Na drevnim Crkvinama, u župi sv. Ante Padovanskoga, Ploče-Tepčići, u subotu 4. srpnja 2020. u 11.00 sati, sakrament sv. potvrde primilo je 15 krizmanika završena 9. razreda osnovne i 1. razreda srednjih škola (5 učenica i 10 učenika).
Pred početak Misnoga slavlja biskupa je Ratka pozdravila jedna krizmanica, koja je između ostaloga rekla: „Nalazimo se na Crkvinama, zemnoj svjedokinji pradjedovske vjere minulih vremena. Šutljivi ostatci, ali glasni znaci katoličke crkvice, koju arheolozi smještaju između 900. i 1200. godine, svjedoče o Katoličkoj Crkvi koja je ovdje odolijevala i djelovala u zajedništvu s Rimskim biskupima, Papama, i mjesnim biskupima. Papama znamo imena iz tih vremena, a od mjesnih biskupa tek ponekomu. Davno prije prosjačkih Redova, franjevaca i dominikanaca, koji će od 13. stoljeća evanđeoskim svjedočenjem raditi na obnovi Crkve, ovdje je već bila Crkva s katoličkom glavom u Rimu... I danas stojimo tu, mi krizmanici, da po Vašim rukama, biskupe Ratko, primimo sedam darova Duha Svetoga, da postanemo vjernički punoljetni, svjesni i odgovorni članovi ove Crkve u Hercegovini. Obećavamo da ćemo, uz molitve naših roditelja i kumova, tj. uz Božju pomoć iskoristiti naravne sposobnosti i ove nadnaravne darove za duhovni rast u svome životu…. Želimo nastaviti s većim žarom u aktivnostima u kojima smo i do sada sudjelovali u župnoj zajednici. Od vas, naših pastira, očekujemo da uzdižete molitve za nas da nas Bog očuva u Prvoj ljubavi, to jest po sakramentu krštenja i potvrde u zajedništvu s rimokatoličkom Crkvom, da u nevoljama budemo postojani, u vjeri jaki, otporni protivnim vjetrovima odakle god oni dolazili…“
U koncelebraciji su, osim župnika don Ivana Turudića, sudjelovali i župnici dekan don Đuro s Gradine, fra Nikola iz Gradnića, don Ljubo iz Kruševa. Sveta je Misa bila pred crkvicom na nevidljivu lahoru koji je podsjećao na onaj jeruzalemski prije 2000 godina, povezan s vidljivim jezicima, znakovima razumijevanja među narodima po Božjemu Duhu.
Misno je čitanje izgovorila jedna krizmanica. Molbenice je vjernika predmolilo šestero krizmanika. Poslije sv. Pričesti sedam je krizmanih, uz violinu i pjesmu Prva ljubav, prinijelo sedam svijeća pred oltar kao simbol prošnje da darovi Duha Svetoga trajno osvjetljavaju životni hod potvrđenika. Svih petnaest krizmanika i krizmanica bilo je zaduženo za neki svoj vjernički udio u sv. Misi.
Prije završna blagoslova župnik je u ime župne zajednice zahvalio: „Svih ovih godina i kroz ove posljednje dane, od kada su zaštitne mjere epidemije korona virusa popustile, nastojali smo kandidate za sv. krizmu što bolje pripremiti. Htjeli smo ih podsjetiti na Prvu ljubav, tj. na sakrament krštenja po kojem su postali članovi Kristove Rimokatoličke Crkve. Uz pomoć roditelja, vjeroučitelja i župnih animatora podsjećali smo ih kao što i Pavao svojim Korinćanima piše: Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Mislim to što svaki od vas govori: „Ja sam Pavlov“, „A ja Apolonov“, „A ja Kefin“, „A ja Kristov“. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduće: sve je vaše, vi Kristovi, a Krist Božji" (1Kor 1,10.12; 3,21-23). Veličanstvena li poziva na crkveno jedinstvo!
Župnik je zamolio da kumovi i roditelji, i svi župljani svojom molitvom i kršćanskom ljubavlju prate ovogodišnje krizmanike i potiču ih da ostanu vjerni Kristu i Njegovoj Crkvi. Don Ivan je zahvalio braći svećenicima koji su pomogli kod ispovijedanja. Napose je zahvalio župnom zboru za koji je već godinama odgovorna jedna ustrajna voditeljica. Ista zahvala animatoricama, violinistici i stručnjaku za dobro ozvučenje prostora. „Biskupe, još jednom hvala za Vašu službu apostolskoga nasljednika u našoj Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Svima nam je kroz mnoge nevolje u Kraljevstvo Božje“.
Biskup je u propovijedi govorio kako je Gospodin Isus Deset Božjih zapovijedi sažeo u dvije: „Prva, Ljubi Boga svim bićem svojim“, i to iznad svega; a druga, „Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga“. U tim su dvjema zapovijedima sav Zakon i Proroci!
Zar ljubav nije nešto simpatično, glatko, protočno i ugodno, što ide samo od sebe, zašto ide pod zapovijed? Pod zapovijed ide zato što u praksi nije ni tečno, ni glatko, ni ugodno, nego se treba truditi, boriti, znojiti, postiti, vježbati. Nije lako Boga ljubiti kako Bog očekuje i zapovijeda. Niti je lako bližnjega ljubiti kako bližnji očekuje od nas. Zato nas Isus stalno podsjeća da je to trajna zapovijed, nova zapovijed, a ne puka simpatija prolaznih obilježja.
Da olakšamo izvršenje te dvo-jedne Božje zapovijedi, pritječe nam u pomoć Duh Sveti sa svojih sedam darova. Istaknimo osobitu pomoć vama mladima od dva Duhova dara: od savjeta i od strahopoštovanja. Oba dara počinju slovom S. Zapamti, pa kada budeš poslije pitan, da smjesta odgovoriš kako si pozorno pratio!
Vi u prvom redu primate savjete od svojih roditelja, koji su dvostruko od vas ne samo stariji nego i trostruko od vas životno pametniji, pa ti znaju i hoće dati mudar i razborit savjet.
Vi mladi također pokazujete u obitelji strahopoštovanje pred svojim roditeljima i uopće starijima. Ne ćete nikada, ako ste zdrave glave, uvrijediti teškom riječju ili činom svoje roditelje! Je li tako? Zašto? Zato što ih poštujete, što imate prema njima strahopoštovanja. Ona je djevojka završila srednju školu. Upisala se na fakultet. Redovito tražila novaca od roditelja. I nakon četiri godine rekla roditeljima da će u četvrtak podići diplomu. Roditelji sretni i presretni. Međutim, sve se zavrnulo naopako: na dan preuzimanja diplome, ona se nije pojavila iz svoje sobe. Kada su nasilno otvorili vrata, ona je već samoubilački ležala na postelji. A onda tužno tumačenje događaja: kada je otac javio na fakultet da njegova kći ne će doći po diplomu, u Tajništvu su se samo začudili. Ta studentica ne dolazi na fakultet od prvoga semestra u kojem je položila dva-tri ispita. Bit će da su je mladići, koji su još jadnije pameti od njezine, vodili i doveli do te tragedije. Tko ne prima savjeta niti pokazuje strahopoštovanje pred Bogom i odgovornima, kakav svršetak života može očekivati? Budite sigurni da je ona zamolila oca i majku za oproštenje i obećala da će sve iznova početi, i životno uspjeti, oni bi joj oprostili i opet bi je pomagali u školovanju. Ako misliš da ne bi, onda ti ne znaš što je očeva i majčina ljubav!
E, dobro. Kudikamo više treba tražiti savjeta od Duha Svetoga i pokazati strahopoštovanja pred Bogom idući u život vječni.
Tko Boga moli, toga Bog voli.
Tko razborite roditelji sluša, Bog ga prati svojim blagoslovom.
Tko se savjetu ne da, pomoći mu ne znaš.
A tko čezne za darovima savjeta i bogobojaznosti, ne će ni lutati i gubiti su u životu niti se izgubiti u vječnosti!
Duše Sveti, svojim darovima rasvjetljuj pameti i srca ovih krizmanika!
