Na uočnicu svetkovine Duha Svetoga, 19. svibnja 2018., sv. krizma u Duvnu s početkom u 10.00 sati. Ta je potvrda kao neka „nepomična“ svetkovina već desetljećima. Samo je pomična u odnosu na Uskrs, od kojega se broji Pedeset dana, tj. Pedesetnica, kada su stari Židovi slavili spomen na Božje davanje Deset zapovijedi Mojsiju i svemu izabranom narodu, a u Novom Zavjetu na Pedeseti dan od Isusova Uskrsnuća dogodio se silazak Duha Svetoga u šumu s neba čujnu za uši i u ognjenim jezicima vidljivima za oči.
Stotinu i šestero krizmanika, 52 srednjoškolca i 54 srednjoškolke u bijelim haljinama, ulaze na glavna vrata uz divnu glazbu župnoga zbora s kora: Veni, Sancte Spiritus - Dođi, Duše Sveti, koja se ponavlja u valovima.
Pred oltarom dvoje krizmanika s riječima i cvjetovima izražavaju pozdrav biskupu Ratku i koncelebrantima - svećenicima iz duvanjske župe, iz Seonice, iz Grabovice, iz Prisoja, i svemu puku na sv. Misi i na sv. krizmi. Župnik fra Slaven, koji je sa svojim suradnicima franjevcima pripremio ovu krizmaničku „satniju“ za primanje sedmerostruka dara Duha Božjega, izražava radosnu dobrodošlicu i predvoditelju i svima u crkvi.
Biskup počinje Euharistijsko slavlje za krizmanike i njihove kumove, i roditelje, i svu župu. Zahvaljuje župniku na uspješnoj pripravi srednjoškolaca, a osobito na dvostrukoj provjeri krizmaničkoga vjeronaučna znanja: prva je provjera bila pred roditeljima, a druga pred biskupovim delegatima. I dobri rezultati ne mogu izostati.
Svi su nastupi krizmanika, jednako mladića kao i djevojaka, ozbiljno pripremljeni, razgovjetni da ih svatko i u crkvi i pred crkvom čuje, pobožni, bez straha i po sebi privlače pozornost slušatelja misnih čitanja i litanijske odgovore na molitve vjernika.
U propovijedi biskup je najprije uveo krizmanike u promatranje Božjega stvaranja na početku: tijelo je u prvom trenutku Bog čudesno sastavio od raznoga materijala, a u drugom momentu tomu je tijelu udahnuo dušu. Tako i dan-danas: smrtno tijelo daju roditelji, a Bog udahnjuje besmrtnu dušu u trenutku začeća. Tijelo se sastoji od mnoštva dijelova, a duša samo od dvije sposobnosti: razuma i slobodne volje. Mi po svome razumu i slobodnoj volji ne možemo postići vječno spasenje. Zato nam treba pomoć od Boga, osobito Duha Svetoga – Gospodina i Životvorca, koji nas posjećuje sa svojih sedam darova. Četiri se dara odnose na našu pamet, glavu, mozak, a to su: mudrost, razbor, znanje i savjet, a tri se dara odnose na naše srce, slobodu, odluku, a to su: jakost, pobožnost, bogobojaznost. Pogledajmo samo ovaj dar jakosti! Kada jakost primamo u sv. krizmi, onda je to nezaslužen Božji dar. A kada se taj dar stavi u praksu, konkretno proživljava i u njemu se vježba, onda to postaje naša krjepost, vrlina, snaga. Može se biti tjelesno slab, ali duhovno jak u svjedočenju vjere, nepopustljiv u vršenju Božjih zapovijedi. Biskup je krizmanicima naveo dva primjera duhovne jakosti. Prvi je pokazao Marko iz Kruševa kod Stoca kada je kao mladić 1859. godine bio na kušnji na Morinama iznad Nevesinja da zaniječe svoju katoličku vjeru. On je čvrsto stao pred mnoštvom hajduka i rekao: Ja sam katolik, a vi radite što hoćete. Meni je vjera važnija od života. Ako očuvam vjeru, zadobit ću i život vječni. Eto kako ga je Duh Sveti poučio, kako mu je dao pečat jakosti, koju je on pretvorio u hrabru krjepost tako da se može zvati svjedokom vjere. Drugi je primjer pokazao Petar iz Klobuka u sjemenišnoj gimnaziji u Travniku 1893., kada se cio razred našao u prilici da prošvercuje školsku zadaću, a Petar je održao govor i upozorio da se pošteni gimnazijalci i čestiti sjemeništarci ne smiju služiti ni sitnim lažima ni krađama da se pokažu pred profesorima kako znaju. Svaka se laž obija o glavu, a svaka će krađa skočiti na nos. Iza poštenih Bog stoji i ne će dopustiti da izgube. Ako se pošteni drže poštenja, ne polože li na kraju školske godine, položit će na popravnom. Položit će životnu školu koja je puno važnija od bile koje druge škole u kojoj cvjeta šverc do šverca.
Pod dijeljenjem sv. krizme samo se čuju krizmatelj i krizmanik po riječima koje su propisane i za jednoga i za drugoga. Biskup svako toliko zaustavi krizmanika ili krizmanicu i priupita da se malo prisjete što je dar, a što krjepost; što je učinio Marko, a što Petar. I samo se moglo vidjeti kako su srednjoškolci bili pozorni na svaku riječ.
Dekan fra Vinko i župnik fra Slaven dijelili su svetu Pričest potvrđenicima, a ostali svećenici ostalomu puku. Glazba s euharistijskim pjesmama pratila je pristupanje vjernika Isusovu Tijelu.
Na kraju je jedan od roditelja izrekao misao o njihovu nastojanju za vjerski odgoj djece u ime svih drugih kao i zahvalu za ono što službeni crkveni ljudi čine u tom pogledu.
Nakon sv. Mise redanje na stepenicama pred crkvom i, evo, uspomene jedinstveno blagoslovljena dana u životu!
Gvardijan fra Sretan sve je svećenike s biskupom počastio u samostanskom blagovalištu, a krizmanici su sa svojim roditeljima, kumovima, uzvanicima nastavili radosno popodne u svojim domovima.
Duše Sveti, podrži ove krizmanike da im nikada
ne ponestane Tvoga dara i njihove krjeposti jakosti!
