Mostarsko-duvanjski biskup Ratko Perić slavio je sv. Misu u Međugorju na svetkovinu Presvetoga Tijela i Krvi Gospodnje, 15. lipnja 2017. Biskupa su u crkvenom dvorištu dočekali međugorski župnik fra Marinko Šakota i broćanski dekan don Đuro Bender s Gradine. Za vrijeme Euharistijske žrtve, u kojoj je sudjelovalo više svećenika, franjevačkih i biskupijskih, biskup je podijelio sakrament sv. krizme učenicima i učenicama Osmoga razreda osnovne škole, kojih je bilo šezdeset i petero, i jedna osoba sa strane. Biskup je s asistencijom najprije ušao za procesijom krizmanika i njihovih kumova u župnu crkvu sv. Jakova Starijega na glavna vrata. Župni je zbor intonirao pjesmu “Ovo je dan…”. Doista jedinstven dan za krizmanike, kojima su koji dan prije toga katekizamsko znanje provjerili generalni vikar don Željko Majić i biskupov tajnik don Marin Skender. I našli da su se kandidati vrlo dobro pripravili pod vodstvom župnoga vikara fra Perice Ostojića. Krizmanica i krizmanik naizmjenično su pozdravili biskupa u svetištu a druga je krizmanica poklonila biskupu velik buket cvijeća, koji je stavljen uz oltar. U pozdravu se čulo obećanje da će krizmanici nastojati tako živjeti da će stariji biti ponosni na njih! Dao Bog!
Župnik je izrazio srdačnu dobrodošlicu biskupu, koji je počeo misni obred riječima da je danas Dan velikih darova. Crkva slavi svetkovinu Tijela i Krvi Gospodnje, najveći dar koji nam je Gospodin Isus dao - sebe sama pod prilikama posvećena kruha i vina, a krizmanici k tomu primaju, jednom u životu, sedam Duhovih darova da s njima životno surađuju i duhovno rastu. Đakon fra Zvonimir Pavičić navijestio sv. Evanđelje po Ivanu. Biskup je ponekad podsjetio kandidate za vrijeme sv. krizme da na mikrofon odgovaraju tako da ih čuje cijela zajednica u crkvi. I da se moli za njih. Prije završnoga blagoslova dvije su krizmanice u ime svih vršnjaka i vršnjakinja izrazile zahvalnost svima koji su pripravili ovu svečanost i dopratili ih do ovoga trenutka. Darovale su biskupu Isusov križ i simbol Duha Svetoga. Zbor je zaslužio posebnu pohvalu na divnu pjevanju nepromjenljivih misnih dijelova i euharistijskih pjesama. Prije povratka u sakristiju biskup i župnik stali su među krizmanike za fotouspomenu. Župnik je počastio goste u župnoj kući.
Prenosimo biskupovu propovijed:
Dragi krizmanici! Braćo i sestre u Kristu!
U pozdravima vas krizmanika po župama često čujem kako ste svjesni da živite u vremenu velikih izazova kada vas vjetrovi ovoga svijeta gone ili vuku u krivu smjeru: u neposluh Božjim zapovijedima, u laži i krađe, u droge i razne oblike sebičnosti. To su svakodnevne bitke vaše, ali i vaše braće, roditelja, kumova, svih nas. U tim bitkama vi ste mladi naša uzdanica kojima dajemo povjerenje, te stoga danas je veliko slavlje ne samo za vas, za vaše obitelji nego i za Crkvu u Hercegovini i cijelu Katoličku Crkvu: svetkovina Tijela i Krvi Kristove. I sv. krizma u ovoj župi gdje se dijeli pečat sedam darova Duha Svetoga vama krizmanicima.
Struje i protustruje. Sveti Otac Franjo na sv. Misi i sv. krizmi na Trgu sv. Petra u početku svoje petrovske službe govoraše krizmanicima: Gospodin „nam daje hrabrosti da idemo protiv struje. Počujte dobro, mladi: ići protiv struje, dobro je za srce, ali hoće se odvažnosti ići protiv struje, a On nam daje tu hrabrost! Nema poteškoća, nevolja, nerazumijevanja koja nas mogu uplašiti ako ostanemo sjedinjeni s Bogom kao loze na trsu, ako ne izgubimo prijateljstvo s Njime, ako Mu dajemo sve više prostora u svome životu“ (homilija, 28. IV. 2013.).
Dok rastemo do uporabe razuma, a to je šesta - sedma godina, pa i prije toga, roditelji nas stalno poučavaju osnovnim načelima u životu: što je dobro koje valja činiti, a što zlo koje moramo izbjegavati; što je istina koju treba govoriti, a što laž koje se treba klonuti; što je divno za čim valja težiti, a što ružno što treba uklanjati od sebe i od svoje kuće; razlikujemo svoje od tuđega vlasništva.
U pripravi za Prvu sv. Pričest u 3. ili u 4. razredu osnovne škole, svećenik nas poučava da je grijeh prekršaj Božjih zapovijedi, i one prve tri koje se odnose izravno na Boga, i onih ostalih sedam koje se odnose na naše ljudsko djelovanje, a sve potječu od Boga i po njima ćemo biti suđeni. Grijeh je prijestup Božjega zakona ne samo vanjskim djelom, nego i unutrašnjom mišlju i željom. Vjeroučitelj nas poučava da već u prvoj sv. ispovijedi kažemo svoje grijehe, tj. neistine, zloće i ružnoće, i da se pokajemo za njih, tj. da izrazimo žaljenje što smo uvrijedili Boga i bližnjega svoga, i odlučimo više ne činiti zla. I tek raskajani, s primljenim odrješenjem, s prihvaćenom pokorom pristupamo sv. Pričesti da bismo dolično i dostojno primili Tijelo Kristovo.
Ne smijemo stoga primati presvetu Euharistiju s teškim grijehom na savjesti, koji nije ispovjeđen i okajan i zbog kojega šteta nije nadoknađena. „Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju navješćujete dok on ne dođe. Stoga, tko god jede kruh ili pije čašu Gospodnju nedostojno, bit će krivac tijela i krvi Gospodnje. Neka se dakle svatko ispita pa tada od kruha jede i iz čaše pije. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje Tijela“ (1 Kor 11,26-28), jasno nas poučava sv. Pavao u Poslanici Korinćanima, ističući tri riječi u vezi s grješnim primanjem Tijela Kristova: nedostojno, krivac, bez prosudbe savjesti.
Poštovani krizmanici, a i svi ostali vjernici! Ne možemo ne imati u vidu uvijek svih deset Božjih zapovijedi koje se napadaju raznim podmuklim prijedlozima i planovima, pa i u školskoj reformi i u raznim društvenim deformacijama protiv ljudske naravi. Vi mladi sve više živite u takvim zajednicama gdje se vidi da su obitelji u krizi, ženidbe oslabljene nekada do nevjernosti postajući izvorom velike patnje za djecu, za mlade. Eto pravih izazova. Zaustavimo se kratko na promatranju nekih nereda, vidljivih u očima svijeta, nazočnih u medijskoj svakodnevnevici, a na škandal su malenima u vjeri i pokažimo koliko smo moćni ići protiv struje, uz pomoć Duhovih darova, od mudrosti do bogobojaznosti.
Jedna Božja zapovijed, ona šesta po redu, propisuje - Ne sagriješi bludno: ni mišlju, ni govorom, ni tvorom. Kada je osoba u obitelji nevjerna svomu bračnomu drugu, doživotnom suputniku, s kojim se crkveno valjano vjenčala, kada živi ili griješi s drugom bračno vezanom ili nevezanom osobom varajući svoga zakonita ženidbenog druga, bez obzira na razloge njihove rastavljenosti i na motive njihove nove veze, tada takve osobe nitko ne ovlašćuje, a najmanje ih ovlašćuje Božja zapovijed, da živeći u objektivno teškom grijehu pristupaju presvetoj Euharistiji. Upotrijebit ćemo, kao što nas Sveti Otac Franjo potiče, svu brigu i pažnju da takve osobe pratimo, pomažemo, uključujemo u crkveno zajedništvo, ali uvijek poštujući Isusov zakon o nerazrješivosti valjane ženidbe i o dostojnu pristupu njegovu presvetom Tijelu. Jednako pod Božju zapovijed, onu devetu, ide i to da ne griješimo ni željom: Ne poželi tuđega ženidbenog druga. Nečistoća se i preljub mogu počiniti i željom, jer Bog sudi kakve su nam namisli srca, a ne samo kakav nam je govor ili vanjsko djelovanje.
- Krizmaniče, budi čist kao Krist! Krizmanico, budi čista poput Krista ako želiš dostojno primati Euharistijskoga Krista!
Sedma Božja zapovijed glasi: Ne ukradi. Ukrasti znači neovlašteno uzeti tuđe dobro protiv razumne volje vlasnikove. Uzeti predmet, novac, robu, zemlju. I ovdje vrijedi da se ne smije ni poželjeti ukrasti, i to ide pod Božju zapovijed, desetu: Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga. Ako ukradeš, za tobom će kao mladićem uvijek ići priča da si nešto ukrao, kao što će za onom djevojkom koja ne krade ići priča da je uvijek bila poštena.
- Ruke k sebi!
Osma Božja zapovijed određuje: Ne reci lažna svjedočanstva na bližnjega svoga. Laž je svjesno kazivanje neistine, izvrtanje objektivne istine, krivotvorenje stvarne činjenice ili vlastite misli. Laž je ponašanje protiv uvjerenja. Laž je govorenje neistine s nakanom varanja. Lagati znači reći nešto protiv pameti, izjaviti nešto protiv zdrava razuma. Isus naziva đavla „ocem laži“ (Iv 8,44); „lažac, zna kako prevariti, zna kako obmanuti ljude“ , kaže papa Franjo (homilija u Sv. Marti, 10. II. 2017.). To znači da se čovjek najviše približio đavlu kada laže i neistine širi oko sebe.
Kleveta je iznošenje neistine protiv bližnjega svoga tako da mu se naškodi dobru glasu. Na pr. djevojka u selu, plemenita i moralna, oklevetana je najgorim lažima samo zato da je njezin mladić ne uzme za suprugu. Zamisli kakav je to zločin.
Ogovaranje jest iznošenje istine o drugomu, ali iznošenje tuđih negativnosti, grijeha. Jesi li ti pozvan da to izneseš? Gdje to ti iznosiš? Ali ako ti znaš da se neka osoba civilno vjenčala s nekim, a želi se crkveno vjenčati s drugim, ti si dužan to kazati u župnom uredu ako je dotična osoba oglašena s oltara. To nije ogovor, nego odgovor na crkveni oglas.
- Kako se ponašati prema klevetama? - Kako god postupao, bolje je klevete podnositi, nego ih drugima nanositi.
Kakav je bio odnos ljudi prema Isusu? Kada se Isus rodio u Betlehemu, njegovi ga nisu primili ni u privatan smještaj, ni njega ni majku Mariju, ni Josipa. Židovski ga je kralj Herod htio ubiti čim je čuo da se rodio. Na njega su se ljudi nabacivali svakakvim klevetama, čak i bogohulnim: da se ne drži Božjega zakona, da čudesa čini s pomoću Beelzebula, poglavice đavolskoga, da zavodi narod, da je varalica i izjelica, neki su ga procijenili da ne košta više od 30 srebrnika, da nije uskrsnuo nego da su ga apostoli ukrali. I slične pakosti.
Kakav je odnos svijeta prema Isusovim učenicima? I Kristovi su učenici bili ozloglašivani nevjerojatnim klevetama do dana današnjega: izmišljenim podvalama i medijskim hajkama. Svijet je nekada govorio da su kršćani i njihovi predstojnici ljudožderi, jer se nedjeljom sastaju i Euharistijskoga Krista blaguju. Da se bore protiv društva, da ne poštuju carske zakone, da su domaći izdajnici, da su suradnici svjetskih sila itd. Lašci su svoje laži obično branili s pomoću još gorih kleveta. Jer ne mogu se laži braniti istinom. Čim istinu rekneš, laži padaju! I što su bile žešće klevete i laži, to su službenici Crkve bili istinskiji i Kristu patniku bliži!
Euharistijski Isuse, protresi u savjesti sve oni koji se olako vladaju prema Božjim zapovijedima i primaju Tebe, Tvoje Tijelo, ne poštujući ni šeste ni devete Božje zapovijedi!
Opameti sve one koji hoće ukrasti, na malo ili na veliko, ne opslužujući ni sedme ni desete Božje zapovijedi!
Odstrani svaku laž i neistinu, prijevaru i obmanu iz našega društva i života!
Napose Te molimo, vječna Istino, ukloni s presvete osobe svoje Majke, i ovdje u Međugorju, i po svemu svijetu svaku ljagu ljudske prijevare, laži i psovke. Mi Gospu častimo iznad svih svetaca i svetica, anđela, vlasti i sila. Častimo je po svetoj Predaji i živom Učiteljstvu Crkve. Umom priznajemo, srcem vjerujemo i jezikom ispovijedamo njezine jedinstvene vjerske istine: njezino Začeće neokaljano ljagom iskonskoga grijeha; njezino trajno, nikada oskvrnjeno Djevičanstvo; njezino Bogomajčinstvo i njezino Uznesenje dušom i tijelom u nebesku slavu. Očuvaj njezinu čast od ljudskih izmišljotina. Ne dopusti da se uz to najsvetije ime među ljudima vežu priče koje ne odgovaraju istini, nevjerodostojne prikaze, izmaštane tajne, lažni znaci, bezbrojna programirana ukazanja s porukama, nedolična dodirivanja tijela navodne pojave, nego daj da prakticiramo pravu marijansku pobožnost, koja nas vodi k Tebi, u istini i ljubavi, te u nama budi želju da dosljedno vršimo sve Božje zapovjedi i budemo Tvoji svjedoci u svijetu. Učini da Gospu štujemo dužnom kršćanskom čašću kao onu koja je donijela Tvoje Presveto Tijelo na ovaj svijet i koja je u svome prečistom Srcu očuvala svjedočanstvo koje danas naviještamo u Tvome Evanđelju.
A Ti, Gospodine, smiluj se svima nama!
Blažena Djevice Marijo, ponizno Te molimo za majčinsko oproštenje što toliko puta zlorabimo Tvoje sveto ime u svoje sebične materijalne i promidžbeno medijske svrhe! Djevice premudra, Ogledalo Pravde, Prijestolje Mudrosti, moli za sve nas, a osobito za ove krizmanike i krizmanice, koji danas primaju darove Duha Svetoga, da s njima surađuju svega svoga života. Tako neka bude!
