ŽEPČE. U srijedu 16. prosinca 2015. biskup je Ratko s tajnikom Marinom iz Mostara u Žepče oko 3 sata propisne vožnje. U gradu na Neretvi sunčano i gotovo toplo, a kako se grabe kilometri, tako se oblaci zgušnjuju, a temperatura spušta prema ništici. Autocesta od Tarčina do Zenice krati ne toliko prostor koliko vrijeme. U Žepče pred podne. Pred velikim Katoličkim školskim centrom odnedavni ravnatelj don Milan Ivančević, rodom iz Prozora. U kući su još trojica svećenika salezijanaca, don Marinko je iz Mostara, i dva bogoslova koji zakonito pauziraju godinu ili dvije dana: pomažu gdje treba pomoći. I dva volontera Talijana iz Riminija. U Školskom centru ima 437 učenika i učenica koje odgajaju i poučavaju 70 katoličkih učitelja i učiteljica, nastavnika i nastavnica, profesora i profesorica, među kojima i dvije sestre milosrdnice. Prije nekoliko godina bilo je preko 500 učenika. Don Milan kaže da odlaze cijele obitelji na zapad.
Duhovno je predavanje u ugodnoj dvorani. Ima mjesta za svih sedamdesetero. Već je 13.00 sati. Biskup je uzeo naslov: „U potrazi za srećom“. Od loma do sloma, ako će se rušiti. Ili zrno do zrna pogača, kamen do kamena palača, ako će se graditi. Nakon navedena svakodnevnoga primjera prešlo se na ispit vlastite savjesti:
U svakoj ovoj prebolnoj životnoj priči uključeni su naši namjerni neurošokovi protiv Božjih zapovijedi:
sustavan neposluh djece prema roditeljima protiv Četvrte Božje zapovijedi, a u tome im i roditelji nekada pomažu;
- preziranje tjednoga odmora i slavljenja Boga sv. Misom protiv Treće;
- maloljetnička vožnja i infarkt duha drogom da uništi i svoje i tuđe tijelo protiv Pete;
- mladenačka neobuzdana neodgovorna izvanbračna seksualština protiv Šeste;
- bezumne psovke protiv Boga i njegovih svetinja protiv Druge;
- teške krađe i otuđenja imovine od drugih osoba, bližnjih i daljnjih, protiv Sedme;
- laži na laži, varanje za varanjem i sebe i drugoga protiv Osme;
- pristajanje na zle misli, želje, požude i pohote protiv Devete i Desete;
- postavljanje sebe i svojih strasti za jedio pravilo života protiv Prve.
Bio je to ujedno ispit savjesti prema vječnom Božjem zakonu, koji postoji ne samo na Mojsijevim kamenim pločama nego i u srcu svakoga od nas. Bila je i mogućnost sv. ispovijedi. Sveta Misa u kapelici. I tu zajedničko kajanje, biblijska čitanja koja sugeriraju nove ispite savjesti. Evanđelje po sv. Luki. Ivan je Krstitelj u zatvoru. Zamisli samo te tragedije: čovjek kojemu je malen cio svijet da ga obuhvati svojim okom i srcem, mišlju i govorom, najednom se našao omeđen zidinama Herodove tamnice, Maheronta. Iz široke pustinje u mrklinu robijašnice. Ali Ivana je junaštvo dovelo u okove. To je glasnik pravednosti, strogosti i svetosti. Propovjednik istine, i dogmatske i moralne. Svakomu rekne u lice što mu pripada, pa makar otišla njegova glava. Milost je jača od mača! To on razumije, ali ne razumije da ga Isus ne posjećuje u zatvoru. Prolaze mu svakakve misli kroz glavu. Razmjenjuje ih sa svojim učenicima. Nevolja čovjeka natjera na najčudnije zaključke. Šalje učenike da se uvjere da je Isus pravi Mesija. A i njemu će dobro doći Isusov odgovor: Blago onomu tko se ne sablazni nada mnom.
Pozdrav ravnatelju i Katoličkomu školskom centru. Najljepše želje za Božićne blagdane i za sve dane Nove 2016. godine.
TRAVNIK. Do sada je, barem u posljednjih desetak godina, biskup, u dogovoru s poglavarima u Travniku i s blagoslovom kardinala Vinka, uobičajeno dolazio na dan-dva duhovne obnove u predbožićno vrijeme. Najprije nagovor nastavničkom osoblju - i njih ima više od 70 - s mogućnošću sv. ispovijedi i sv. Mise.
I u tom je nagovoru struktura Božjih zapovijedi. Nakon toga iznese se poneki životni primjer, ide se na konkretnu praksu:
„Ti ćeš reći da je to pojedinačan slučaj. A ja tebi kažem da je to svačiji slučaj. Ovo je slučaj s krađom, a hoćeš li da ti ispričam slučaj s drogom? Slučaj s propalitetom u školi? Slučaj s alkoholom? Slučaj s tučnjavom? Slučaj s kockom? Slučaj s preljubom? Slučaj s neradom? Jedan slučaj povuče stotinu slučajeva od kojih se život ne - sastoji, nego raspada!
Ako se ne držiš Božjega zakona, i ne poštuješ ljudskih pravila;
ako se ne bojiš Božjega suda, i nemaš ljudskoga stida;
ako se Bogu ne moliš i bližnjega svoga ne poštuješ;
nego Boga prezireš i psuješ, a bližnjega mrziš i progoniš;
ako nedjeljne Mise ne pohađaš i Isusova Evanđelja ne čitaš, nego ti je jedina literatura spamovi na internetu;
ako se iskreno ne ispovijedaš i pobožno ne pričešćuješ, nego se smiješ crkvenim terapijama grijeha: pokori i molitvi;
ako ne držiš do svoga obraza i ponosa, ti postaješ slučaj: moralni, socijalni, pastoralni, sakramentalni, intelektualni, spiritualni, korporalni.
Bog nam dao pamet, a mi nerazumno protiv pameti.
Bog nam dao čast i dostojanstvo, a mi bestidnošću protiv svoga obraza i časti.
Bog nam dao srce da bude sjedište ljubavi, a mi ga pretvaramo u močvaru i gnjilu.
Bog nam dao mozak da njime spoznajemo istinu, a mi lažima i varkama protiv istine.
Bog nam dao zdrav ljudski ponos, a mi ponos pod noge! Što bi ti htio/htjela, ili mi htjeli/htjele!
Nema sreće u grijehu. Nema sreće u nesreći! A grijeh je najveća nesreća. Moderni se čovjek propeo da stvori protiv gotova zakona antizakon, protiv naravne ženidbe antiženidbu, protiv zdrave obitelji antiobitelj!
Pod sv. Misom bilo je riječi o našim krizama koje se rješavaju u ključu vjere i Božje milosti.
Uvečer biskup se susreo pojedinačno s petoricom hercegovačkih sjemeništaraca: Čuo njihove uspjehe i napore, potaknuo ih da se jačaju u zdravlju, napreduju u zvanju i ustraju u zvanju.
Sutradan, u četvrtak, 17. prosinca, za doručkom razgovor s rektorom don Željkom Marićem.
U 11.00 uobičajena zavjetna sv. Misa u crkvi sv. Alojzija Gonzage, gdje je u sredini u desnom zidu pokopano tijelo hercegovačkoga sjemeništarca Petra Barbarića, koji je preminuo 1897., a mogla bi ubrzo biti i beatifikacija.
U propovijedi biskup je kratko govorio o Sedam tjelesnih djela milosrđa: 1. Gladna nahraniti, 2. Žedna napojiti, 3. Siromaha obući, 4. Putnika primiti, 5. Bolesna pohoditi, 6. Prognana pomoći, 7. Mrtva pokopati. I o Sedam duhovnih djela milosrđa: 1. Neodlučna svjetovati, 2. Neuka poučiti, 3. Nevoljna utješiti, 4. Grješna opomenuti, 5. Uvrjedu oprostiti, 6. Nepravdu podnositi i 7. Za žive i za mrtve Boga moliti.
U 13.00 biskup se susreo sa svim sjemeništarcima u kapelici i govorio o vrijednosti i potrebi žrtve u našem životu. Polazeći od Abrahama, od kojega je Bog tražio spremnost da žrtvuje svoga sina Izaka, i otac naše vjere pokazao spremnost, a Bog odustao, ali nije odustao da žrtvuje svoga Sina jedinorođenoga, nego ga predade za sve nas. I mi smo pozvani:
Koliko ima lijepih ideja kojih se valja odreći?
Koliko jela i pića, koliko cigareta i igara? Odreci se pušenja i pića! Ne samo u korizmi i adventu, nego inače. Što će ti to?
Koliko ima ugodnih odnosa prema drugim osobama, čak nisu ni grješni, ali ne vode dobru, dvoznačni su, podložni raznim interpretacijama. Prinesi Bogu te odnose!
Koliko ugodnosti u životu, kojih se moraš okaniti ako nisu u službi života… Pogotovo kada to Bog kaže i od tebe traži odreknuće.
Isus je tu još radikalniji i zahtjevniji.
Odreci se sebe! Žrtvuj sama sebe! Prikaži sebe čitava! Prinesi sebe na životnom žrtveniku, a ne - Izaka!
Za objedom susret sa svim poglavarima i sjemeništarcima i konviktorcima. I s travničkim župnikom i dekanom don Matom Janjićem. Izrazivši najbolje želje za Božićne i novogodišnje blagdane, biskup se sa svojim suputnikom oprostio od sjemeništa i stigao na vrijeme u Mostar gdje je u 18.30 zahvalio „Prijateljima caritasa“ na njihovu dragocjenu prilogu za uzdržavanje Caritasovih ustanova: Svete Obitelji, Svetoga Josipa, Betanije, Nazareta, Emanuela i drugih. Hvalu dajmo Gospodinu Bogu našemu!
