Nedjelja Dobroga Pastira, Svjetski dan molitve za duhovna zvanja na 4. vazmenu nedjelju proslavljena je u katedrali, 3. svibnja 2020. Pučku Misu u 11.00 sati predvodio je biskup Ratko, asistirao mu đakon don Ante, uza sudjelovanje nekoliko vjernika u crkvi i puno više misara pred crkvom po lijepu vremenu. Biskup je u početku pozdravio nazočne i sve tv-gledatelje i slušatelje te rekao da posebno prikazuje sv. Misu, Isusovu euharistijsku nekrvnu Žrtvu, Ocu nebeskomu u Duhu Svetomu, za duhovna zvanja, svećenička i redovnička, a ova posljednja, i muška i ženska, u hercegovačkim biskupijama, u hrvatskom narodu i u cijeloj Crkvi Katoličkoj. Napose je spomenuo da u Mostaru ima velebna crkva posvećena Dobromu Pastiru, koja služi i za župu sv. Marka u Cimu i za župu sv. Luke u Ilićima, i izrazio čestitke župniku i župljanima.
Biskupova homilija
Isus je, živeći u sredini gdje je ovčarstvo bilo glavna grana ekonomije, uzeo upravo pastirsku sliku i primijenio je na sebe i na nas ljude. Mi se svećenici i biskupi moramo na današnji dan iskreno ispitati je li u nama lik pravoga i dobroga pastira, koji je spreman i život svoj položiti za svoje vjerno stado, ili je u nama lik najamnika i provalnika koji je osuđen u samoj Isusovoj prispodobi.
Tri su obilježja lažna pastira
1. - Neprepoznatljiv. Ovce nemaju ljudske pameti, nego imaju svoj instinkt, prirodan nagon koji im je Bog usadio i koji je u službi njihova života. One se ne snalaze s nepoznatim pastirom. Kaže Isus: Za „tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju" (Iv 10,5). - Tuđinčevu se zovu ne odazivaju. Kada ga čuju, ostanu zbunjene. I bježe od njega. Može se tuđinac prerušiti u prava pastira, i glumiti njegove riječi, ali ne će moći dugo ostati. Doći će čas kada će se sve razotkriti i prepoznati tko je tko.
2. - Kradljivac. "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je…" (Iv 10,1). - Evanđelist navodi riječi kojima Isus jasno označuje lažna pastira. Takav se prepoznaje ne samo po glasu, nego i po ne ulazu na prava vrata ovčinjaka: preskače preko plota. Uvaljuje se noću među ovce. Obilazi torove po mraku i potkrijući traži korist za sebe i za svoje klanske interese. Nije dakle samo neprepoznatljiv, nego je mutnih nakana koje pretvara u krađu janjaca i ovaca.
3. - Razbojnik. Isus pojačava značajke nevjerodostojna pastira: on je „i razbojnik" (Iv 10,1). Nije samo kradljivac koji će nešto odnijeti nego i razbojnik koji će druge smaknuti ako mu smetaju na putu njegove pljačke. Eto stupnjevanja sumnjiva pastira - pozitiv: po glasu neprepoznatljiv, komparativ: po odnosu prema stadu kradljivac, superlativ: da ostvari što želi, ne zazire ni od razbojstva! Eto kako je kada čovjek postane vuk, a ovce ne mogu iz kože!
Tri su obilježja istinskoga pastira
1. – Prepoznatljiv po glasu. Pravi pastir "ovce svoje zove imenom pa ih izvodi" (Iv 10,3). – Ovce prepoznaju zov svoga pastira kojem su se priviknule. On dobro pazi na svoje, zna ih u glavu, svakoj je nadjenuo vlastito ime, i svaku zove njezinim imenom - Gala, Roga, Šuša, Vranoka, Zrna - i svaka odmah podigne glavu i odaziva se blekom. On s njima razgovara. Daje im hrane, vode i soli, sve u pravo vrijeme. On ih brani i štiti. On od njih i za njih živi.
2. – Ulazi na vrata. "Tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. Tome vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas" (Iv 10,2-3). - Pravi se pastir prepoznaje i po tome što normalno ulazi na prava vrata. Nema straha ni od koga, a najmanje od toga da će se ovce plahnuti. Uzimaju hrane iz njegove ruke, nimalo ga se ne boje. Pa i kada vikne na njih, ovce ne strepe, samo se malo začude. Pa i kada se na koju nabaci drvetom ili kamenčićem da je vrati u stado, ona ne dršće, nego posluša. Sigurne su uza svoga pastira.
3. – Izvodi ovce na ispašu. - Glavna je zadaća pastira da vodi svoje stado na nova nepopasena pasišta. "A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas" (Iv 10,4). - U nas se - dok je bilo ovaca! - obično ovce gone ispred sebe, a ne vabe iza sebe. U Palestini je bilo drukčije, ovako kako Isus kaže: pastir ide naprijed i zove ovce po imenu. One poznaju glas pravoga pastira i trče za njim.
Isus Dobri Pastir
1. - Vrata. - "Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati" (Iv 10,6). - Budući da nisu razumjeli na što je ciljao, Isus se dade na tumačenje. "Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama" (Iv 10,7). - Isus kaže da je on ulaz, vrata, glavni otvor u pravi ovčinjak. Po njemu se ulazi u prostore sigurnosti i spasenja. "Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti" (Iv 10,9). - Isus je vrata i da se uđe u kuću spasenja, u ovčinjak, i da se izađe na nove ispaše. Drugog ulaza i izlaza nema. On je jedini i pravi Spasitelj.
2. – Život. "Ja sam pastir dobri. Dobri pastir daje život svoj za ovce" (Iv 10,11). Dva se puta tvrdi u ovom retku da je Isus Dobri Pastir. On se žrtvuje za svoje ovce. Hoće se osloboditelj duha, ne samo tijela. Najveći čin koji pastir može učiniti za svoje vjerne jest da, braneći i čuvajući svoje, dadne i svoj život za dobro svoga vjernog stada. Pastir Dobri daje sve od sebe da nahrani i od neprijatelja očuva svoje. Kada se neprijatelj pojavio, Krist je pokazao najveće svjedočanstvo svoje ljubavi prema Ocu i prema čovjeku: Nije žalio ni svoga života! On je položio život svoj za druge, i svojim je uskrsnućem ponudio najveću novost - život vječni - onima koji u njega vjeruju i vjerno ga slijede, i to život u izobilju!
Apostoli - dobri pastiri. Isus je pozvao koje je htio, koje mu je Otac doznačio, da ih učini pastirima. U dlan ih je svoj ucrtao. Ima Bog pravo izbora i djelovanja na ljudsku slobodu. Dva su cilja radi kojih izabire svoje učenike: prvi, da budu s njim, i, drugi, da ih šalje u svijet propovijedati, da izgone đavle, da liječe svaku bolest i svaku nemoć u narodu, sve u Njegovo ime. Čim se apostoli umore, neka se vrate k njemu na duhovnu obnovu.
Biskupi i svećenici kao pastiri. Nasljednici apostola u Crkvi jesu biskupi sa svojim pomoćnicima svećenicima. Istinski pastiri ulaze na prava vrata, posluhom i dekretom, pozvanjem i poslanjem. Oni su pozvani izvoditi svoje vjernike na nove pašnjake nauka i nade. Nisu im dosadni svojim govorima i oglasima. Nego im uvijek pokazuju nove izvore bistre vode i zdrave hrane: Biblije i božanske poruke spasenja. Hrani ih tumačenjem Božje riječi, sakramentima ispovijedi, osobito Presvete Euharistije, kao i uzornim primjerom svoga života.
Pravi se pastir istinski raduje kada vidi kako mladi idu za Isusom Kristom, po moralnom napretku, po školskom uspjehu, po javljanju na put prema svećeništvu ili redovništvu. A kako je žalostan kada čuje za mladiće i djevojke kao drogeraše, alkoholičare, koji su pogazili i svoj obraz i obraz svojih odgojitelja.
Zaključak. Nevidljivi i nečujni virus kao noćni kradljivac ušao - zašto to ne reći? - među nas, crkvene pastire, da nas potakne na vjeru i nadu, na veće poštovanje Crkve i Euharistije, da se po dužnosti više brinemo za izgubljene, da ustrajnije tražimo zalutale, da na vratu nosimo iscrpljene, da vidamo ranjene.
- Virus je zarazom pogodio oko 3 i pol milijuna, a pripomogao smrti oko 245.000 ljudi u dva mjeseca, ali je i izliječeno više od milijun i 100 tisuća, Bogu hvala.
- Iz zasjede napao 214 država svijeta bez obzira bile članice UN-a ili ne bile.
- Isprepadao tolike države da uvedu karantene, izolacije i samoizolacije u puku.
- Nagnao tolika ministarstva da uvedu policijski sat u pojedinim zemljama.
- Nokautirao medicinu, biologiju i biokemiju, zvijezde moderne civilizacije, koja se ponegdje hvali da joj je dovoljna ljudska znanost, bez Boga;
- Zaustavio rad škola, tvornica, prometa, turizma, ekonomije…
- I što nevidljiviji i neispitljiviji, kao da 7 milijardi i 700 milijuna ljudi od njega više strahuje. - Kako bi nas tek paralizirao da je velik kao planinski lanac Himalaja ili kao rijeka Amazona!
A svemogući se Bog služi i nevidljivim virusom da pozove vidljivi svijet na obraćenje, na spasenje, napose one koji se diče njegovim imenom, da ne budemo neprepoznatljivi pastiri nego dobri pastiri dobrih i vjernih duša.
