Na svetkovinu Bogojavljenja ili Sveta Tri Kralja biskup je Ratko, zajedno s don Ivanom Perićem, župnikom u Cimu, slavio sv. Misu u 10.00 sati u crkvi Dobroga Pastira, koja je od prosinca 2014. u liturgijsko-pastoralnoj uporabi i službi obiju župa, i cimljanskoga svetoga Marka i ilićkoga svetoga Luke, u Mostaru. Sretno rješenje za ova vremena. Prostrana crkva bila je popunjena vjernicima, čak ih je bilo i na koru, osobito u desnoj i lijevoj pokrajnjoj lađi, a u ovoj posljednjoj smješten je također izvježban crkveni zbor koji predvodi božićne pjesme.
Šestorica ministranata iz osmoljetke obukla su se u ministrantska ruha i čekaju otkucaj sata da pođu k oltaru i poslužuju kod sv. Mise.
Biskup je u početku homilije rekao da smo mi ljudi po svojoj naravi na putu traženja. I na tome putu uvijek ima neka jasna naznaka, tabla ili još bolje osoba, koja nas upućuje prema pravomu cilju. Na nama je ljudima koliko ćemo se odgovorno držati tih životnih uputa i toga završnoga cilja. Evanđelje nas Bogojavljenja podsjeća kako je bilo u ono doba (Mt, 2,1-12):
Pastirima na betlehemskim poljanama ukazuje se anđeo Gospodnji i upućuje ih da pođu prema štalici u kojoj će naći Spasitelja, za kojim čezne svako ljudsko srce koje želi sreću. Pastiri se spremno odazivaju i nalaze kako im je anđeo rekao.
Kraljevima na Istoku - je li ih bilo dvanaest ili četiri ili samo tri: Baltazar, Gašpar i Melkior, ne znamo pouzdano - ukazuje se čudesna zvijezda – za koju evanđelist Matej kaže da je to Isusova zvijezda – i pokazuje im put prema cilju života. Oni dolaze najprije u Betlehem gdje im se očituje ili javlja Božić-Bog - odatle riječ „Bogo-javljenje“. Bog se u liku djeteta, Božića, prvi put ukazuje poganima. Ljudska ih je mudrost, prouka zvijezda dovela na prava vrata na zemlji.
I okrutomu Herodu ukazuju se ti isti kraljevi koji ga pitaju zna li išta o rođenju novoga Kralja. Da je imao i malo dobre namjere i volje, iskoristio bi priliku i pošao u Betlehem i poklonio se Novorođenomu. Ali on, prepavši se na smrt za svoje prijestolje, poziva hramske svećenike da ih upita što o tome kažu knjige starodrevne.
I svećenicima u Jeruzalemu, evo, svete knjige kazuju da će se u Betlehemu, zemlji efratskoj, roditi Mesija, i oni su pozvani poći i potražiti to mjesto Spasiteljeva rođenja. Ali oni na to ne svraćaju pozornosti.
Budući da je vidio da nema mudraca, Herod se dao na zločinački pothvat: dao je poubijati čitav vrtićki razred djece u gradiću Betlehemu. Međutim, tako se ne dolazi do cilja, niti se tako drugima priječi postizanje cilja. Jer će takve Bog nagraditi najvećom nagradom mučeništva.
I Svetoj Obitelji nije boravak zajamčen u Betlehemu. I ona mora na put, preko granice, u daleki Egipat, sve po uputama anđela koji se javio Josipu – u snu. I Josip vjeruje, prihvaća i predvodi.
I ovoj župi Svetoga Marka i župi Svetoga Luke cilj je bio prije 23 godine, upravo na svetkovinu Bogojavljenja, kada ih je osnovao biskup Pavao Žanić odcijepivši ih od katedralne župe, da vjernici u njima budu bolje osigurani svetim sakramentima i posluživani karitativnim djelima. Strpljivo se čekalo, tražilo, nadalo, dok se nije i dočekao ovaj Božji hram koji je istodobno topla kuća ljudskim vjerničkim srcima a divan ukras ovoga predjela grada Mostara. Neki su se vjernici od početka uputili pravim putom k pravomu cilju u Crkvi, a drugi su se tijekom vremena priključivali. Uzdamo se u Boga da će obadvije župe prihvatiti crkveni red kako očekuje Sveti Otac Papa i kako je na opće dobro i spasenje duša.
Pred župnikom je zahtjevan posao: gradnja župne kuće i vjeronaučne dvorane. On se uzda u Boga i u pomoć domaćih vjernika i dobrotvora iz svijeta da se zaokruži ovo nenadomjestivo pastoralno središte.
U našim je biskupijama običaj da se na Bogojavljenje sva skupljena milostinja stavi na raspolaganje Papinskim misijskim djelima za potrebe djece u misijskome svijetu.
