Sveta krizma u Međugorju u subotu, 28. svibnja, prije podne. Prostrana crkva apostola Jakova, Starijega, prima ne samo 79 krizmanika osmoga razreda, s njihovim roditeljima i kumovima, nego i druge misare. S kora župni zbor pjesmom i glazbom ugodno prati Misno i krizmeno slavlje od početka do kraja. Procesija polazi iz crkvenoga dvorišta. U koncelebraciji s biskupom Ratkom Perićem župnik je fra Marinko Šakota, broćanski dekan fra Dario Dodig s Čerina, župnik s Gradine don Đuro Bender, tajnik don Marin. Ovogodišnje krizmanike vodio je fra Hrvoje, koji ih je također držao u dostojanstvenu redu za vrijeme sv. Mise i potvrde. Dvoje krizmanika pozdravilo je biskupa i svu zajednicu, a župnik je izrazio srdačnu dobrodošlicu krizmatelju. Kao i kod dijeljenja i primanja drugih sv. sakramenata, oči sviju usredotočene su na sam čin krizme, gdje se krizmanici vladaju pobožno i dostojno svetoga mjesta i sakramenta, čuje se ime krizmanika, njegov glas i pristanak na crkveno zajedništvo, biskupovo stavljanje pečata s uljem na čelo krizmanikovo, poneki upit i odgovor. Jednako tako krizmanici pristupaju i sakramentu sv. Pričesti, a dan prije bili su i na sv. ispovijedi.
Poslije sv. Mise zajednička fotografija pred oltarom.
Prenosimo biskupovu propovijed o Duhu Božjemu:
ISTINE VJERE U DUHA SVETOGA
Mi katolici o Duhu Svetome vjerujemo ono što je Gospodin Isus naučavao. On je obećao da će Otac, u njegovo ime, poslati drugoga Branitelja, koji će nas poučavati u svemu i podsjećati nas na sve što nam je on govorio (Iv 14,26). Crkva vjeruje više istina sadržanih u Svetome Pismu, a proglašenih na Nicejskom 325. i Carigradskom koncilu 381. godine.
1) Začet po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije. Katolička vjera uči, kako prenosi Novi Zavjet, da je anđeo Gospodnji, u Božje ime, pozvao Mariju da u svome slobodnu odgovoru začne Onoga u kojem će prebivati "tjelesno sva punina božanstva" (Kol 2,9). Božji odgovor na Marijino začuđenje: "Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?" sadržan je u snazi Duha: "Duh Sveti sići će na te" (Lk 1,35). Na blagu vijest da će Sina Svevišnjega roditi snagom Duha Svetoga, a da ne upozna muža, Marija je "poslušnošću vjere" (Rim 1,5), sigurna da "Bogu ništa nije nemoguće", ponizno odgovorila: "Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,37-38). Duh je Sveti, dakle, poslan da posveti utrobu Djevice Marije i božanski je oplodi tako da se Očev vječni Sin začne u čovještvu koje je uzeto od njezina tijela. "Kada dođe punina vremena odasla Bog Sina svoga: od Žene bi rođen" (Gal 4,4). Jedinorođeni Sin Božji, začet kao čovjek u krilu Djevice Marije jest "Krist", tj. Pomazanik Duhom Svetim, već od početka svoga ljudskog postojanja.
2) Duh je Gospodin. Toga istoga Duha nazivamo i Gospodinom. Pojam Gospodin pridajemo Bogu: Ocu i Sinu i Duhu Svetomu. Svakoj osobi Presvetoga Trojstva u punom smislu pripada riječ Gospodin, Gospodar, Posjednik, Tvorac. Čin stvaranja jest djelo Presvetoga Trojstva. Otac je dao gospodstvo Sinu, ali to isto gospodstvo ima i Duh Sveti (2 Kor 3,17). Mi smo primili u krštenju dar Oca i Sina i Duha Svetoga, jednom zauvijek. U sakramentu krizme primamo pečat dara Duha Svetoga, opečaćeni za dan otkupljenja, jednom zauvijek. Taj jedinstveni pečat jest znak da je Duh Sveti naš Gospodar, Gospodin, a mi njegovo životno vlasništvo.
3) Duh je Životvorac. Duh daje život tvari, tijelu. Daje život svakomu od nas. Roditelji nam po naravi, koju je Bog stvorio, daju zemaljsko tijelo, ali nam dušu/duh izravno daje sam Bog. Pavao vrlo jasno kaže da je čovjekov život od Duha: "I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti" (Rim 8,10). Duh je izvor, tvorac, čuvar i podržavatelj života. Nije se Duh degradirao u materiji, nego je oživio, oživotvorio i uzdigao materiju na duhovnu razinu.
4) Koji izlazi od Oca i Sina: Nama se Bog u povijesti ukazuje stupnjevito. Po rođenju Sina Božjega spoznajemo Oca koji je izvor. A Sin nam Božji najavljuje Duha Svetoga. Tako se u Isusovu životu prvi put na izvanjski način jasno očituje: Otac, Sin i Duh Sveti - Presveto Trojstvo. Lako ćemo naučiti da je Bog Trojedini, tj. da su Tri Božanske Osobe, a Jedna Božanska Narav, ali kako to protumačiti da nam bude shvatljivo? Kad bismo mi to mogli razumjeti, mi bismo bili na Božjoj razini. A beskrajno smo daleko od te spoznaje. Ali se u svojoj vjeri ne možemo ne služiti umom. Tako naučavamo da se Bog Otac ukazuje kao počelo, stožer, tvorac svega. Zatim vidimo da u povijest ulazi Krist Gospodin koji se sigurno ne može protumačiti samo kao ljudska pojava, nego ga shvaćamo i vjerom prihvaćamo kao Sina Božjega, kao Drugu Božansku Osobu, Mudrost po kojoj je sve stvoreno. Konačno se na vanjski vidljivi način javlja Božja Ljubav Oca i Sina, a to je Duh Sveti koji sve vodi, podržava, upravlja, prosvjetljuje i oživotvoruje. Čudno je da se o Duhu Svetome uvelike počelo govoriti i pisati tek nakon Isusova uzašašća, odnosno nakon Pedesetnice ili silaska Duha Svetoga. Zar nije nešto slično i s električnom energijom koja je uvijek postojala u svijetu, samo je ljudi nisu pronašli prije 19. stoljeća? Tako je i Duh Sveti oduvijek nazočan u svijetu, i djelatan, a ovo je bila prigoda objave Osobnosti Duha pred ljudima.
5) Koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi. Čašćenje i slavljenje u ovome članku vjere pridaje se isključivo Bogu. To znači da čašćenjem i slavljenjem Duha Svetoga, zajedno s Ocem i Sinom, priznajemo Duha pravim Bogom po jednoj biti, a Trećom Božanskom Osobom. Crkva ima više svetkovina kojima se iskazuje najveća čast i slava Duhu Svetomu.
Slavimo Presveto Trojstvo, i u toj slavi častimo i Duha Svetoga.
Slavimo Krštenje Gospodinovo, gdje se pojavio i Duh Sveti u liku goluba.
Slavimo svetkovinu Navještenja Gospodinova, gdje je Duh Sveti bio djelatno nazočan.
Osobito svetkovinu silaska Duha čujno i vidljivo u Jeruzalemu na dan Pedesetnice.
Moramo uvijek imati na srcu i na umu kako Duha Svetoga spominjemo i častimo:
- kada god činimo znak križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga;
- kada god molimo zaziv: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu;
- kada god izgovaramo Vjerovanje, kao što ga ovdje tumačimo;
- kada god pjevamo himne: Dođi, Duše Presveti ili: O dođi, Stvorče, Duše Svet;
- kada god završavamo misne molitve: Po Gospodinu našem... u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova;
- kada god slavimo svete sakramente, od krštenja preko krizme do ređenja;
- kada slavimo ili sudjelujemo u sv. Misi u kojoj se često spominje Duh Božji;
- vrlo često, kada čitamo molitve vjernih u Časoslovu;
- a uvijek, u nevezane dane, možemo misiti na slavu Duha Svetoga, kao što danas slavimo.
Ovisi o nama kako ćemo doživjeti Božjega Duha i biti poneseni da drugima svjedočimo.
6) Koji je govorio po prorocima. Duh silazi na Izaiju, prvoga od velikih proroka, više stoljeća prije Krista: Duh Gospodnji na meni je, poslao me da radosnu vijest donesem ubogima, da iscijelim srca slomljena, da zarobljenima navijestim slobodu, da razveselim ožalošćene na Sionu, da im dadnem vijenac mjesto pepela (Iz 61,1-3). Sam će Krist započeti svoje djelovanje tim Izaijinim riječima (Lk 4,18-19).
U Ivanovu Evanđelju čitamo da nam je Krist obećao Duha Božjega koji se može očitovati u svačijem životu, ako mu ne zapriječimo pristupa. U našem rječniku pojam branitelj obično nosi našu zahvalnost i poštovanje. Isus je davno nazvao Duha Svetoga drugim Braniteljem. On je prvi, Duh je drugi. Brani nas od napada, od napasti, od napuhanosti, od grijeha, od zla puta, on je naš Branitelj koji savršeno razumije naše dubine, a proniče i sve dubine Božje. On čuva naše jedinstvo, štiti naše živote, nadahnjuje naše duše, tumači naše molitve pred Bogom. Bez Božanstva Tvojega čovjek je bez ičega, molimo u himnu Duhu Svetomu. Isus Duha naziva Parakletom, Tješiteljem-Braniteljem. On je naš sedmerostruki Obdaritelj:
- On je Izvor iz kojega se napajamo darom mudrosti.
- On je Pomoćnik koji nam razbistruje pamet i razum dajući nam pečat razbora.
- On je Učitelj koji nam daje životno znanje za spasenje.
- On je Prijatelj koji u pravi čas i u pravoj mjeri pruža pravi dar savjet u savjesti.
- On je Svjedok koji kaže kakav je Bog i kakvi mi moramo biti po-Božjem-zakonu, po-božni.
- On je Liječnik koji nas ozdravlja u slabostima našim i daje nam snagu, dar jakosti u srcu.
- On je Osloboditelj od strahova naših, upozoravajući nas da se nikoga drugoga ne bojimo do Boga. Zar nam tih sedam darova ne treba svakoga trenutka u našem životu i radu ako želimo živjeti po Božjem zakonu?
A vi ćete, krizmanici, ove svete darove sada sakramentno primiti i s njima životno surađivati!
