Olujna subotnja večer, 5. svibnja 2018., nad Širokim Brijegom s mnoštvom bljeskova i gromova samo nije navješćivala vedro nedjeljno jutro. A upravo se to dogodilo: osvanuo dan suncem obasjan kao da nikada nije bilo sinošnje oluje. Krizmena fešta zakazana pred crkvom s pripremljenim oltarom i postoljem za pjevački zbor.
Dok se koncelebranti iz sakristije približavaju vanjskomu oltaru, Veliki zbor pod ravnanjem s. Mire pjeva pjesmu Duhu Svetomu. Na prostranu trgu pred župnom crkvom Uznesenja Blažene Djevice Marije skupila se 232 pripravnika za primanje sv. potvrde, polaznika prvoga razreda raznih srednjih škola. Jedna srednjoškolka pozdravlja biskupa Ratka biranim riječima o krizmi, o molitvi, o životu, o Crkvi, a druga izražava dobrodošlicu biranim cvijećem.
Župnik fra Stipe u ime cijele župe pozdravlja vjernički skup i poziva biskupa da otpočne Misno i krizmeno slavlje. U koncelebraciji su, osim župnika, pridruženi su-krizmatelj don Željko, gvardijan fra Tomislav, fra Dane, fra Dario, fra Ivan, fra Augustin, đakon fra Jure asistira biskupu.
Biskup počinje slavlje. Koliko god bili ponosni ovim Brijegom, Gospinom crkvom koja dominira svime što oči vide, kako reče i srednjoškolka i župnik, biskup dodaje da je osobito ponosan što ovaj divan vjernički skup ispod vedra podnebesja sliči onomu na jeruzalemskom trgu prije gotovo 2000 godina kada se našlo oko 3000 osoba iz 15 nacija koje su doživjele veličanstven silazak darova i jezika Duha Svetoga. A Petar drži govor aramejskim jezikom i svi ga razumiju iako njegovim jezikom nitko od tih naroda ne govori. Razumiju ga novošću Duha. Oholi je Babilon samo jezično nerazumijevanje, a duhovski je Jeruzalem jezično razumijevanje.
Đakon čita Evanđelje, a krizmanici ostala čitanja i molitve koje pripadaju vjernicima.
U homiliji biskup govori o čudesnu susretu između apostolskoga prvaka Petra i rimskoga stotnika Kornelija, zapovjednika “italske čete”, kako se čulo u Prvom čitanju iz Djela apostolskih, 10. glava. Stotnik bijaše rodom vjerojatno iz Italije, stacioniran u Cezareji Primorskoj u Palestini, gdje je boravio i rimski carski upravitelj, u to vrijeme Poncije Pilat. Bijaše taj satnik Kornelije čovjek bogobojazan, ljubitelj molitve i djelitelj milostinje. Takva mu bijaše i supruga i djeca. A Bogu je mio odakle god tko bio, samo ako se Gospodina boji i za pravdu bori. I svidjelo se Bogu pozvati Kornelija iz poganstva u kršćanstvo. Nije dosta da ima samo naravne darove, naravnu religiju, Bog mu želi dati i svoju posebnu milost, objavu, sakramente. Čak mu je, u ponedjeljak, poslao svoga glasnika anđela kazujući mu da pozove Petra apostola iz Jope. Kornelije ne zna tko je Petar, ali sluša Božji glas.
Sutradan, u utorak, satnik šalje dvojicu svojih slugu i trećega vrlo povjerljiva i pouzdana vojnika da pozovu Petra iz Jope, današnje Jafe. Dok se tročlana Kornelijeva delegacija raspitivala za Šimuna Petra u kući „Šimuna kožara“, on je na terasi te iste kuće imao čudesno viđenje kojim ga je anđeo upozorio da bude otvoren prema poganstvu, da slobodno može ući u poganske kuće, da može jesti sve vrste jela, i da može krstiti pogane, a da ih prije ne prevodi na židovstvo pa onda na kršćanstvo.
Petar se, u srijedu, spremio na put u Cezareju sa šestoricom svojih tjelesnih pratitelja, na svakoga Kornelijeva po dva svoja, zlu ne trebalo. Niti Kornelije sluti zašto zove Petra, niti Petar sluti zašto ga zove Kornelije. Ali ih je Duh na svoj način povezao, pozvao i u njegovu će ključu sve biti protumačeno. Budi strpljiv, Duh ima svoje vrijeme.
Dok je Petar u Kornelijevoj kući govorio što mu je Duh nadahnjivao, začuje se čudesan šum: „siđe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu“ Petrovu (10,44). Silazak i prije krštenja, jer Duh, apsolutno slobodan, puše kuda hoće i kada hoće. Na to će Petar: „Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?“ I tako se svi pokrste. Dogodio se silazak Duha Svetoga, tj. sveta krizma, i prije krštenja, potom krštenje Kornelija i svega doma njegova. I nasta radost velika. Kornelije je prvi obraćenik s poganstva, i to čudesnim zauzimanjem sv. Petra, poglavara Apostolskoga zbora i cijele Crkve Kristove, i to na izravnu Božju intervenciju. Kornelije zamoli Petra „da ostane ondje nekoliko dana“ (10,48) da ga pouči u svemu Božjem nauku.
Biskup i generalni vikar don Željko dijelili su sakrament sv. krizme, uz pobožnu i tihu molitvu roditelja za svoju djecu i uz proljetni pjev ptica, raspjevanih Božjih stvorenja, u zelenilu pred crkvom.
Sve je teklo uredno: mirno se pristupalo sakramentu, jasno se odgovaralo. Biskup je, po običaju, ponekoga ponešto i priupitao.
„Je li Petar znao zašto ga je Kornelije zvao?“ - Nije!
„Je li Kornelije znao zašto je Petar došao?“ - Nije!
„Tko ih je onda povezao?“ – Duh Sveti, odgovara jedna bistra srednjoškolka. Neka i tebe, djevojko, Duh Sveti svojim putem vodi u sretnu budućnost!
Zahvala na svršetku sv. Mise Bogu Ocu na divnu danu, Duhu Svetomu na divnim darovima, i poticaj krizmanicima da se u ovom poganskom svijetu ne stide “ispovijedati Krista raspetoga”!
Župnik poziva sve, osobito roditelje, neka pripaze na djecu da čuvaju darove Duha i da ne upropaste večeras što su primili danas. Biskup samo župnikovo potvrđuje i svečani blagoslov svima udjeljuje.
Nakon toga svi su se krizmanici poredali na stepenicama pred crkvom da ih, osim darova Duha Božjega, povezuje i ova foto-uspomena.
Gvardijan časti krizmatelje i sve sudionike u dijeljenju sv. krizme u samostanskoj blagovaonici. Biskup je na kraju, zahvalivši braći, pozdravio sestre franjevke u samostanu i u gradu.
