Dok Katolička Crkva slavi Svetu Obitelj na blagdanskom stupnju, Školske sestre franjevke u Mostaru slave na svetkovinski način, kao Naslovnicu svoje Provincije od njezina osnutka, 1932. godine. Sestre su zaželjele, s provincijalkom s. Zdenkom Kozinom na čelu, da im u nedjelju, 31. prosinca 2017., jutarnju svetu Misu zahvalnicu predvodi mjesni biskup Ratko Perić i s njime župnik Sv. Petra i Pavla, fra Bože Milić.
Sestre su pod sv. Misom pjevale božićne pjesme, čitale starozavjetno i novozavjetno misno čitanje i molitvu vjernika, a župnik je navijestio sveto Evanđelje po Luki koji prikazuje Svetu Obitelj u Hramu prigodom Isusova prikazanja Bogu Ocu, osobito u susretu sa starom proročicom Anom - osamdeset joj i četiri godine - i starim prorokom Šimunom, koji Gospi proreče da će joj mač boli probosti dušu - "da se razotrikuju namisli mnogih srdaca" (2,22-40).
Biskup je u propovijedi govorio o nekoliko iznenadnih „prepada“ koji su potresli cijelu Svetu Obitelj, ili pojedine njezine članove.
Tako je Djevica Marija, "Milosti puna", u vlastitoj kući u Nazaretu doživjela ne samo smetenost nego i preplašenost na dolazak arkanđela Gabrijela. Zato je Arkanđeo i umiljato sokoli: "Ne boj se, Marijo!" Neka te napusti svaki strah, osim onoga Božjega! "Našla si milost u Boga!" (Lk 1,29-30). Oslobođena svakoga straha i trepeta, osobito uočljive smetenosti, odgovara na Arkanđelove riječi koje prenose Božju poruku o čudesnu i otajstvenu začeću Sina Božjega, Svjetla od Svjetla i pravoga Boga Sina od pravoga Boga Oca.
Druga je smetenost i strah u Betlehemu u vrijeme Marijina poroda. Josip je tražio kakvo dolično ljudsko rješenje, molio mjesta u svratištu, obijao kućne pragove Betlehemćana, ali ništa nije koristilo. Marija je mogla samo uzdahnuti i reći: Pa ne će valjda biti u štali?! Eto hoće! Sve su poduzeli da ne bude u štali, ali Bog je sve poduzeo da bude u štali! Bog je sve to tako božanski „organizirao“ da ništa nije "organizirao" kako bi to odgovaralo Josipu i Mariji gledano po ljudsku.
A da ti ne pričam o prepadu kada su Josip i Marija morali bježati iz Betlehema u Egipat: pod jednom rukom dijete Isus, a u drugoj siromašni prognanički zavežljaj. I to je Bog providnosno režirao, da dozove svoga Sina iz Egipta, onoga ropskog Egipta iz kojega je izabrani narod 400 godina svom dušom čeznuo da se ponovo domogne Obećane zemlje.
A najteža se prepadnutost Marije i Josipa dogodila kada su dvanaestogodišnjega Isusa, koji je postao religiozno punoljetan, „izgubili“ u Jeruzalemu i jedva ga našli. Da se nisu svratili u Hram da se Bogu pomole ne bi li ga našli, za dugo bi ga tražili.
I Marija i Josip bili su na stalnoj vatri i kušnji, pravoj i punoj. Što veće milosti, to veće kušnje. Puna milosti – puna kušnje. I treba polagati kušnje, i osobne i obiteljske, u vjeri, u nadi i ljubavi. Gospa ih je položila, s odlikom. Josip ih je položio, s odlikom. I dali nam izvrstan primjer i ujedno su nam stalna pomoć kod Gospodina kako se i mi vjernici moramo boriti da kušnje svladamo, s milošću Božjom, i budemo prokušani u Gospodinu.
Biskup je na svršetku sv. Mise sestrama zaželio sretnu 2018. godinu: u krjeposti, mudrosti i milosti!
