Dragi novoređeniče!
Moli! Danas ti je molitva još potrebnija nego jučer. Već prvi dan razmatraj, već prvi dan adoriraj, već prvi dan, pobožno, služi sv. misu i zahvali se iza nje, - čitav četvrt sada, - već prvi dan izmoli svoj časoslov, u sabranosti i radosti duha, već prvi dan smiri na vrijeme svoju krunicu, već prvi dan pročitaj štogod iz Svetoga Pisma ili iz koje duhovne knjige, već prvi dan ispitaj savjest i općenito, i posebno, u nekoj aktualnoj točki. „Molite da ne padnete u napast“ (Mt 26,41). A koji je, od mladih svećenika, već prvi dan, propustio i razmatranje, i adoraciju, i ispit savjesti, on se odmah, već prvi dan, i duhovno ugasio. Svrstao se među svećenike nadničare. Prekriži ga slobodno kao svećenika, uz koga si vezao neke nade. Nijesi ti koji od sebe praviš svećenika i apostola, nego milost Božja. A milost se Božja zaslužuje i dobiva molitvom.
Drži se reda! Ustani na vrijeme. Govori misu točno, svaki dan u isto vrijeme! Ne daj, da te vjernici čekaju ni minute! Drži se u misi svih rubrika! U ispovjedaonicu sjedni svaki dan: ili prije mise ili iza mise! Ne sijeli navečer, uz radio, do u kasne sate! Budi u svemu čovjek rada i reda. A ako prvi dan prespeš u postelji, gotov si i kao duhovni čovjek i kao duhovni pastir. Na svaku ćeš misu kasniti. Svaku ćeš propovijed improvizirati; vjernici će te tražiti po krčmama i kavanama za krštenje i vjenčanje. Sve će ti u duhovnoj pastvi spavati. Prazna će biti ispovjedaonica. A prazna i duša.
Budi čovjek samozataje! Nemoj odmah prvi dan pružiti ruke za čašom, za duhanom, za pečenicom, za crnom kavom! Nije u tome svećenička ni ljudska punoljetnost. Gubiš auktoritet i vlast nad sobom, ako ti je uvijek cigareta u ustima i ako ti ruke za njom dršću. Nemoj uopće pušiti: šta će ti to! A u piću je ludost, i krv, i blud. Ne potcjenjuj posta! Nosi, iz načela, uvijek svećeničko odijelo. I na putu! Ne boj se svijeta! Ne stidi se svoga svećeništva. Budi spreman i na porugu „radi imena Isusova“ (Dj 5,41). Čuvaj se dugova! Ne prosjači i ne ciganči! A intencija nikad ne gomilaj. Boj se Boga. Nemoj se uvijek tužiti i jadati!
Čuvaj ljiljan! Samo ako si čist, može ti Isus biti jedina ljubav, a duše jedina strast. Sve momačko i kavalirsko, sve nježno i sentimentalno, neka bude od tebe daleko! Neka žene u tebi vole tvoje svećeništvo i tvoju dušu; neka te vole i štuju izdaleka, kao oca i kao Božju svetinju!
Gledaj Isusu u oči! Iskren budi sebi i Bogu! Govori istinu! Ne daj, da te prirodni i instinktivni čovjek i u čemu prevari i zavede! Prepoznaj sotonu i kad se preobukao u anđela svijetla! Uvijek od ljudi traži ono, što Bog od njih traži. Uvijek im, osobito u ispovijedi, preporučuj ono, što je dobro, pa makar ti tako ne radio! Nikada nemoj nazvati dobra zlim, ni zla dobrim. „Po istini uvijek putu Božjem uči“ (Mt 22,16).
Imaj svoju glavu! Za Bogom idi ne za ljudima! Ne misli tuđom glavom, ne živi po tuđoj savjesti. „Nitko nije dobar do li Bog jedini!“ (Lk 18,19). Masa je, i svećenička, uvijek prosječna. Idealisti i sveci uvijek su manjina. Budi iskreno odan Svetoj Stolici! Znak je male pameti i defektne asketske kulture srca, kad mlad svećenik nastupa prepotentno; nijedne biskupove naredbe ni propisa svjesno ne krši! Istina se ne legitimira i ne ovjerovljuje glasovanjem. Drži se uvijek s boljima; i s najboljima! Kod njih se ispovijedaj.
Budi junak! Ne boj se ljudi; Boga se boj! Nijesi ništa izgubio, ako za Boga trpiš. Dobio si (Mt 5,11-12). Ne laskaj nikomu! Nikada nemoj biti kameleon u reverendi! „Ne stidi se svjedočanstva za Gospodina našega“ (2 Tim 1,8).
Ne budi osrednjak! Nikada nemoj biti svećenički polovičar! Gdje u crkvenom životu prevlada tip svećenika osrednjaka, anemija je vjerskoga života neizbježiva. (Anemija je malokrvnost!).
Nesebičan budi! Ne traži svoje slave, već slavu Božju! Nikada sam sebe ne hvali i ne reklamiraj! Ni u razgovoru, ni u društvu, ni, pogotovu, na propovjedaonici. A za novac ne radi ništa! Ne prosjači i ne jadikuj! Škrtost je na svećeniku uvijek pomalo svetogrđe i simonija. Darežljiv budi! Gostoljubiv budi! (Rim 12,13).
I u životu i u pastvi budi optimista! Ne smiješ biti pastoralni minimalista, kojemu je sva pastva, da ode do bolesnika kad ga pozove, da krsti dijete kad mu ga donesu, da održi nedjeljnu propovijed bez prave priprave, i da, na vrat na nos ispovjedi one, koji mu se jave unatoč nervozi, s kojom će ih dočekati. Lako je biti skeptik i kritikant. „Imajte vjeru Božju“ (Mk 9,23).
Budi široke duše u svemu! Pohvali rado svakoga tko je zaslužio! Nemoj nikada tvrdoglavo insistirati na pojedinostima i sitnicama! Obveseli se svakom uspjehu Božje stvari, bez obzira, tko stoji za njom (Fil 1,18). Sudjeluj rado na svećeničkim sastancima, koronama, rekolekcijama, pastoralnim tečajevima i debatama! Budi uvijek objektivan i prema protivniku!
Štuj prava i slobodu vjernika! Nijesmo mi svećenici gospodari u svetištu. Mi smo u njemu sluge i upravitelji (Lk 12,42). Duše su Božje, nijesu naše. I savjesti su Božje, nijesu naše. Nijesu duše šahovske figure u našim svećeničkim rukama. Pusti lajičke vjernike da rade!
Plemenit budi! Promašio si posve metodu, ako tražiš, da ljudi pred tobom dršću i da te se boje. Neka te vole! Nikada ne obračunavaj sa svojim 'protivnicima' sa propovjedaonice. Praštaj i zaboravljaj, da ti se oprosti i zaboravi (Lk 6,37).
Voli vedrinu i radost! Nikad se ne tuži na svoje svećeničko zvanje! Budi Bogu na njemu zahvalan! Izabrao te je Gospodin (Iv 15,16). Kršćanstvo nije vjera robova.
Budi prijatelj djeci i mladeži! Nastoj razumjeti mlade duše! Nikada se dijete, kojemu si bio dobar, ne će, ni kasnije u životu, na te baciti kamenom. Ni kad zastrani! Ni roditelja ne možeš ničim lakše privući, nego ako si dobar njihovoj djeci.
Cijeni redovnike i redovnice! Kapital su u crkvenom životu! U njihove se interne samostanske stvari i odnose ne petljaj! Nemaš prava. A nemaš ni kvalifikacije. Izazvat ćeš reakciju. Stvorit ćeš među njima stranke. Sve ćeš pokvariti. Ne sablažnjuj ih!
Radi na svome intelektualnom samoodgoju! Predstavljaš Crkvu. „Ti si učitelj u Izraelu“ (Iv 3,10). Ne smiješ dopustiti da te se bistriji vjernici stide. Prati, barem katoličku, štampu i koji stručni svećenički časopis! Kupi i koju vrijednu knjigu. Ne govori s auktoritetom o stvarima u koje se ne razumiješ!
Nemoj nikada biti naivan i lakovjeran! Ne ćeš lako pogriješiti, ne ćeš se ni pokajati, ne ćeš se ni posramiti, ako se budeš držao u načelnoj rezervi prema svim produktima privatne pobožnosti: „objavama“, „čudesima“, „porukama s neba“, „vizijama“, „proroštvima“. Pusti Bogu, da boguje. Ne sužuj čudesnih i mnogovrsnih puteva Milosti (1 Kor 12,4-6). Dovoljno smo doživjeli sramote i blamaže od vjerničke i svećeničke lakovjernosti!
Budi u pastvi suvremen i moderan! I od modernog života i njegovih manira prihvatit ćemo i iskoristiti sve, što valja. A prije svega budi apostol katoličke štampe. Ne možeš imati boljega, pouzdanijega, solidnijega saveznika.
Ali zato budi i oprezan prema modnim idejama! Modernizam se je u kršćanstvu, više-manje, uvijek pretvarao u krivovjerje i otpad. „Sav je svijet pod Zlim“ (1 Iv 5,19). Evolucija je u Crkvi uvijek organska. Ne može u Crkvi biti revolucije, a zapravo ni revizije. „Ljubljeni, ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove, jesu li od Boga“ (1 Iv 4,1). Radije budi i previše konzervativan, nego previše liberalan i „nov“: manje je rizika. Moderne svećeničke apostazije nijesu dogmatičke, one su ponajčešće moralne. „Sve provjeravajte, a dobro zadržite“ (1 Sol 5,21).
Ne eksperimentiraj s oltarom! Nijesu pastoralni „specijaliteti“ prvo. Čuvaj pastoralne i župske tradicije. Realna su vrijednost. Nastavljaj radije, gdje su tvoji prethodnici stali! Nikada ne dokidaj staroga, dok nijesi siguran, da je novo, sigurno, bolje!
Koncentriraj svoj rad i pastvu uvijek na ono bitno! Prvo je i glavno u duhovnoj pastvi Krist. Njegova riječ. Njegova milost. Njegova žrtva. Njegova Euharistija. Njegovi sakramenti. Nije problem u metodi. Problem je u sadržaju. Molitva, misa, propovijed, ispovijed, pričest, katehizacija, proviđanje bolesnika, kršćanski brak, dobar obiteljski život, moral - privatni i javni, ispovijedanje vjere, kršćansko milosrđe i ljubav; govori češće o svećeničkim i redovničkim zvanjima. Uvijek propovijedi barem skiciraj, a po mogućnosti i piši i uči. Ne će ti onda biti šuplje; ne ćeš se opetovati, ne ćeš duljiti i gnjaviti. Dokumentiraj ih prije svega Svetim Pismom: manje problematičnim i legendarnim primjerima.
Ne budi nepotista! Ni u najblažoj formi! Voli svoje, ali ne bogati ih na račun Crkve, od prinosa vjernika! Gospodin nam je u tom pogledu dao primjer, koji govori jasnije od svih riječi i kojemu ne treba komentara. „Što ja imam s tobom, ženo?“ (Iv 2,4). Ili ona Pavlova: „Odmah, ne posavjetovavši se s tijelom i krvlju“ (Gal 1,16).
Ne miješaj se u svjetske i profane poslove! Nije za nas ni porezna blagajna, ni bankarska klupa, ni poljoprivredno dobro, ni eksperimentalni centar. Nije nam svećenička politika nikada donijela blagoslova. Nikada se nijesu svećenici političari svojom politikom posvetili. A kompromitirali se jesu, bezbroj puta. I Crkvu su kompromitirali. Nije za nas revolver i mač. Mi smo mironoše (Lk 10,5). Nije za nas nacionalistička zadrtost i zagriženost. Imamo mi dovoljno posla s dušama. „Naša je politika Križ“ (Pio X.).
Ove je mudre savjete, među mnoštvom drugih, napisao Stari svećenik mladome: Č. Čekada, „Mladomisniku u spomenar“, u knjizi Pozdrav našem vremenu (priredili I. Ćavar, M. Mihić i I. Šešo), Đakovo, 1964., str. 58-86. Msgr. Čekadi tada je bilo 45 misničkih godina (ređen 1919.), a evo mi to sažeto prenosimo nakon 45 godina. I, naravno, sa svime se slažemo i od Tebe, novoređeniče, očekujemo da se, s pomoću Božjom, ovih riječi u svećeničkom životu držiš!
