Mostarska katedrala Marije Majke Crkve na uskrsnim svetim Misama nije samo puna vjernika nego puna pjesme, molitve, pobožnosti, sabranosti. A ona svečana pontifikalna Misa u 11.00 sati, koju je predvodio biskup Ratko, osobito raspjevana: katedralni zbor predvodi pučke uskrsne pjesme, psalme, antifone, don Željko pjeva Evanđelje, pjeva se i predslovlje. Tko pjeva, dva put moli. Dosta je na sv. Misi s roditeljima djece koja se slobodno šeću pa i potrče ispred klupa, ispred stepenica. Na latinskom djecu zovu: liberi = slobodni! Ničim sputani. Biskup je vjernike uveo u sv. Misu razmišljanjem o evanđeoskom tekstu u kojem je prikazana Muka, Smrt i Uskrsnuće Gospodinovo. Nikakva podcrtavanja i isticanja naslova, nego sve teče mirno, istinito, činjenično: Isusa uvedoše, Isusa izvedoše, bičevaše, okruniše, osudiše, razapeše. A on iz groba treći usta dan. A kada neki današnji časopisi, novine, portali donose članke, obično ističu u prvom redu škandale, svađe, po tri puta uvećavaju, ponavljaju, pocrnjuju, pomašćuju da nametnu svoju politiku i privuku čitatelje da prate njihove zavodljive namjere. Evanđelisti ne tako: njihov je tekst toliko snažan da mu ne treba nikakva dodatka. Tekst poticajan na razmišljanje i kajanje.
Prenosimo biskupovu uskrsnu homiliju
RECITE I PETRU: USKRSNU!
U današnjem evanđeoskom alternativnom odlomku o Isusovu uskrsnuću u sedam redaka (Mk 16,1-7) spominje se ni manje ni više nego 16 osoba: Uskrsli Isus, Jedanaestorica uz imenito spomenutoga Petra, tri žene na grobu: tj. dvije Marije i Saloma, i mladić u bijelom. Pratimo čudesan događaj prožet ljubavlju, nadom i vjerom; strahom, iščekivanjem, zbunjenošću i šutnjom; grobom, grobnim kamenom, uskrsnućem i porukom.
1Kad prođe subota, Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma kupiše miomirisa da odu pomazati Isusa. – Ovdje se poimence spominju samo tri žene: Marija iz Magdale, koju ju je Isus oslobodio od vraškoga utjecaja; Marija, mati Jakova „i Josipa“ (Mk 15,47), koja je pratila Isusa u njegovu javnom djelovanju još iz Galileje, ustrajna na putu vjernosti sve do Gospodinova uskrsnuća; i Saloma, majka Jakova Starijega i Ivana apostola, „sinova groma“. U nedjeljno jutro u šutnji i boli uspinju se prema vrhu Golgote gdje je Isus u petak popodne umro i bio pokopan. Premda je potajni učenik Nikodem javno donio "sa sobom sto libara smjese smirne i aloja" za Isusov pokop (Iv 19,39), žene, koje "stajahu podalje" (Lk 23,49), možda to nisu dobro ni razabrale. Sve i da jesu, one su mislile da i one trebaju iz zahvalnosti i ljubavi izliti posudu jakih miomirisa na njegove noge. Uostalom doznale su za događaj u Betaniji, gdje mu je Marija, Martina sestra, to učinila za života, a Isus se pohvalno izrazio o toj gesti kojom mu je naznačena smrt i pokop.
2I prvoga dana u tjednu, veoma rano, o izlasku sunčevu, dođu na grob. - Želeći osobno iskazati posljednje počasti Isusovu tijelu koje je položeno u novi grob, koji je Arimatejac bio za sebe pripravio, dogovore se one i pođu nakon subotnjega blagdana, o izlasku sunca, pomazati mrtva Isusa. Ni u jednom Evanđelju ne stoji da je ijedan od Isusovih učenika iz puke radoznalosti došao na grob vidjeti kakva je situacija. A stoji da su bili u veliku strahu i zaključani u gornjoj sobi, gdje su bili s Isusom na Posljednjoj večeri, bojeći se da se i njima nešto slično ne dogodi. Žene su na istom prekjučerašnjem Križnom putu prema Kalvariji.
3I razgovarahu među sobom: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih?" - Bile su veoma zamišljene tko će im pomoći pristupiti u gotovu grobnicu, isklesanu u pećini, jer su bile vidjele kako je Josip iz Arimateje, drugi potajni učenik iz Velikoga vijeća, dokotrljao velik kamen na grobna vrata (Mt 27,60). K tomu Pilatovi vojnici još i zapečatili kamen (Mt 27,66), jer se bilo pročulo da bi ga njegovi učenici mogli ukrasti i proglasiti živim! Ipak zadihane stignu do kalvarijskoga groba.
4Pogledaju, a ono kamen otkotrljan. Bijaše doista veoma velik. – Samo su se putem pitale: tko će nam odvaliti onoliki kamen koji je jedva navaljen na grob? I zapečaćen? I unatoč takvim mislima, dolaze na Kalvariju, ne vide straže, utvrđuju da je taj teški kamen već otkotrljan, a grob prazan. Taj je problem s kamenom riješen, a ne pada im na pamet da je čudesno riješen.
Ne dogodi li se i nama više puta u životu da jadikujemo tko će nam skinuti kamen boli sa srca, kamen straha iz duše, problem u obitelji, u školi, u bračnom životu? Mi plačemo, a nema razloga: teretni kamen odvaljen. Nema toga kamena koji Bog ne može otkotrljati s našega životnoga puta. Čemu onda tolika tjeskoba kada smo u njegovoj ruci i službi? Žene zastadoše i štrecnuše pred bijelim mladićem:
5I ušavši u grob, ugledaju mladića zaogrnuta bijelom haljinom gdje sjedi zdesna. I preplaše se. - Radoznalo dakle pristupe, slobodno uđu u grobnicu - pećinu i ugledaju živa mladića u bijeloj haljini gdje sjedi kao da ih čeka, ne da ih prepadne, nego da im navijesti Radosnu poruku kakvu nikada nisu prije čule. Možeš misliti kako su pretrnule vidjevši bijelu figuru u crnome mraku. Ali anđeoski ih mladić osokoli. Usput spomenimo neke nebitne razlike: Marko, evo, navodi „mladića zaogrnuta bijelom haljinom“, Luka prikazuje „dva čovjeka u blistavoj odjeći“ (24,4), Matej naznačuje „anđela Gospodnjega“ (28,2). Ivan predstavlja „dva anđela u bjelini“ (20,12). Sve su to rješive sitnice prema veličanstvenoj poruci: Isusa nema, prazan mu grob. Bog s nama! povikaše preplašene žene.
6A taj mladić reče ženama: "Ne plašite se! Isusa tražite, Nazarećanina, Raspetoga? Uskrsnu! Nije ovdje! Evo mjesta kamo ga položiše. - Dok su one stajale ukočene i zamuknule, mladić ih ohrabri nečuvenim riječima o Isusu, Nazarećaninu, Raspetomu. E nije više Raspet! Uskrsnu! I izađe na čistinu zraka. Anđeoski je mladić, Gabrijel ili Rafael, izvršio povjerenu mu zadaću, može se vratiti u svoj vječni dom. Od sada će žene navješćivati da postoji još noviji i sretniji Život: u pobijeđenoj smrti, u preobrazbi raspadljiva u neraspadljivo i besmrtno tijelo, u perspektivi vječnosti ljudske osobe s dušom i tijelom. To je od toga trenutka Nova vijest, Blagovijest, Radosna vijest, Evanđelje!
7Nego idite, recite njegovim učenicima i Petru: Ide pred vama u Galileju! Ondje ćete ga vidjeti, kamo vam reče!" - Anđeo posla žene da jave Jedanaestorici apostola koji su se zbili u sobu ne očekujući da im na vrata pokuca uskrsli Isus nego da u sobu provale Kajfini policajci i Pilatovi pretorijanci da ih povežu i izvede na sud i na raspeće. A glasnik Božji posebno istaknu: Recite i Petru:
- Petru, Šimunu - sinu Joninu, kojemu jedinomu Isus promijeni ime: u Kefu – Stijenu - Petra (Iv 1,42);
- Petru koji ga je proglasio Mesijom – Pomazanikom u Cezareji Filipovoj (Mt 16,16);
- Petru kojega je Isus postavio kamenom temeljcem Crkve svoje (Mt 16,18);
- Onomu Petru koji nije dao Isusu da ide na križ (Mt 16,22), da ne ispuni volje Božje;
- Onomu Petru koji se izdizao iznad svih apostola: ako te svi izdaju, ja ne ću (Mt 26,33);
- Petru kojega je Isus postavio da sam, obrativši se, učvršćuje braću svoju (Lk 22,32);
- Petru kojemu je Isus prorokovao da će ga zanijekati (Lk 22,34): pa Isus zna kada će pijevac u ćumezu zakukurikati a da ne zna kada će ga Petar u dvorištu zanijekati!
- Onomu Petru koji nije dao Isusu da mu pere noge na Posljednjoj večeri (Iv 13,8);
- Onomu Petru koji je Malhi otkinuo samo desno uho (Iv 18,10), a htio je čitavu glavu, u Getsemanskom vrtu, želeći braniti Isusa svojim tupim mačem;
- Onomu Petru koji onako sramotno i sablažnjivo zanijeka Isusa tri puta u Kajfinu dvorištu čekajući da ga Isus pozove za svjedoka;
- Petru kojega Isus, izlazeći iz Kajfina dvora, pogleda a on se raskaja i gorko zaplaka;
- Pođite i javite učenicima njegovim, napose Petru, da se upute u Galileju. On će im se u prikladan čas očitovati. I podsjetiti ih na proročanstva o svojoj smrti i uskrsnuću. Svoje će im proslavljene rane pokazati. Grijehe im njihove oprostiti i ovlasti im božanske udijeliti da grijehe drugima opraštaju ako se za njih kaju.
I što mislite jesu li žene otišle i rekle apostolima i Petru? Vi ćete reći: Jesu! E nisu: „One iziđu i udare bježati od groba: spopade ih strah i trepet, i nikomu ništa ne rekoše, jer se bojahu“ (Mk 16,8). Naravno, žene to nisu mogle dugo nositi u sebi. Ako nisu progovorile u 7.00 sati, progovorile su u 7.02!
Nije stoga nimalo čudno da je Isus upravo žene, kao donositeljice života na ovaj svijet, želio kao prve vjesnice najvećega događaja u povijesti ljudskoga roda: novoga života, Njegova uskrsnuća.
- Ne plašite se, preplašene žene! Vi prve imate povlasticu čuti za najveći Božanski događaj u Otajstvu ljudskoga spasenja: Uskrsnu! Duh mu zauvijek oživi tijelo. Ne kao u Lazara iz Betanije ili u mladića iz Naina ili Jairove kćeri iz Kafarnauma, koji će ponovo preminuti. Isusa Otac njegov uskrisi radi spasenja svega čovječanstva, i to tako da više ne će imati nikakva ljudskoga suda, ni križa, ni smrti, ni sprovoda. Ne treba mu više nikakvih posmrtnih miomirisa, ni nardovih pomasti. Proslavljen je najvećim otajstvom besmrtna života za dobro svega čovječanstva.
Vjeruješ li ti u ovo, vjerniče Kristov?
