Čapljinski župnik don Ivan Kordić, sa svojim vjernim suradnikom don Draganom Filipovićem, voditeljem raznih pjevačkih zborova, pozvao biskupa Ratka da podijeli sakrament sv. krizme ovogodišnjim kandidatima, polaznicima 9. razreda osnovne škole, kojih je bilo 39 na broju. Njima su se priključile i dvije odrasle osobe. Bilo je to na uskrsni ponedjeljak, 22. travnja 2019. s početkom u 11.00 sati.
Biskup je došao prije 10.00 sati i ostao u župnom uredu u razgovoru sa župnikom pregledajući matice i župne knjige. Župnik savjesno vodi ured i sve što mu pripada. U prošloj godini bilo je 750 obitelji koje su tražile blagoslov kuća. I još se javilo njih 40, onako "usputno". Bilo je 46 krštenika, 24 krizmanika u prijelomnoj godini 8./9. razreda, 10 vjenčanja i 10 sprovoda. Crkveni nered koji postoji u Čapljini više od 20 godina nanosi štetu i vjeri i Crkvi. Vjernici sve više uviđaju gdje je crkvena zakonitost i valjanost i toga se nastoje držati i ispravljati kada treba. Svećenici im u tome velikodušno pomažu.
Crkvena dvorana u kojoj se slavi sv. Misa i drugi sakramenti u Pastoralnom centru župe sv. Franje Asiškoga bila je puna ne samo krizmanika, njihovih roditelja i kumova i drugih vjernika, nego puna uskrsne pjesme i sabrane molitve. Tu je i Caritasova Betanija, dom za starije i onemoćale osobe, kojima je početkom ove godine dograđen još jedan stambeni dio.
Kada je biskup s petoricom svećenika došao pred oltar, jedna ga je krizmanica pozdravila pripremljenim govorom i osobito zahvalila roditeljima na njihovoj ljubavi i brizi. I zamolila cijelu župnu zajednicu da ih prati u njihovu vjerničkom i mladenačkom odrastanju. U svojoj riječi župnik je zaželio sretne Uskrsne blagdane i puninu darova Duha Svetoga krizmanicima a iskrenu dobrodošlicu svim vjernicima, sudionicima Misnoga slavlja.
Biskup je govorio o sedmom daru Duha Svetoga, bogobojaznosti ili strahopoštovanju pred Božjim zapovijedima. Strah Božji jest početak životne mudrosti. Svatko od nas u svojoj naravi nosi usađen osjećaj straha kao zaštitu života i životnih vrijednosti. I Bog je svojih Deset zapovijedi obavio u nama strahom na koji smo pozvani da ga njegujemo i poštujemo, a ne preziremo i njega se oslobađamo. Biskup je naveo školski primjer nesavjesne učenice koja se preko majke ispričala da ne će moći doći u školu toga dana, da je bolesna, temperatura. Ako je bolesna, onda je njezina odsutnost u dnevniku opravdana. Ali je učenica, umjesto da kod kuće boluje i lijekove pije, otišla u trgovinu nabaviti sebi raznih potrepština. I to je potrebno, ali ne može se to činiti u vrijeme škole pod izlikom lažne bolesti. U trgovini se dogodilo da ju je, sasvim slučajno, onako u prolazu, primijetila njezina nastavnica koja je znala za njezinu "bolest". Eto ti učenice - lažljivice! Nije dosta to, nego na izlazu iz trgovine, školarka nije otišla na blagajnu, kako je običaj, nego smislila kroz otvorena vrata umaknuti, kako je neobičaj. Ali ne možeš izaći a ne platiti. Eto učenice - i kradljivice u jednome danu i jednome satu. Da je imala i malo straha od učitelja, od roditelja, od trgovaca, od Boga, ne bi se upuštala ni u laganje ni u krađu. Udarila i u Sedmu i u Osmu Božju zapovijed. Nažalost, jednim je potezom izgubila obraz, i čast, i poštenje pred cijelom školom, trgovinom i mjestom. Sve se čuje, sve se zna.
Tko nema straha Božjega, ne samo ljudskoga, od krađe i laži, ne će imati straha ni od bludnosti, ni svađe, ni tučnjave, ni od psovke, ni od nesvetkovanja dana Gospodnjega, ni od nijekanja Božje opstojnosti. Takav će i svoje roditelje prezirati i maltretirati. Vidiš li kako sve jedno drugo lančano vuče. Deset Božjih zapovijedi ili Dekalog jest smišljen Božji sustav, organski izgrađeno ćudoređe, koje je lako naučiti na pamet i koje treba naučiti opsluživati. Tu su kao velika pomoć bogobojazni roditelji, cijela zdrava obitelj, školski vjeronauk, osobito zakonita župa i Crkva. A tko se Boga boji, taj njegove zapovijedi poštuje i voli jer mu pomažu da uzraste u pravu osobnost, i ljudsku i vjerničku. Krizmanici u sv. potvrdi primaju Duhove darove da im pomognu u obdržavanju zapovijedi. A jedan je duhovni dar i strah Božji, sinovsko bogopoštovanje, ne na posljednjem, nego na pred-prvom mjestu.
Sveta je krizma tekla u sabranosti i pozornosti. Dao Bog, napose Treća Božanska Osoba, Duh Sveti, da se svi njegovi darovi korjenito prime u dušama ovih mladih devetoškolaca i da se s pomoću njih razviju u mudre i razborite osobe, koje stječu potrebno znanje i primaju pravi savjet za spasenje, osobe koje su moralno jake, molitveno pobožne i pune Božjega strahpoštovanja.
Župnik je u župnoj dvorani primio i počastio svećenike sudionike u misno-krizmenom slavlju kao i sve župnike pridošle na čestitanje. Kao i pripravnike na svećeništvo.
