeme „pučke“ sv. Mise podijelio sakrament sv. krizme u Specijalnoj školi nazvanoj „Znak nade“ u Kovačima, duvanjska župa, u subotu, 13. listopada 2018. u 11.00 sati. Bilo je petero kandidata za sv. potvrdu. Veliku dvoranu u Centru nade ispunili su roditelji, kumovi i rodbina krizmanika. S biskupom je koncelebrirao fra Slaven i o. Jozo Čirko, dominikanac, rodom iz Rašeljaka, župnik u Splitu.
Biskup je u propovijedi najprije spomenuo da se djeca krštavaju voljom i vjerom svojih roditelja koji preuzimaju svu odgovornost za njihov tjelesni odgoj i rast u vjeri. Crkva je imala najrazličitije prakse s obzirom na dijeljenje i primanje sv. potvrde. Pravoslavna Crkva i danas daje sv. krizmu/miropomazanje zajedno s krštenjem maloj djeci. I to Katolička Crkva priznaje. Biskup je podsjetio i na svoju krizmu koju je primio u drugom razredu osnovne škole 1953. A Katoličkoj je Crkvi stalo da se sv. krizma dijeli u odraslijoj i svjesnijoj dobi koliko je to moguće. U nas je u Hercegovini danas pastoralno pravilo da se sakrament krizme ne dijeli školarcima ispod osmoga razreda osmogodišnje. Zatim je govorio o starogrčkoj praksi da se djecu, spriječenu u fizičko-psihičkom razvoju, izlagalo orlovima i drugim divljim životinjama na brdu Tajgetu. Tu bezbožnu i nemilosrdnu praksu preuzimaju i neke moderne države koje u parlamentima izglasavaju zakon da se eutanazijom ubija takvu djecu do 12. godine života. Naveo je primjer Isusa Krista koji je pokazivao najveće milosrđe prema djeci, i zdravoj i ranjenoj, jer su ona potpuno ovisna o svojim roditeljima ili o srcima onih koja ih hoće prihvatiti. I sam se Isus poistovjetio s takvom djecom: „I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima" (Mt 18,5). Spomenuo je i poučan primjer dvojice male braće koja su svaki dan izlazila u igru. Ali mlađi je brat bio paraliziranih nogu. Pa bi ga stariji brat, pučkoškolac, stavio na ramena i donio na igralište i tako svaki put vraćao kući, na ramenima. Jedan putnik upita starijega brata: „Mali, je li ti teško to breme?“ Mali mu smjesta odgovori: „Nije ovo breme, ovo je moj braco!“ Ako prihvatimo svoga brata kao brata, onda nam on nikada ne će biti - breme!
Biskup je zaželio roditeljima i kumovima osobitu snagu Duha Svetoga u pomoći ovim mladim osobama u njihovu životu. Nema nikakve sumnje da će se i naše spasenje odlučivati na prihvaćanju ili neprihvaćanju ovakve naše braće i sestara.
Nakon sv. Mise priređen je domjenak u susjednoj dvorani.
