U dogovoru sa župnicima biskup Ratko Perić, apostolski administrator Trebinjske biskupije, pohodio je za Veliku Gospu i za sv. Roka 2015. godine župe Trebinjske biskupije i Trebinjskoga deknata: Gradac, Trebinju i Ravno.
GRADAC. Velika Gospa u Gradcu kod Neuma. Subota, neradni dan. Zapovijedana crkvena svetkovina. I državni blagdan. Sve se sastalo. Gradac slavi svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije od 1604. godine kada je fra Blaž Gradački obnovio gradačku župu, eto već 411 godina. Neki svećenici ispovijedaju vjernike u župnoj crkvi. Don Pero Marić iz Hutova ostao je u ispovjedaonici i preko sv. Mise.
U 11.00 sati biskup Ratko s koncelebrantima iz sakristije izlazi na glavna vrata u dvorište gdje je uz crkvu pripremljen oltar. Ministranti predvode. Uz biskupa i župnika don Nedjeljka Krešića još je šest svećenika na oltaru: don Ivica Puljić i don Stipe Gale iz Neuma, don Blaž Ivanda, nekadašnji gradački župnik, sada u Čeljevu, don Stjepan Vuletić, Gračanin, iz Würzburga iz Njemačke, don Antun Pavlović iz Hrasna, don Milenko Krešić iz Sarajeva i don Tomislav Ljuban iz Mostara, ceremonijar. Pokraj oltara župni zbor predvodi pjesmu u čast Blaženoj Gospi i pjeva nepromjenljive dijelove sv. Mise. Misnički poljubac oltaru u znak osobita poštovanja žrtveniku gdje će se dogoditi Euharistijska žrtva. Vjernici su u pozornu iščekivanju. Župnik pozdravlja biskupa, svećenike, župljane, hodočasnike. Biskup, počinjući sv. Misu, zahvaljuje župniku na pozivu da predvodi svečano Misno slavlje. Čestita Gospinu svetkovinu župniku i župljanima i svim okupljenim hodočasnicima.
Dan prožet nekom omorinom. Ponekada puhne tihi povjetarac, eto samo toliko da ugasi svijeće na oltaru, koje su se više puta palile i - gasile. Mnoštvo svijeta, bliže tisući i pol negoli tisući: iz župe, iz okolnih župa, iz Hrvatske, iz Njemačke, iz Kanade, kamo se već iseljevao svijet iz ove župe, a o Velikoj se Gospi nađe u crkvi svoga krštenja. Lisnato drveće čuva vjerničke glave od sunca.
Biskup u propovijedi govori o Velikoj Gospi kao posebno izabranoj Djevici i Majci koju je Bog od njezina Bezgrješna začeća predodredio da bude Bogorodica. Sve same vjerske istine - dogme, koje pripadaju samo njoj, najblagoslovljenijoj među ženama. Kada je ona Drugoj Božanskoj Osobi, Sinu Božjemu, dala svoje srce da se s pomoću Duha Svetoga utjelovi sin čovječji, s ljudskom dušom, tj. razumom i slobodnom voljom, ni Bog joj nije ostao dužan, nego je to sveto tijelo zajedno s njezinom svetom dušom, nakon njezina ovozemnoga mukotrpna života, proslavio uzevši je u nebesku diku. Ona je jedina već otkupljena i spašena u savršenu obliku kako je sve to Bog zamislio i izveo. Za nju nema iščekivanja Drugoga Isusova dolaska i njegova razlučivanja na Sudnjem danu. Ona je Božjom povlasticom doživjela slavu svoga preobraženja i spasenja u Bogu. Crkva prepušta vjernicima da vjeruju je li preminula kao i njezin Sin pa je potom Bog uskrisio od mrtvih ili je samo usnula i Bog je probudio u preobraženo stanje. Ali nas Crkveno učiteljstvo u savjesti obvezuje da vjerujemo - ovo je četvrta dogma - da je dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu i da se ona kao jedina ljudska osoba od svih ljudskih bića, uz uskrsloga Isusa Sina Božjega od vječnosti i njezina u vremenu, nalazi dušom i tijelom u nebu, u slavi, u raju. Njezina je sadašnja uloga da Boga slavi i da nas kod Boga majčinski zagovora. Ionako nam je Isus s križa nju predao za majku a nas u Ivanu apostolu njoj za duhovne sinove i kćeri. Biskup također napominje da je posljednji sveopći Koncil (1962.-1965.) sve propovjednike i teologe jasno upozorio da u iznošenju vjerskoga nauka o Gospi ništa ne oduzimaju što joj pripada i ništa ne dodaju što joj ne pripada.
Biskup je na kraju sv. Mise zaželio da i popodnevno svetkovinsko raspoloženje u kućama prođe odgovorno i radosno kao i ono pred crkvom.
Narod se poslije sv. Mise međusobno radosno pozdravljao i uzajamno čestitao dok se nije razišao po kućama na kršćansko gošćenju, a župnik je svoje goste pozvao u župnu kuću.
TREBINJA. Poslije gradačkoga slavlja ključ u auto i na Trebinju, gdje se također slavi Velika Gospa, i ovdje od 1604. godine s prvim župnikom fra Filipom Dobroslavićem, iako je župa u sadašnjem obliku osnovana tek 1735. godine. Današnji župni upravitelj don Pero Pavlović, koji vodi župu Ravno kao župnik od 1988., a Trebinju od svibnja 2013., dočekuje biskupa i tajnika don Tomislava. Pozdravivši don Peru, biskup je Ratko najprije pregledao i potpisao matične knjige u župnom uredu, gdje je župnikovao don Slavko Maslać od 1995. godine, sada umirovljenik u Mostaru. Župa Trebinja u posljednje 22 godine, od 1993., kako je biskup preuzeo upravu obiju biskupija, u stalnu je opadanju: svega krštenih 111, krizmanih 42, zaručničkih parova vjenčano 35, sprovedenih vjernika 422. Istina, tu ima onih koji su podrijetlom iz župe, a živjeli su na drugim stranama i zaželjeli biti pokopani na području rodne im trebinjske župe. Ali opet gotovo četiri puta više preminulih nego rođenih. Nikakvo onda čudo da od 19 sela župe njih nekoliko nema više nijednoga katoličkog stanovnika: Prijevor, Planjak, Strmica, Zatmorje…, a ima ih također više samo s jednim starijim čeljadetom. U 16 sela ima grobljanska kapelica. Prošle godine župa je brojila 212 vjernika. Ove ih je godine do sada preminulo 12, a jedno novorođenče kršteno.
Prema iskazu župnika, na području župe nema pravoslavnih, a postoje dvije muslimanske kuće u Vojevićima. Prije tridesetak i više godina na području od Trebinje do Poljica blizu Trebinja bilo je 12 osnovnih škola, od toga 4 osmogodišnje (Trebinja, Ravno, Veličani i Poljice), a danas samo u Ravnu, gdje je ove godine upisano 9 učenika, a sljedeće školske godine, 2015.-2016., moglo bi ih biti 11. Jedan dio učenika s Trebinje ide u osnovnu školu u Slano.
Sv. Misa zakazana u 18.00 sati. Župna crkva, posvećena 1938., primila preko 200 vjernika. Ima ih i pred crkvenim vratima. Pjeva „Dječji zbor župa Trebinja“, čak imaju crvene majice s označenim naslovom.
Biskup u propovijedi obrazlaže zašto je Bog uzvisio Blaženu Djevicu Mariju. Nju je Gospodin odvijeka predodredio da bude Majka njegovu vječnomu Sinu u ovom zemaljskom vremenu. Ona je proročanski uključena već na prvim stranica Biblije gdje se govori o jednoj Ženi od koje će Porod – Dijete satirati glavu onoj staroj zmiji koja je zavela prve ljude na grijeh (Post 3,16). Zato je Bog nju opremio svom ljepotom i milošću – milosti puna! (Lk 1,28) – da svršeno po Božjoj volji izvrši Božje djelo. I izvršila je. Crkva vjeruje da je ostala Djevicom-Majkom prema biblijskom iskazu i da je Boga rodila u vremenu, Majka „Gospodina mojega“ (Lk 1,43), kao što je pozdravlja nadahnuta Elizabeta u svome pozdravu; definirano na Efeškom koncilu 431. Ona je bez grijeha začeta u svojoj majci Ani unaprijednom učinkovitom snagom Isusovih zasluga; definirano 1854. u Vatikanu. I ona je i tijelom i dušom uznesena u nebesku slavu završivši ovozemni tijek života; i to je definirano 1950. u bazilici svetoga Petra u Rimu. Nema bića bližega Presvetomu Trojstvu od nje. A opet ona je neizmjerno manja od Boga. Sve što ima sjaja, slave, milosti, spasenja, sve je od Boga sa zahvalnošću primila.
Na kraju sv. Mise biskup je zaželio da se pred oltarom okupe sva djeca, i ona mirna i ona koja su šetala kroz crkvu dok je crkva glasno molila i pjevala – bilo ih je dvadesetak. Martina je svojim aparatom snimila ovu budućnost Trebinje.
Nakon večere župnik je Pero otišao u Ravno, a biskup je prenoćio u župnoj kući na Trebinji.
RAVNO. Sutradan, u nedjelju, 16. kolovoza, biskup je pohodio i župu Ravno, koje ima 13 sela a u njih 12 ima grobljanska kapelica. I ovdje ima sela u kojima je ponestalo vjernika: Belenići, Češljari, Čvaljina, Dračevo, Dubljani, Golubinac, Orašje... Biskup je pregledao matične knjige koje župnik uredno vodi, a župljani su se prošle godine spustili na broj 126, od toga ove ih je godine 12 umrlo, a jedno je dijete rođeno. Gledano u širem kontekstu, od 1993. godine u župi je rođeno 30, krizmano 12 pripravnika, vjenčano 12 parova, posljednji par 2010. godine. Ne da nema kandidata za vjenčanje, nego nema vjenčanja. A pokopano je 273 preminulih vjernika. Devet puta više umrlih nego rođenih. I ovdje vrijedi primjedba da je bilo preminulih u drugim mjestima a dovezeni su na pokop u rodnu im ravanjsku župu.
Uza samo mjesto Ravno nalazi se brežuljak na kojem je očuvana kamena kapelica sv. Dimitrija, sirmijskoga mučenika, a potječe iz razdoblja od 150 godina prije dolaska Turaka.
Na području župe Ravno, kaže župnik don Pero, nema muslimanskih obitelji, a pravoslavnih ima u Dolu, Strujićima i Zavali, gdje se u manastiru nalaze i četvorica monaha.
Biskup je sa župnikom don Perom i don Tomislavom slavio nedjeljnu sv. Misu u 9.00 sati. Došlo je preko sedamdesetero vjernika. Ima i djece i mladih.
Biskup je na temelju drugoga misnog čitanja iz Poslanice sv. Pavla Efežanima (5,15-20) govorio o Apostolovu upozorenju da budemo mudri, a ne ludi; da budemo razboriti, a ne nerazboriti, navodeći konkretne životne primjere gdje se vidi nedostatak razbora i razumnosti i u odgoju djece, i u vladanju mladih, i u vjerskom ponašanju ljudi. A pozvani smo na mudro življenje, za koje nam Duh SVeti daje svoje darove.
Don Pero, rodom iz Svitave, hrašanjska župa, dobro pozna mentalitet ovih ljudi, svojski je obnovio i crkvu i brojne kapelice po grobljima, nastoji držati vatru vjere i života da se ne ugasi pred ovom modernom pošasti nezainteresiranosti za životom, a još više u želji za odseljenjem iz onih mjesta. I gradonačelnik ravanjske općine, Andrija Šimunović, sa svojim Vijećem ulaže sve snage da oživi i učini korisnim i Popovo polje i uzdigne Ivanicu blizu Dubrovnika i Jadranskoga mora. Potrebe goleme, a mogućnosti malene.
TREBINJA. Istoga dana sveta Misa u 11.00 zakazana na starinskom groblju Bara gdje se nalazi kapelica sv. Roka koja se spominje u povijesnim dokumentima 1624. godine. Ali Bog dao dugo željkovanu kišu koje nije bilo više od mjesec dana u ovim krajevima. Tako je sv. Misa bila u župnoj crkvi Velike Gospe. Šest svećenika u koncelebraciji i tri ministranta u asistenciji.
Obrazac je Mise od 20. nedjelje kroz godinu, a propovijed je o životu sv. Roka s primjenom na naš današnji život. O sv. Roku, popularnu svetcu, legende su u srednjem vijeku toliko cvjetale da se nije moglo razlučiti što je istinito, a što maštovito, čak mu se povjesničari ne slažu ni u godinama rođenja i smrti. Stara kronologija kaže da je rođen 1295., a umro 1327., a nova kronologija dokazuje da je rođen oko 1348., a preminuo oko 1379. Uglavno se slažu obje kronologije u tome da mu roditelji nisu imali djeteta, pa su se Bogu molili, zavjetovali proseći taj Božji dar. I domolili sina, Roka. Rođen je u Montpellieru u južnoj Francuskoj. U djetinjstvu ostao bez majke, a u dječaštvu i bez oca. Kao dvadesetgodišnjak dao se na pravi pješački hodočasnički put u Rim, pa kada stigne. Neko se vrijeme zadržao u talijanskom gradu Aquapendente, gdje je pomogao kužnim bolesnicima. Neke je čak čudesno izliječio. Uspio je doprijeti do Rima, 1368., gdje je vidio i papu, Urbana V., koji se za tri godine, od 1367. do 1370. vratio iz Avignona i opet napustio Rim i nastanio se u francuskom Avignonu. Roko je na povratku iz Rima ostao koju godinu u Piacenzi gdje je također pomagao kužnim bolesnicima. Ali ljudi nisu imali razumijevanja prema njemu i potjerali su ga izvan grada, gdje je samovao i gladovao. Legende kažu da mu je ćuko donosio svaki dan komad kruha - ovjekovječeno na mnogim kipovima i slikama sv. Roka; slično kao što je u Starom Zavjetu gavran donosio Iliji proroku po komad kruha ujutro, a komad mesa uvečer dok je boravio u rijeci Keritu (1 Kr 17,6). Bog se za svoje brine.
Roko je umro u 30. godini života. Papa Grgur XIII. (1572.-1585.) odredio je da dan štovanja sv. Roka bude 16. kolovoza. Roko je u svome životu pokazao krajnju ljubav prema bolesnicima, ne bojeći se i sam zaraziti kugom koju je liječio. Bio je odan Papi i sve je poduzeo da ga vidi barem u općoj audijenciji. Strpljivo je podnosio sve vrste patnje i progona, a nagradu je očekivao samo od Boga. I stekao vijenac vječnoga života.
Biskup je na kraju sv. Mise zahvalio župniku don Peri na njegovu dušobrižničkom i graditeljskom radu i u Ravnu i na Trebinji. I poželio mu dobro zdravlje, uspjeh i blagoslov od Gospodina kao i svim župljanima i jedne i druge župe.
