Sveti Ivan Pavao II., papa (1978.-2005.), 13. svibnja 1992. uputio je pismo kardinalu Fiorenzu Angeliniju, predstojniku Papinskoga vijeća za pastoral zdravstvenih djelatnika, i zaželio da se svake godine, 11. veljače, kada se u Crkvi slavi spomendan Gospe Lurdske, na poseban način obilježava Dan bolesnika. Ovu inicijativu preuzele su mnoge zemlje tako da se ovaj dan već tradicionalno slavi kao Svjetski dan bolesnika. Sveti papa odabrao je spomendan Gospe Lurdske jer je Lourd najpoznatije čudotvorno mjesto u kojem je na stotine tisuća (više od 600.000) hodočasnika posvjedočilo čudesno ozdravljenje. Kongregacija za kauze svetaca prihvatila je samo njih nekoliko desetaka, priznajući im nadnaravan karakter, dakle nešto što suvremeni dosezi medicine ne mogu protumačiti.
Caritas hercegovačkih biskupija od svoga osnutka 1982. posebnu pozornost posvećuje bolesnima, starima, ostavljenima i napuštenima. U tu su svrhu u Mostaru otvoreni: Rehabilitacijski centar "Sveta Obitelj", radionice "Nazaret" i "Emanuel", a u Čapljini: "Betanija" i "Betlehem". Raspoloživi prostori postaju sve tješnji. Potražnja za smještajem u ove centre premašuje raspoložive kapacitete. Stoga se i odlučilo na proširenje Staračkoga doma s hospicijem „Betanija“ I. u Čapljini, koja je proradila 11. veljače 2013. Sada je dodana nova zagrada, Betanija II., koja će, kada sve bude završeno, moći primiti još 40 korisnika. Posebnost u ovoj zgradi bit će i odjel za osobe s demencijom ili slaboumnošću.
Budući da radovi na ovoj zgradi idu kraju, ravnatelj Caritasa Mostar-Duvno-Trebinje, don Ante Komadina, sve je poduzeo u dogovoru s drugima da se na Dan bolesnika blagoslovi novo zdanje. Pozvao je biskupa Ratka iz Mostara, okolne svećenike, dobrotvore iz Njemačke i Hrvatske, sve prijatelje, dobročinitelje, djelatnike i suradnike na zahvalno Misno slavlje u Pastoralnom centru i na blagoslov Betanije II. S biskupom je koncelebriralo 15-tak svećenika među kojima i direktor Renovabisa dr. Christian Hartl, predsjednik Caritasa BK BiH msgr. Tomo Knežević i ravnatelj Caritasa Banja Luka, msgr. Miljenko Aničić. Među misarima bio je i gosp. Ivan Zeba, voditelj Službe Vlade RH za pravni položaj, kulturu i obrazovanje Hrvata u Bosni i Hercegovini; gradonačelnik Čapljine Smiljan Vidić, vlasnici i djelatnici tvrtki koji su izvodili radove, nadzorni inženjer gosp. Marin Musa, predstavnici Vrhbosanskoga caritasa i drugi uzvanici.
Na poseban su način slavu Bogu dala djeca Caritasova vrtića „Sveti Josip“ iz Mostara koja su zajedno sa svojim odgojiteljicama i sestrama franjevkama Bezgrješnoga Začeća, koje vode ovaj vrtić, pjevala, te štićenici Betanije I. koji su, praćeni svojim sestrama i njegovateljicama, uputili molitve vjernika.
Nakon sv. Mise prigodnim se riječima obratio ravnatelj Renovabisa p. Hartl i gosp. Zeba. Razmijenjeni su darovi. A program je vodio Ante Bender, voditelj Betanije. Biskup je Ratko izgovorio blagoslovnu molitvu u novoizgrađenu dijelu Doma Betanija II. A pod vodstvom domaćice Kate iz Svećeničkoga doma iz Mostara priređena je domjenak za sve uzvanike.
Prenosimo propovijed biskupa Ratka
Pio IX. Godine 1854. na svetkovinu Bezgrješnoga začeća Marijina u bazilici sv. Petra u Rimu papa Pio IX., blaženi od 2000. godine, svečano je proglasio vjersku istinu ili dogmu da je Blažena Djevica Marija od prvoga trenutka svoga začeća u svojoj majci Ani, posebnom milošću i povlasticom Božjom, bila očuvana ljage iskonskoga grijeha s obzirom na zasluge svoga budućega Sina, Isusa Krista, Otkupitelja ljudskoga roda. Ta je vjerska istina postala jasna ko sunce tek 19 stoljeća nakon stvarnoga događaja ne toliko na svetopisamskim i tradicijskim svjedočanstvima koliko na produbljenju osjećaja vjernika i crkvenog učiteljstva. Valjda prva dogma u povijesti koja je s takvim posebnim obilježjem onoga nadnaravnog osjećaja vjernika u Crkvi.
A nije bilo lako doći do toga čina proglašenja dogme. Samo da spomenemo kako su sedam punih stoljeća prije toga bile žestoke teološke rasprave između onih koji se tvrdili i vjerovali i onih koji su odbijali i ne vjerovali. Na strani onih koji su nijekali Marijino Bezgrješno začeće bili su čak i veliki sveci i teolozi: sv. Bernard, sv. Albert Veliki, sv. Toma Akvinski i gotovo svi dominikanci, sa sv. Katarinom Sijenskom, crkveni naučitelji. A prihvaćali su i naučavali benediktinci oslonjeni na sv. Anzelma, franjevci, ali ne i njihov general Reda sv. Bonaventura, isusovci s utemeljiteljem sv. Ignacijem Lojolom. I mnogi drugi. Padale su teške riječi, prijetnje, kazne. Pa i veliki Tridentski koncil, kada je definirao dogmu o iskonskom grijehu koji je poklopio cijelo čovječanstvo, vremenski i prostorno, godine 1546. ogradio se tvrdnjom: „Ovaj Sveti Koncil ne namjerava obuhvatiti u ovaj dekret, u kojem se govori o iskonskom grijehu, blaženu i bezgrješnu Djevicu Mariju Bogorodicu“ (DS, 1516). Prepustio je temu teolozima na raspravu.
Papa Pio IX. sedam je godina (1847.-1854.) skupljao odgovore katoličkoga episkopata na dva pitanja: prvo, štuje li se Bezgrješno Začeće u pojedinim biskupijama? I, drugo, što biskupi o tome drže? Najveća je većina odgovorila da se općenito vjeruje da je Blažena Djevica Marija bez grijeha začeta. Malo je tko zanijekao tu istinu, barem na razini pobožna pučkog vjerovanja, ali jest bilo onih koji su odgovarali da nije prikladno proglašavati tu dogmu zbog zbliženja s protestantima.
Nakon osam radnih teoloških nacrta 8. prosinca 1854. u vatikanskoj bazilici, u nazočnosti 56 kardinala, 140 biskupa i 50.000 hodočasnika iz svega svijeta, nakon zaziva Duha Svetoga na latinskom i grčkom jeziku, dok su svi klečali u dubokoj šutnji, biskupi i kardinali sa svijećama u rukama, papa Pio IX. ustaknuo je zlatnu mitru i počeo čitati svečano pismo „Neizrecivi Bog“, definirajući istinu da je Blažena Djevica Marija bez grijeha začeta. U tu se definiciju slilo ne samo 700 godina oštrih polemika i rasprava, nego vjera Katoličke Crkve. Nije to više bio Pio IX. nego Petar, koji je progovorio na usta Pijina po nalogu Kristovu. Njegov je glas bio glas 19 stoljeća. Složila se tadašnja vjera s vjerom vjekova Crkve.
Kad je završeno čitanje od osam minuta, zatrubile su srebrene trube ispod Michelangelove kupole, zazvonila sva zvona na bazilici sv. Petra, njih 12 - zvonila su sat vremena - a priključila su im se sva crkvena zvona u Rimu. Bilo je 11.00 sati prije podne, zapravo sat koji je nadvisivao vrijeme i povijest, i pripadao vječnosti. Od onoga trenutka Bezgrješna je za sve katolike svijeta: Ruža otajstvena, bez ikakva trnja; Ljiljane bijele, bez ikakve ljage.
A dok je Papa čitao dogmu, nad Rimom je bilo takvo nevrijeme, gromovi parali oblake, pljusak sastavio nebo sa zemljom, da se svatko živ čudio što je nebesima da su se na taj način oglasila, a proglašava se jedinstvena istina jedinstvene osobe. Tek što je Papa završio proglašenje, nebesko je sunce obasjalo svojim svjetlom kupolu bazilike i preko velikih vitraja sišlo na lice pape Pija IX. kao da ga je pozdravljalo. Nastala je prava utiha. Sada su mišljenja bila posve drukčija. Ali nisu bile još prestale rasprave, godinama.
Bernardica. Prije 170 godina, jedna više, tj. 1858. u malom francuskom mjestu Lurdu na današnji se dan malo prije podne ukazala Čudesna pojava maloj pastirici od 14 godina, Bernardetti Soubirous, koja je pošla sa svojom sestrom i jednom kolegicom skupljati drva idući prema Masabjelskoj špilji.
Dok se Bernardica izuvala da prijeđe preko potoka, začula je neki šum, podigla oči i pod najvišim otvorom pećine ugledala predivnu žensku Pojavu, Djevicu, ne višu od nje, u bijeloj haljini s plavim pojasom, ruku sklopljenih u molitvi, s krunom oko glave, plavih očiju, prekrasna izgleda lica. U šesnaestom susretu - a bilo ih je svega 18 - Bernardica je 4 puta priupitala Pojavu kako joj je ime, da zna s kim razgovara, i da zna što će drugima kazati. Na to je Pojava spustila ruke prema zemlji, podigla oči prema nebu sklapajući ruke na prsima i odgovorila: „Ja sam Bezgrješno Začeće!“.
Bernardice se osobito dojmila pobožnost u molitvi i ljepota u licu te nebeske Pojave. Zato je vidjelica toliko puta rekla: „Gospa je tako lijepa, kada je netko jednom vidi, poželio bi umrijeti da je opet vidi“.
Nakon četiri godine komisijskog ispitivanja (1858.-1962.) mjesni je biskup u Lurdu proglasio ukazanja autentičnima, vjerodostojnima. Bernardica je otišla u samostan, postala časna sestra, preminula 1879. proglašena je sveticom 1933. godine. Hodočasnici počeli u Lurd dolaziti, a čudesa se množiti. Neka je svake godine bilo oko 5 milijuna hodočasnika, kako kažu, eto u ovih 170 godina 850 milijuna hodočasnika. A velim čudesa za čudesima, kako narod vjeruje. Do sada upisanih više od 600.000 čudesa, a strogi Liječnički ured u Lurdu priznaje da ih ima nekoliko desetaka kojima se ne može dati nikakvo medicinsko i naravno tumačenje.
Zašto Bezgrješno Začeće? Samo Bog može birati Majku iz koje će se roditi njegov Sin na ovome svijetu. I izabrao je Djevicu Mariju iz Nazareta. Izabrao je onu koja je po njegovu srcu: Bog je želio da ta njegova majka bude bez grijeha, bez ikakva grijeha, ni prirođenoga, ni stečenoga, ni iskonskoga ni osobnoga. I zato je uredio da nazaretska Djevica bude začeta bez istočnoga grijeha, a u svome života ona nikada nije ničim ni u čemu Boga naljutila. Ni svoga Sina Isusa Krista. U svemu ga uvijek slušala. I kao što je Otac nebeski rekao: „Njega slušajte!“ tako je i Majka zemaljska uvijek govorila: „Što vam god rekne, učinite!“ - kao što smo danas pročitali u svetom Evanđelju (Iv 2,1-12).
Blažena Djevica Marija, kada je vidjela da je Isus odlučio napustiti kuću, obitelj, i poći propovijedati Kraljevstvo Božje po Palestini, rekla je da će i ona za njim. Pošla je za Sinom svojim kao prva sljedbenica i prva učenica njegova. Ona je u Evanđeljima prikazana i u početku Isusova javnoga života, u Kani Galilejskoj, i na kraju trogodišnjega Isusova puta, na Kalvariji Jeruzalemskoj. Marija je pokazala da ima majčinskoga srca, oka i osjećaja kada je u Kani primijetila da nedostaje jedna od bitnih sastavnica na svadbenoj svečanosti: „Nemaju vina“. I otišla je kazati Isusu. Isus razumije njezino zauzimanje, razumije nevolju mladoga bračnog para. I na Majčin zagovor čini svoje prvo čudo s mnogim posljedicama: izbavio dvoje mladenaca iz neprilike, razveselio staroga svata i svatove novim vinom; učenici, koje je počeo skupljati, povjerovali u njega. I Gospa vidjela da Isus na njezino zauzimanje čini čudesa.
Duboko ssmo uvjereni da će i nas Bog dragi uslišati po svojoj svetoj volji, po svojoj Providnosti i vječnome svome planu ako mu se obraćamo preko Blažene Djevice Marije moleći u prvome redu za spasenje duše a onda i za zdravlje tijela.
Neka nas uvijek, svuda i u svemu prati Gospin zagovor i Gospodinov blagoslov!
