Nije još pravo ni zaživjela praksa zazivne Mise Duha Svetoga u početku akademske godine u ovih 40 godina sveučilišnoga života u Mostaru. Već nekoliko godina Uprava Sveučilišta daje slobodno u zakazan dan – ove 2017. godine u srijedu, 11. listopada - od 12.00 nadalje, pa tko želi u katedralu na sv. Misu, dobro je došao. Ostali odlaze u sveučilišnu biblioteku, drugi na polaganje ispita prenesenih s lipnja u listopad, treći na konzultacije s profesorima za izbor diplomskoga rada, četvrti na upis još jednoga izbornog predmeta itd. U katedrali se ovaj put, uz nekoliko profesora, našla koja stotina od njih 15 tisuća studenata. Pjevao je, na hrvatskom i latinskom, Mješoviti zbor Studija glazbene umjetnosti Fakulteta prirodno matematičkih i odgojnih znanosti i studenti Solo pjevanja pod vodstvom prof. mr. art. Katje Krolo – Šarac.
Svetu je Misu predvodio biskup Ratko Perić i održao prigodan nagovor, koji ovdje prenosimo.
Poštovani profesori i dragi sveučilištarci!
Da povežemo Sveučilište i religiju, poslužimo se primjerom jednoga znanstvenika s njegovom „religioznošću“.
Albert Einstein (Ulm, 1879.- Princeton,1955), njemački Židov, odriče se njemačkoga državljanstva 1896., naturalizirani Švicarac od 1901. pa opet njemački državljanin od 1914. do 1933., i Amerikanac od 1940. Fizičar, matematičar, filozof. Smatraju ga jednim od najznamenitijih znanstvenika XX. stoljeća.
Školovanje. Kao dječak pohađa katoličku školu. U gimnaziji ima okapanja s profesorima, i nema uvijek dobrih ocjena. Ne uspijeva položiti klasifikacijski ispit na Politehnici u Zürichu 1895. Mora studirati dodatnu godinu da bi se upisao, 1896. Diplomirao 1900. Doktorirao 1905.
Bračno stanje: Godine 1896. na Politehnici upoznaje Milevu Marić (Novi Sad, 1875.- Zürich, 1948.), Srpkinju, studenticu. Najprije razmjenjuju teme iz matematike i fizike dok nisu prešli i na fizičku ljubav. Ona mu rađa izvanbračnu kćer Lieserl u Novom Sadu 1902., koja se posljednji put spominje u rujnu 1903. Pretpostavlja se da je dana nekomu na posvojenje. On je nije nikada ni vidio. S Milevom se civilno ženi te 1903. Od nje ima Hansa (1904.-1973.) i Edwarda (1910.-1965.), koji su 1913. kršteni u Novom Sadu u pravoslavnoj crkvi. Edward pobolijeva, a od 1930. do 1965. liječi se više po psihijatrijskim bolnicama nego kod kuće. Od Mileve se Albert razdvaja 1914., razvodi 1919. i ženi se Elsom Einstein, koja mu dovodi tri kćeri-pastorke iz prvoga braka, i s kojom je u dvostruku rodbinstvu: majke im rođene sestre, a očevi prvi rođaci. S njom je u braku do njezine smrti 1936. Nisu imali djece. Godine 1921. prima Nobelovu nagradu u vrijednosti od milijun i 400 tisuća dolara. Novac djelomično ulaže u obiteljske svrhe, u školovanje Hansa i u liječenje Edwarda, a ponajviše investira u Njemačkoj i Americi, gdje u općoj ekonomskoj krizi 1929.-1933. puno toga inflacijom propada. Mileva mu je mogla dizati novac od kamata, ne od glavnice, za uzdržavanje sinova.
Znanost. Godine 1905. u sedam mjeseci objavljuje šest znanstvenih članaka, među kojima i svoju doktorsku radnju, zatim daljnji razvoj te radnje, kao i članak o posebnoj relativnosti (s famoznom formulom E=mc2, tj. energija je jednaka umnošku mase i kvadrata brzine). Iz Švicarske se premješta u Prag, 1911., odakle 1914. prelazi u Berlin gdje ostaje do 1933. Godine 1915. predlaže relativističku teoriju o gravitaciji s opisom prostora - vremena u četiri dimenzije. Teorija se tada u znanstvenom svijetu ne prihvaća jer se temelji samo na matematici i čistom rezoniranju bez eksperimenata. Glasovit zbog svoje teorije relativnosti, i posebne i opće. Godine 1921. prima Nobelovu medalju jer je pridonio teorijskoj fizici, napose zbog otkrića zakona o fotoelektričnu učinku. Godine 1933. Hitler dolazi na vlast, a Einstein se zastalno iseljuje u Ameriku, gdje umire od unutrašnjeg izljeva krvi, 1955.
Kloniranje. Einstein je oporučno odredio da mu se, nakon smrti, tijelo spali - i spaljeno je, a pepeo razbaca na nepoznatu mjestu - i razbacano je. Ali mu je nekoliko sati nakon preminuća, u bolnici u Princetonu u SAD-u, mozak ukraden i na vagi težio 1230 grama. Thomas Harvey, koji prigodom obdukcije nedopušteno vadi mozak radi medicinskog istraživanja, otpušten je s posla, ali doskora zadobiva dopuštenje Einsteinove obitelji da zadrži mozak u znanstvena ispitivanja. Ne zna se pod kojim uvjetima. Harvey nosi Einsteinov mozak na novu službu u Pensilvaniju, gdje ga reže u 240 komadića koji se čuvaju u nekoj tekućini i djelomično je izložen proučavanju, od 1978. godine. Razne doktoralne studije o Einsteinovu mozgu različito kombiniraju i sve jedna drugu korigira i demantira. Oni svi o Einsteinovu moždanom „ražnju“, a genijalni „zec“ ko zec! Jedno je mozak, drugo je razum. Valja pričekati dok se te teorije oko mozga smire i međusobno pomire. Da se može klonirati ljudski mozak i iz moždanih stanica proizvesti novo istovjetno biće, kao što još ne može, a i nemoralno je, onda bi se to učinilo među prvima s mozgom Alberta Einsteina. I da se Einsteinov mozak može klonirati i tako reproducirati Einsteina, kažu da bi tomu dupliranu Einsteinu u trenutku kloniranja bilo 76 godina, koliko mu ih je bilo kada je umro. I vjerojatno bi prešle bolesti sa staroga Einsteina na novoga. I da se iz njegova mozga može klonirati novi Einstein, ne bi se uopće klonirala njegova genijalna intuicija fizike i znanje matematike, nego bi mozak pošao s čiste nule, od prve minute. Taj bi klonirani 76-godišnji Einstein opet pohađao osnovnu školu, učio tablicu množenja, logaritme, diferencijalni račun, teoriju relativnosti i fotone na kojima je stari Einstein zaslužio Nobelovu nagradu 1921. Ne isplati se, dakle, kloniranje, jer se duh ionako ne može klonirati. Dodajmo da se mozak, taj najčudesniji organ u ljudskom organizmu, ne može ne samo klonirati, nego ni presaditi, prema sadašnjem stupnju znanosti! A neki razumni znanstvenici kažu da će se ljudski mozak istraživati do Sudnjega dana. Amerika svake godine iz proračuna izdvajaju 10 milijuna dolara na prouku samo mozga.
Priroda i Biblija. Einstein tvrdi da nije pripadao hebrejskoj religiji, nego hebrejskom kulturalnom krugu. Tako nešto.
Je li vjerovao u Boga? - Godine 1954. piše: „Ja ne vjerujem u osobnoga Boga i to nisam nikada nijekao, štoviše, uvijek sam jasno izražavao svoja uvjerenja. Ako se u meni nešto može zvati religioznim, to je moje bezgranično divljenje strukturi svijeta koju je znanost do sada mogla otkriti“. Dakle, razumna struktura svijeta koju upravo zbog svoje razumnosti znanost može samo otkrivati, a ne i stvarati, nema osobnoga razumnoga Boga kao Tvorca!
Pitaju ga je li panteist. - „Ne mogu odgovoriti s jednostavnim da ili ne. Ja nisam ateist i ne mislim da se mogu zvati panteistom. Mi smo poput dječačića koji ulazi u prostranu biblioteku ispunjenu knjigama na mnogo različitih jezika. Dječak zna da netko mora biti koji je napisao te knjige. On ne zna kako. Dječak naslućuje da mora biti stalan red u sustavu onih knjiga, ali ne zna kakav je. Ovo mi se čini ponašanje najinteligentnijega ljudskog bića s obzirom na Boga. Mi vidimo svemir divno uređen koji poštuje točne zakone, koje možemo međutim shvatiti samo na zamagljen način.“ Opet razuman sustav, čak svemirski, ali nema razumna osobna Stvoritelja.
Prihvaća li povijesnoga Isusa? - „Bez daljnjega. Nitko ne može čitati Evanđelja a da ne osjeća aktualnu nazočnost Isusovu. Njegova osobnost kuca u svakoj riječi. Nikakav se mit ne može nikada ispuniti takvim životom“. Naravno, Isus je za njega samo čovjek, a ne Krist, Mesija, Sin Božji.
Kako gleda na Bibliju? - Jedan mu je prijatelj, filozof Eric Gutkind, 3. siječnja 1954. poslao na dar Bibliju. Na to mu je on odgovorio: „Za mene riječ Božja nije ništa više doli izraz i proizvod ljudske slabosti. A Biblija je zbirka časnih ali primitivnih legendi, koje su, pravo govoreći, prilično infantilne/djetinjaste. Nikakvo tumačenje, bez obzira kako istančano, ne može mi promijeniti ideju o tome. Za mene je hebrejska religija, kao i sve druge, utjelovljenje najpuerilnijih/najzaostalijih praznovjerja”. Ovo pismo s ovakvim buncanjem vrhunskoga znanstvenika, nobelovca, s ovako infantilnim i puerilnim rečenicama o Bibliji i o religiji, kupljeno je na dražbi u Londonu 2008. za 214.000 eura ili milijun i 600 tisuća kuna! Zašto kažem buncanje?
|
Razmišljajmo ovako: Einstein svojom teorijom ni posebne ni opće relativnosti, zbog koje je primio Nobelovu nagradu, nije uspio truni jedne urediti svoj život, ni osobni ni bračni ni obiteljski. Najprije kao student ima izvanbračno dijete, kojega nije ni vidio i ne zna kuda će s njim pa su ga, po svoj prilici, dali na posvojenje. Ženi se s tom istom Milevom i od nje ima dva sina, Hansa i Edwarda. Ovaj drugi umire u 55. godini u umobolnici. I vjerojatno se Einstein uvijek pitao kako se od ovakva umogenija rađa ovakav umobolnik. |
|
Einstein piše da je za njega Biblija knjiga infantilna, legendarna, primitivna, a religija najpuerilnije praznovjerje. Čovjek bi od ovakva znanstvena mozga očekivao da će se ponašati barem kao onaj njegov dječačić pred velikom bibliotekom zvanom Biblija diveći se genijalnoj strukturi 73 različite knjige povijesne, poučne i proročke, kojoj su auktori vrhunski književnici, pjesnici, teolozi, proroci, apostoli, evanđelisti, veleumi čovječanstva. A ono što on kaže to je toliko suvislo i razumno kao kada bi jedan svećenik koji voli i razumije se u Bibliju rekao s ovoga mjesta: „Na Mostarskom sveučilištu Agronomija, Likovne, Ekonomija, Strojarstvo, Zdravstvo, Farmaceutika, Filozofija, Građevina, Medicina, Pravo, Prirodoslovlje i Pedagogija s Glazbom - da navedem samo ove naslove sadašnjih Fakulteta - jesu infantilne i legendarne ustanove, najpuerilnija praznovjerica i nitko me ne može uvjeriti da promijenim ideju o tome!“ Svemudri, sveznajući i svemoćni tro-osobni Bog - Otac, Sin i Duh Sveti - dao nam je svoje dvije božanske Knjige kojima je on glavni Auktor a čitatelji i otkrivatelji, pa i svojevrsni suradnici jesu ljudi. Jedna je veličanstvena knjiga zvana priroda, koju znanost proučava, od protona do Plutona; a druga je veličanstvena knjiga Biblija, koju proučava biblijska teologija, od Geneze do Apokalipse. Svaki će se pošten i razuman znanstvenik s poštovanjem odnositi prema Bibliji pa makar se u njoj uopće ne snalazio kao onaj Einsteinov dječak na pr. u washingtonskoj Biblioteci od 6 milijuna knjiga i još toliko mikrofilmova. I svaki će se pošten vjernik, svećenik i teolog, s poštovanjem odnositi prema znanstvenu proučavanju i otkrivanju prirode i svega svemira, pa makar mu bilo posve nevjerojatno i neuvjerljivo četverostruko okretanje Zemlje: oko svoje osi, oko Sunca, oko Ekliptičke osi i oko Centra galaksije! I taj nas „zamagljena način“ spoznaje - riječi su Einsteinove - jedne i druge Knjige navodi na silno strahopoštovanje i prema Božjoj prirodi i prema Božjoj Bibliji. I na silnu poniznost u proučavanju tih Božjih razumnih struktura. Sv. Pavao u današnjem čitanju poručuje: „Znanje napuhuje, a ljubav izgrađuje!“ (1 Kor 8,1). |
Što mi koristi ovo Einsteinovo otkriće teorije relativnosti osim u jednom tumačenju svijeta, a o tom njegovu tumačenju uopće ne ovisi moj život ni na zemlji ni na nebesima. Relativan prostor, relativno vrijeme, relativna brzina, relativna masa, relativna energija. Sve je to istina. Ali istina nije relativna, ni infantilna, ni puerilna, ni praznovjerna, ni legendarna, nego je apsolutna. Sin je Božji došao na svijet i s imenom Isus-Spasitelj - Put - Istina i Život - dao zakone kako uvesti red u ljudsko srce. Čovjek si ako, uz Božju pomoć, svladaš raspojasane strasti; ako ukrotiš podmuklo srce s njegovim bludništvima i preljubima, s krađama i prijevarama, sa zlim mislima i psovkama, s lakomstvom i ubojstvom - Isusove riječi u Mk 7,21-23. Pravi si čovjek - i vjernik i znanstvenik - ako znaš podnijeti patnju u herojskom stupnju; ako se znaš pokajati zbog svojih krivih poteza i grijeha; ako se staviš u službu bližnjega svoga, pogotovo ako nije tvoje krvi, jezika i roda.
Einstein je oporučno naredio da mu se tijelo spali, da ništa od njega ne ostane.
Isus Krist svojim je preminulim smrtnim tijelom uskrsnuo na preobraženi besmrtni život i najavio buduće uskrsnuće svakomu čovjeku, onomu dobromu na život vječni, onomu zlomu na osudu vječnu.
Studenti i studentice, na Sveučilištu razvijajte svoje intelektualne sposobnosti glave - Božje darove, ali još više izgrađujte svoju odgovornu ljubav srca - Božji dar koji vas vodi u spasenje!
Pridonosite znanosti svojim učenjem i otkrićem, ali još više njegujte kršćansku vjeru u osobnoga Boga stvoritelja, ravnatelja i presuditelja, jer nam je svima stati „pred sudište Božje“ (Rim 14,10), da svakomu od nas dadne po djelima našim.
Jer što ti koristi da svake godine Rektorovu nagradu stekneš i svih šest Nobelovih zavrijediš, a dušu svoju izgubiš?!
Pamet u glavu, a spasonosnu ljubav u srce!
