Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan

Zakazan sastanak u 17.00 sati, 19. svibnja 2017., kod spomen-groba biskupa Pavla Žanića na groblju sv. Josipa u Kaštel Novom, župi biskupova rođenja i pokopa. Skupili su se: mjesni nadbiskup Marin Barišić s generalnim vikarom don Mirom Vidovićem, i tajnikom, sa župnikom don Darijom i nekoliko drugih svećenika i vjernika, s rodbinom biskupa Žanića, zatim iz Mostara biskup Ratko Perić s generalnim vikarom don Željkom Majićem, kancelarom don Antom Luburićem, tajnikom don Marinom Skenderom, s katedralnim župnikom i dekanom msgr. Lukom Pavlovićem, nekadašnjim generalnim vikarom biskupa Žanića, ravnateljem Biskupijskoga caritasa don Antom Komadinom, s biskupskim vikarom Trebinjske biskupije don Ivom Šutalom, don Krešom Puljićem s Bijeloga Brijega, don Ivanom Perićem iz Cima u Mostaru, i nekoliko vjernika iz Mostara i Trebinja.

Biskup je Ratko predvodio molitvu kod groba i progovorio riječ-dvije o Životu. Sve filozofije, teologije i religije svijeta postavljaju samo jedno pitanje: biti ili ne biti? postojati ili ne postojati? živjeti ili ne živjeti? Ima li bitka, opstojnosti i života izvan ovoga prostorno vremenskoga bitisanja? Isus odgovara: „Otac ima život u sebi“ (Iv 5,26), po sebi, iz sebe. Mi to ne shvaćamo jer nadilazi okvire naše spoznaje. Isus nastavlja i kaže da je Otac „i Sinu dao da ima život u sebi“. Presveto Trojstvo darovalo je život izvan sebe: anđelima i nama ljudima. Bog nas ljude propušta kroz ovu egzistencijalnu kušnju vodeći nas preko smrti i suda u uskrsnuće tijela: „koji su dobro činili – na uskrsnuće života, a koji su radili zlo – na uskrsnuće osude“ (r. 29).

Pavao Žanić rođen 20. svibnja 1918. u Kaštel Novom, sin Jerke i Tone r. Franić. Pet razreda osnovne škole u Kaštel Novom, 1924.-1929.; osam razreda klasične gimnazije u splitskom sjemeništu, 1929.-1937., oslobođen usmenoga maturskog ispita; pet godina filozofsko-teološkoga studija u Splitu, 1937.-1942.  - 17 ocjena s odličnim i četiri s dobrim uspjehom. Zaređen za svećenika 1. lipnja 1941. Obavljao župničku službu u Srednjem selu na Šolti, 1942.-1952.; u Rogotinu, 1952.-1959.; u splitskoj katedrali, 1959.-1969., ravnatelj Dječačkoga sjemeništa u Splitu, 1969.-1971. Od 1942. do 1971. obavljao više različitih crkvenih službi u Splitskoj biskupiji

Papa Pavao VI., dana 9. prosinca 1970., imenovao ga je biskupom koadjutorom, tj. s pravom nasljedstva biskupu Petru Čuli u Mostaru. Na dan posvete mostarske katedrale, koju je i sam zajedno s pokojnim biskupom Čulom gradio, 14. rujna 1980., preuzeo je punu upravu hercegovačkim biskupijama. U ratnom vremenu, zbog mnogih razaranja, zapaljena je i zgrada Ordinarijata s biskupovim osobnim stvarima. Ispunivši 1993. godine kanonsku dob - 75 godina života - zamolio je Papu, sv. Ivana Pavla II., da ga umirovi. Papa mu je, 24. srpnja iste godine, uslišio molbu i umirovio ga, a nasljednikom mu u Mostaru proglasio dotadašnjega biskupa koadjutora Ratka Perića. Svoje mirovinsko vrijeme biskup Žanić, po vlastitoj želji, provodi u rodnom Kaštel Novom, gdje mu vjerno služi rođena sestra Jerka, koja ga je pratila kroza sve vrijeme svećeničke i biskupske službe. Stanuje u posebnim prostorijama župnoga stana u Kaštel Novom. Od 5. siječnja 2000. bio je smješten na interno odjeljenje u bolnici na Firulama u Splitu, gdje je domalo, 11. siječnja, i preminuo. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Kaštel Novom.

U prigodi 100. obljetnice rođenja, biskup Ratko sa suradnicima odlučio je da cijelu godinu – od 20. svibnja 2017. do 20. svibnja 2018. - pod motom, biskupovim geslom: „U vjeri, nadi i ljubavi“, posveti prouci i vrjednovanju Biskupove osobe i djela.

U petak, 19. svibnja, u župnoj crkvi u Kaštel Novom, slavljena je sv. Misa za biskupa Pavla i svečano otvorena njegova Godina. Sv. Misu predvodio je nadbiskup Barišić, a propovijedao biskup Perić. Pjevali su članovi župnoga zbora i mostarske pjevačke skupine „Narenta“. Ministrirali domaći ministranti, među kojima i svećenički pripravnici iz ove župe. Vjernici i poštovatelji biskupa Pavla ispunili su župnu crkvu.

Biskup je Ratko prije završna Nadbiskupova blagoslova rekao: Proslavivši Presvetu Euharistiju u znak zahvalnosti za sve što je Bog učinio preko svoga dara biskupa Žanića Hercegovini, obrazloživši zašto se zakazuje njegova „Godina“, na slavu Presvetoga Trojstva i na čast Blažene Djevice Marije i Svih Svetih, nama na vremenito duhovno dobro, a biskupu Pavlu na vječno spasenje, ovim otvaram „Godinu biskupa Žanića“ i proglašavam je otvorenom!

Mjesni župnik, don Dario Ćorić, zahvalio je Bogu što biskup Žanić potječe iz župe Kaštel Novoga, te nadbiskupu Barišiću i biskupu Periću na predvođenju ovoga slavlja. Uza zahvalu uručio je i prigodne poklone, plodove rada svojih župljana, a za sve goste iz Hercegovine, Splita i za rodbinu pokojnoga Biskupa, u velikoj župnoj dvorani, priredio prigodan domjenak.

Propovijed biskupa Ratka:  

LUCERNA LUCENS ET ARDENS

Kada se slavi neka znamenita Godina na razini cijele Crkve, onda je to redovito velika tema: Jubilej Kristova Otkupljenja, Obljetnica smrti sv. Petra i Pavla, Godina Vjere, Milosrđa, Obljetnica rođenja sv. Pavla, Svećenička godina, Obljetnica smrti sv. Ivana Marije Vianneya itd.

Kada se obilježuje neka obljetnica na hrvatskoj nacionalnoj razini, onda se to obično odnosi na doista nesporne velikane kao što su: Marko Marulić, Ruđer Bošković, Ante Starčević, Ivan Mažuranić, Stjepan Radić – da spomenem ove na svakodnevnim kunama; blaženi Alojzije Stepinac  - ovaj je na oltaru, itd.

A kada se jedna biskupija odlučuje obilježiti neku značajnu obljetnicu, to nerijetko čini u povodu rođenja ili smrti nekoga svoga biskupa, ugledna svećenika ili istaknuta vjernika. Tom se prigodom održava cjelodnevan ili u vrh glave trodnevan simpozij, svečana akademija i slično. Izađe i zbornik radova ili monografija. Mi se u Mostaru odlučili za cijelu „Godinu“ biskupa Žanića (1918.-2000). I to iz jednoga povoda i više razloga s nemalim temama:

- Povod je taj što se dogodine, 20. svibnja 2018., slavi stoljetnica biskupova rođenja. A mi bismo željeli, bude li volja Božja, jubilarno doći do te obljetnice prateći iz mjeseca u mjesec biskupovo geslo: „U vjeri, nadi i ljubavi“, i njegovo crkveno djelo u prošlom razvoju i sadašnjem stanju, sve u vidu sretne budućnosti koja je u Božjim rukama.

- S razlogom želimo, s pomoću Božjom, podsjetiti na važnije crkvene pothvate vezane uz biskupa Žanića kroz čitavu godinu zato što je biskup Pavao svojom službom u vjernosti i razboritosti, u uzvišenu stupnju obilježio povijest Katoličke Crkve u Hercegovini kroz svoje 23 biskupske godine, od 1971. do 1993., najprije deset godina kao koadjutor, a onda trinaest godina kao ordinarij (1980.-1993.). Imenovan je 9. prosinca 1970., zaređen za biskupa 2. svibnja 1971. u Mostaru

            Piše mu sv. Ivan Pavao II. u povodu 50. obljetnice misništva i 20. biskupstva: „Upućen u izvrsnu teološku nauku, vrlo odan Apostolskoj Stolici, marno si nastojao posvuda širiti osobito pobožnost prema Euharistiji, čijim se štovanjem - to si držao svom dušom svojom - čuva jedinstvo srdaca i umova. Postavši biskupom koadjutorom godine 1970., deset si godina ulagao svoje sile na duhovno dobro Kristovih vjernika u biskupiji mostarsko-duvanjskoj, koje si pratio neumornom ljubavlju i hrabrom revnošću“. Teologija, Euharistija, Apostolska Stolica, neumorna ljubav, hrabra revnost.

- Obilježujemo to cijelom Godinom zato što se od početka kao biskup herojski uhvatio u koštac s mnoštvom problema koje je, zajedno s ordinarijem biskupom Petrom Čulom i u dosluhu s Katedrom sv. Petra, svojski rješavao po pravilima ljudske logike i katoličke vjere, ljubavi i Crkve, i to ustrajno do kraja. A ti su problemi: otpor nasrtljivoj komunističkoj ideologiji; suprotstavljanje bilo kakvoj suradnji s komunizmom, a kamoli razgovoru o podložnosti Crkve državi, posebno ako Crkva gubi svoja prava i slobodu pa makar i imala neke mrvice materijalne dobiti; zauzimanje za kršćansku obitelj, za obitelj plodnu i brojnu, odgojenu i svjedočku;  rješavanje gotovo stoljetnoga slučaja oko župa i tomu sličnu.

- Kanimo obilježiti cijelu Godinu zato što je Sveta Stolica ubrzo nakon što je novoimenovani primio sakrament biskupskoga ređenja, dopisom od 7. svibnja 1971. na adresu biskupa Petra Čule, ovlastila novoređenoga biskupa Žanića da rješava „hercegovački slučaj“. Kongregacija de Propaganda Fide piše: „Ovaj Sveti Ured, sve zrelo odvagnuvši, preuzvišenom Koadjutoru povjerava zadaću da poduzme svaki mogući napor da dođe do dogovora s Manjom Braćom. Poslije svoga Biskupskoga ređenja, on će biti zadužen za tu misiju, a poželjan će dogovor, ako bude odgovarao onomu što su prethodno odlučile Više vlasti, potvrditi Propaganda; u međuvremenu, njemu se prepušta puna sloboda da dođe do sporazuma, samo da se ne krši poznato stajalište [mens] ove Svete Kongregacije“.^[1]Biskup Žanić nije želio upasti ni u kakvo bespotrebno sučeljavanje, pogotovo ne s mjesnim Ordinarijem, koji je imao na umu i na stolu taj slučaj od 1943., osobito od 1965. do 1971. godine. Stoga je Koadjutor u listopadu 1971. zamolio Svetu Stolicu, tj. Kongregaciju za širenje vjere, da ne oduzima biskupu Čuli prvenstvo u rješavanju „slučaja“, a on će sa svoje strane pomoći koliko bude mogao i znao u skladu sa stajalištem Apostolske Stolice. Tako je i bilo.

- Želimo proglasiti „Godinu biskupa Žanića“ zato što se, ubrzo nakon preuzimanja pune i redovite biskupske službe kao Ordinarij sučelio s „međugorskim fenomenom“ (1981.), koji je više godina išao usporedo s „hercegovačkim slučajem“ i što se na najzorniji način pokazalo u uplitanju navodne pojave u slučaj kada se po svjedočenju „vidjelaca“ obrušila na biskupa Žanića, a stala u zaštitu nekih izrazito neposlušnih franjevaca. Rješavanje „međugorskoga fenomena“ - ne dao Bog da i on postane stoljetni slučaj u Hercegovini! - prepušteno je Svetoj Stolici. Vidimo i ovih dana kako su odjeci medijske manipulacije nadmašili zdravu prosudbu događaja po istini i pravdi. Da je biskup Žanić s pouzdanjem očekivao konačno i pravedno rješenje od Svete Stolice, i „fenomena“ i „slučaja“, vidljivo je i po tome što je u 23 godine svoga biskupskog ministerija otišao u Rim 82 puta, a od toga 14 puta susreo se s Papom. I u tim pohodima Svetoj Stolici i preko komisija koje je sam osnovao, uvijek ga je vodila ista misao: obrana Božje istine, Gospina dostojanstva i obraza Crkve. Početkom 1985. godine pisao je: “Osjećam se dužnim u savjesti braniti istinu i čast Gospe i Crkve pa makar morao trpjeti ne znam koliko…“.^[2] O tome će do koju godinu napisati i ovu svjedočku misao: “… ja moram braniti vjeru i Gospu, spreman sam umrijeti za Istinu”.^[3]   

- Gotovo sve što je biskup Žanić doživljavao prije 35 ili 45 godina, to doživljavamo slično i mi danas. I slučaj, i fenomen, i brigu za obitelj, i odgoj mladih, i nastojanje oko duhovnih zvanja, i zauzimanje za katolički tisak, i izdavanje dobrih knjiga, i fakultetsko školovanje osoblja u vjeronaučnoj nastavi, i djelovanje biskupijskoga caritasa, i duhovne obnove klera, i pučke misije, i popravak ili novogradnju crkvenih objekata. Što je biskup Žanić uspostavljao, to se redovito primalo, raslo, donosilo plodove. I zato na tim smo temeljima gradili i za plodove danas Bogu zahvaljujemo i nastavljamo njegovo sretno započeto djelo.

* Godine 1980. ustanovio je biskupijski informativno-pastoralni mjesečnik Crkvu na kamenu, koji je do sada sustavno izišao u 438 brojeva i bez kojega se ne može proučavati povijest Crkve u Hercegovini u ova skoro 4 desetljeća.

* Iste 1980. ustanovljena je i izdavačka kuća Crkva na kamenu koja je do sada objavila 144 knjige povijesnoga, duhovnoga, teološkoga karaktera. Gotovo 4 knjige godišnje.  

* Zaredio je 30 svećenika koji su danas na važnim crkvenim službama u Hercegovini i u inozemstvu. Brinuo se za odgoj svećeničkih kandidata i za permanentno obrazovanje svećenika, obuhvaćajući vrijeme od njihova ulaska u sjemenište do odlaska u svećenički dom.

* Godine 1982. ustanovio je Biskupijski caritas, kojemu ne možemo ni u kakvim brojkama procijeniti djelovanje u ovih 35 godina, osobito u vrijeme rata, 1991.-1995. I poraća. I koji se sa svojim ustanovama i projektima razvio u pravo karitativno poduzeće: Dječji vrtić, Centar za mlade, Rehabilitacijski centar, Obiteljsko savjetovalište, Mirjam za pomoć ugroženim ženama; Nazaret i Emanuel radionice za osobe s poteškoćama u razvoju; Betlehem, Betanija - terminalni hospicij. Itd.  

* Godine 1987., ustanovio je Teološki institut u Mostaru i brinuo se za formaciju nastavnoga osoblja. S Instituta je do sada izišlo 235 diplomiranih kateheta, vjeroučitelja. Nedavno je Kongregacija za katolički odgoj potvrdila Institut kao više katoličko učilište.

Svrha nam je s ovom "Godinom" ne samo isticati nadprosječne kvalitete i pothvate biskupa Žanića, nego i vrjednovati današnje stanje. Obradom ovih velikih tema s posebnim prilozima u Crkvi na kamenu i u Službenom vjesniku vidjeti što danas možemo potvrditi, obnoviti, potaknuti na bolje. 

* Jobovski gradio, jobovski trpio: katedralu koju je s drugima dovršio, vidio je demoliranu; biskupijsku zgradu koju je obnovio, gledao je svojim očima u plamenu sa svim svojim osobnim inventarom; svećenički dom koji je podigao, vidio je opljačkan i srušen. Bog dao - Bog oduzeo!  I s pomoću Božjom i ljudskom sve obnovljeno u još većem sjaju.

Na dan biskupske posvete u crkvi sv. Petra i Pavla u Mostaru, biskup je Žanić, među ostalim, rekao: „U ovom času kad me Bog podiže kao svijeću na svijećnjak, da svijetlim svima koji su u Crkvi - kako reče pobožni Paul Claudel - neka svijeća gori na slavu Božju i na korist Božjega puka. Ja želim da moj život ovdje u Hercegovini bude svijeća koja gori za moj narod!“

Isus je izrekao tri glasovite riječi o sv. Ivanu Krstitelju, svomu Preteči: Lucerna ardens et lucens - Zapaljena i goruća svjetiljka (Iv 5,35). Svjetiljka gori i svijetli. Svjetiljka se, šireći svjetlo, po sebi troši i trne. Ivan je kao svjedok za Boga izgorio, ali je njegova poruka svima ostala trajnom svjetiljkom koja doista gori i svijetli!

I mi bismo željeli u tim trima Isusovim riječima: Lucerna ardens et lucens u ovoj Godini, o 100. obljetnici rođenja biskupa Pavla Žanića, još jednom promotriti život i djelo koje je on u svojoj biskupskoj odgovornosti, pastoralnoj razboritosti i evanđeoskoj ljubavi poticao i rješavao; da se njegovim zagovornim molitvama kod Boga uspješno rješavaju problemi među nama i poduzimaju nove blagoslovne incijative: na slavu Božju, na čast Blažene Djevice Marije i na svijetlo lice Crkve Kristove! Amen.