Župnik don Ivan Štironja naumio je u Gospodinu provesti Veliku devetnicu u slavu Srca Isusova u Studencima, u Ljubuškom dekanatu, od listopada 2017. do lipnja 2018. kada se slavi svetkovina Presvetoga Srca Isusova. Čini to iz štovanja prema Božanskomu Srcu i u znak zahvalnosti što je župa Studenci, na svoj 90. rođendan 1998. godine, uzdignuta na razinu Biskupijskoga svetišta. Na prvi petak u mjesecu, 6. listopada ove godine, pozvao je župljane i uopće štovatelje ljubavi Srca Isusa preko župnika iz drugih župa na pobožnost „Devet prvih petak“ u mjesecu, s ispovijeđu, sudjelovanjem u večernjoj sv. Misi i sv. Pričesti kao naknada za tolike uvrjede koje se nanose neizmjernoj Ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Bilo je više svećenika koji su bili na raspolaganju za sv. ispovijed: don Ivan, fra Ljubo, don Niko, don Pero, don Ivo... Uz misne pjesme Župnoga zbora Euharistiju je predvodio i nakon Evanđelja prigodnu riječ izgovorio biskup Ratko. Prenosimo neke misli iz njegove propovijedi:
Pobožnost Srcu Isusovu
Pobožnost Devet prvih petaka vezana je uz Isusova privatna ukazanja sv. Mariji Margareti Alacoque, rođ. 1647. – prije 370 godina u biskupiji Autun, 380 km južno od Pariza. Bila je redovnica vizitandina u samostanu u Paray-le-Monialu. Imala je privatna viđenja od 1672. povremeno do smrti 1690. Proglašena je blaženom 1864., svetom 1920. - 230 godina nakon smrti. Dvanaesto Isusovo „obećanje“, nazvano i „veliko“, sastoji se u tome da se obavi devet uzastopnih prvih petaka u mjesecu bez obzira na početak u godini, prisustvujući sv. Misi i primajući sv. Pričest i da se, naravno, vjernik ispovjedi ako je potrebno. I da Srce Isusovo obećaje da takav pobožnik ne će umrijeti u nemilosti Božjoj uz redovite uvjete obdržavanja Božjega puta i zakona. Ne smije se to tako shvatiti kao da time unaprijed kupuje nebo i osigurava ulaznicu u raj. Sve ovisi o beskrajnoj Božjoj slobodi i milosti, i o našoj ranjenoj slobodi i odgovornosti. Možda se ta pobožnost ne bi tako ni raširila, jer su bili veliki prigovori vidjelici Margareti zbog njezinih „fantazija i umišljaja“, da se nije bio založio njezin duhovni vođa isusovac Klaudije de la Clombière (1641.-1682.), koji je također proglašen svetim, 1929. – 248 godina nakon preminuća. A tijekom stoljeća upravo su isusovci bili osobiti širitelji te pobožnosti. Službena se Crkva ne veže ni uz privatna ukazanja, ni uz broj, ni uz dan, ali joj je bio povod da više puta učiteljski intervenira i rastumači vjersko stajalište u vezi sa crkvenim štovanjem Presvetoga Srca.
Sva pobožnost počiva na Isusovoj rečenici: „Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim” (Mt 11,29). Riječ je o „jarmu“ ili nevoljama, o našem pogledu i ljubavi prema Srcu Isusovu koje je puno blagosti i poniznosti ako želimo naći spokoj dušama svojim.
U 17. stoljeću vrlo se rijetko išlo na sv. Pričest, jednom godišnje, ako i to. Je li Isus želio pozvati pobožne duše da se ispovijedaju i pričešćuju barem mjesečno, kroz devet mjeseci na prvi petak, pa će onda i nastaviti tako živjeti? Ako se ti čitava života Bogu moliš, u njega vjeruješ i njega ljubiš pomažući bližnjima svojim, ako njegove zapovijedi poštuješ, Božje ti milosrđe nudi da ćeš na svršetku života naći milost u očima Očevim. Evo nekih intervenata Crkvenoga učiteljstva:
- 1765. Kongregacija obreda izjavljuje da je tjelesno srce simbol ljubavi;
- 1794. papa Pio VI. u apostolskoj konstituciji Auctorem fidei – Tvorac ljubavi to potvrđuje i dodaje da se Srce Isusovo štuje „neodvojivo od Osobe Riječi“. Znači, ne može se štovati samo Srce kao Srce, nego uvijek uz Isusovu Božansku Osobu;
- 1856. papa Pio IX. proširio je blagdan Srca Isusova na svu Crkvu (a prvi se put počeo slaviti u Francuskoj 1672.).
- 1889. na nalog pape Lava XIII. Kongregacije za obrede poziva da se odgovori zovu Božanskoga Srca na pokoru te da se sa štovanjem „mjeseca Srca Isusova“, lipnja, prakticira i pobožnost Devet prvih petaka;
- 1899. papa Lav XIII. izdaje encikliku Annum Sacrum - Sveta Godina i cijelo čovječanstvo posvećuje Srcu Isusovu;
- 1920. papa Benedikt XV. u buli kanonizacije bl. Marije Margarete Alacoque uvrštava i „Veliko obećanje“ očitovano Svetici u privatnom ukazanju.
- 1928. papa Pio XI. izdaje encikliku Miserentissimus Redemptor - Premilostivi Otkupitelj, u kojoj piše: „Naš je Spasitelj objavio nevinoj učenici svoga Srca sv. Margareti Mariji koliko želi da ga ljudi časte tom pobožnošću […]. Prva je od svih izvršila tu pobožnost sama Svetica, sa svojim duhovnim ocem Klaudijem de la Colombière”;
- 1956. papa Pio XII. razašilje encikliku Haurietis aquas - Zahvatite vode, u kojoj piše kako u poimanju pobožnosti prema Srcu Isusovu „najodličnije mjesto zauzima sveta Margareta-Marija Alacoque. Ona je, sa svojim duhovnikom, blaženim Klaudijem de la Colombière uspjela, svojom žarkom revnošću, da se ta pobožnost, već vrlo razvijena, utemelji, na veliko udivljenje vjernika, i da se razlikuje od ostalih vrsta kršćanske pobožnosti svojim vlastitostima ljubavi i zadovoljštine”;
- 1992. Katekizam Katoličke Crkve, br. 2669, naučava: „Molitva Crkve štuje i časti Srce Isusovo, kao što zaziva njegovo presveto ime. Ona se klanja utjelovljenoj Riječi i njezinu Srcu, koje se iz ljubavi prema ljudima dalo probosti našim grijesima. Kršćanska molitva voli slijediti Križni put prateći Spasitelja na postajama od sudnice do Golgote i groba, na putu kojim je prošao Isus kada je svojim svetim Križem otkupio svijet“. Ne spominje se ni ovdje ni na jednom drugom mjestu Katekizma pobožnost Devet prvih petaka, ali se i ne isključuje kao pokornička praksa.
Isus govori o postu, o pokori, o požrtvovnosti, o mrtvenju, o zadovoljštini koja se daje njegovu Srcu kao naknada za tolike grijehe. A najveći dan pokore u godini jest Veliki petak. Stoga je razumljivo da je i ova pobožna praksa pokore vezana uz petak, prvi petak u mjesecu.
