Subota, 19. svibnja, pravi proljetni dan u Hercegovini. Poseban dan za osamdeset i jednoga krizmanika iz župe sv. Jakova u Međugorju. Po rukama biskupa Ratka Perića primaju sedam darova Duha Svetoga. U 10 sati svečana su zvona najavila početak sv. Mise. Fra Slaven Brekalo, vjeroučitelj krizmanika, ravna procesijom i ceremonijama, a s. Irena župnim zborom koji redovito predvodi liturgijsko pjevanje. Biskupa prati župnik fra Petar Vlašić, dekan i župnik iz Gradnića fra Mate Dragićević te još osam svećenika koncelebranata. Nekoliko je svećenika u ispovjedaonicama.
Krizmanik pozdravlja biskupa u ime krizmanika, a krizmanica mu predaje buket cvijeća u znak dobrodošlice. Župnik fra Petar pozdravlja krizmatelja, svećenike, krizmanike, kumove, roditelje i ostale vjernike. Predvoditelj slavlja zahvaljuje župniku i krizmanicima te pohvaljuje bijelo ruho u koje su krizmanici obučeni. Uspoređuje njihovu odoru s onom bijelom kršteničkom, izražava radost što su tu bjelinu očuvali, te ih poziva na molitvu da im duše ostanu bijele do kraja života. Biskup je svoju propovijed razradio na temelju biblijskih dvaju primjera i mjesta: Babilona i Jeruzalema. Propovijed donosimo u cijelosti.
Podjeljivanje krizme proteklo je u skladu i redu. Imena krizmanika u najvećoj većini prava kršćanska, evanđeoska.
Na kraju sv. Mise župnik zahvaljuje biskupu što je u Međugorje donio „Jeruzalem“. Zahvaljuje i svećenicima koncelebrantima, članovima zbora i redarima. Čestita krizmanicima i poziva ih da ne zaborave mjesto na kojemu su stajali na dan svoje krizme. Uz čestitke roditeljima poziva ih da ljepotu i bjelinu duše svoje djece smatraju najvećim darom i najboljim uspjehom: „Na to djecu potičite, to im govorite i u tomu ih podržavajte!“ - pozvao ih je fra Petar. Čestitkama se pridružio i vjeroučitelj krizmanika fra Slaven. Nakon blagoslova krizmanici su se poredali ispred oltara sv. Jakova za zajedničku uspomenu.
------------------------
Biskupova propovijed
Braćo i sestre, dragi krizmanici!
BABILON. Biblija nam u prvim poglavljima opisuje čudan podhvat građana: „Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba! Pribavimo sebi ime, da se ne raspršimo po svoj zemlji“ (Post 11,4). Ljudi, po iskonskom grijehu udaljeni od Boga, stali dizati grad s tornjem do neba. U oholoj neovisnosti o Bogu nisu mogli poduzeti nerazumniju odluku. Otpočela gradnja: temelji, opeke, zidovi, zamjeran napredak. Ali u neka doba zidari se ne razumiju. Traže kruha, dodaje im se kamen; a umjesto mistrije čekić… Babel ili Babilon znači pomutnju, zbrku. Bog nije mogao podnositi ljudsku umišljenost pa se „spustio da vidi grad i toranj što su ga gradili sinovi čovječji“, te im riječi izmiješao „da jedan drugome govora ne razumije“ (Post 11,5.7).
Sinovi istoga naroda i jezika, istih nakana i zanata, do jučer kao jedan, danas se više ne mogu sporazumjeti ni riječima ni znakovima. Netko će reći da to nije povijesna činjenica: kako će se graditi toranj do neba? Istina, Biblija daje mnogo više spasonosnih pouka negoli povijesnih podataka. Ali znamo da se može graditi kula grijeha u ljudskim srcima do dna pakla. I što god više ljudi misle živjeti bez Boga, izbaciti njegovo ime iz svoga sustava i društva, pribavljati sebi ime na ovome svijetu, mimo Boga, sa željom da stvore zajedničku uniju ili regiju, to im se bolje mrse ekonomski i politički računi.
- Najteži udarac koji pogađa Crkvu jest nejedinstvo vjernika, pogotovo razjedinjenje službenika. Bog od nas očekuje da svatko poslušno obavlja svoju zadaću i snosi svoju odgovornost. Tko se tomu izmiče i radi na svoju ruku, mimo Crkve, protiv Crkve, taj gradi babilonsku kulu. Može govoriti i različitim jezicima, ali ne sjedinjuje, nego razbija i raspršuje.
JERUZALEM. U početku kršćanstva objavio se Duh Sveti ne više kao neka nevidljiva moć, snaga odozgor, nego kao Osoba. To je Očev i Sinov Dar vjerničkomu svijetu. Kao što nam je Duh Sveti po Mariji dao Krista, utjelovljenoga Sina Božjega, tako nam je uskrsli i proslavljeni Krist, zajedno s Ocem, darovao Duha Svetoga po molitvama iste Marije u jeruzalemskoj apostolskoj zajednici. Taj je Duh: Branitelj, Tješitelj, Zagovaratelj, Uvoditelj u svu Istinu.
Povijesno „objavljenje“ Duha bijaše u čujnom „šumu“ i vidljivim „ognjenim jezicima“. A posljedica te Pojave bijaše savršeno sporazumijevanje, unatoč raznolikosti naroda i jezika (Dj 2,2-6). Eto rezultata Duhove mudrosti.
U Babilonu je plod ljudskoga duha: neshvaćanje govora, razbijanje jedinstva, gubljenje imena, raspadanje grada, rušenje tornja. Nesporazum i metež!
U Jeruzalemu je plod Božjega Duha: ujedinjenje raznolikih ljudskih duhova, poštovanje svakoga jezika, naroda i dara. Sporazum i sklad!
Sva nastojanja i služenja slijevaju se u jedan organizam. Zameće se Crkva kao vidljivo otajstveno tijelo Kristovo. Tri tisuće ljudi toga se dana krstilo. Stoga je taj dan Duha Svetoga vrhunska Božja senzacija na zemlji, očitovanje Božje moći među nama ljudima. Samo snagom toga Duha ljudi su sposobni sagraditi „toranj s vrhom do neba“, koji se ne će srušiti, te „pribaviti sebi ime“, koje će vječno trajati.
- Kako mi kršćani gradimo grad jedinstva po Kristovu nacrtu s Posljednje večere? kada je upozorio apostole: „Dosad niste iskali ništa u moje Ime“ (Iv 16,24). Molimo li u Njegovo ime darove Treće Božanske Osobe, kojoj je iskonsko svojstvo sjedinjavanje i sporazumijevanje? Drugi vatikanski koncil naglašava moć Duha Svetoga, koji nas rasvjetljuje, posvećuje, oživljuje, sjedinjuje, pomlađuje, poučava i čisti. Duh nam Sveti daje sedam svojih darova, sedam temeljnih kvaliteta svoga Kraljevstva.
Tko kaže da se odriče đavla, kao što ćete vi, krizmanici, sada reći, neka ga više ni ne spominje, ni u obliku zaklinjanja ni proklinjanja. Tko đavla ima u ustima i na jeziku, brzo će ga imati i u srcu.
Tko kaže da vjeruje u Boga, neka ga ponizno štuje, a ne psuje!
Tko poštuje svoje tijelo i čuva u čistoći samoga sebe i sve one s kojima druguje, jakost će u njemu rasti i životni rod donijeti. Ne budi u životu bijeda i jad, nego budi herojski čist i čestit, srcem i tijelom zdrav, duhom jak!
Komu srce i ruke prionu za zemaljske stvari, a zaboravi Boga, ne će on gramzljivo ići samo za tim da ima što više, nego će se služiti i prijevarama, i klevetama, i krađama, skačući iz zla u gore, da postigne što mu srce želi.
BOGAĆENJE, ALI NE U BOGU. Djela nam apostolska donose (5,1-11) kako je Petar razobličio dvoličnost jednoga muža i žene u prvoj zajednici. Biblija pošteno iznosi i najnepoštenije radnje, pa gdje god one bile.
Ananija, jedan od prvih kršćana u Jeruzalemu, prodao svoje imanje i u dogovoru sa ženom donio apostolima samo dio novca od prodaje, drugi dio zadržao za sebe, a želi živjeti od zajedničke blagovaonice. Petar ga zovne na razgovor:
- Ananija, gdje si jutros bio? - Prodavao sam imanje.
- Za koliko si ga prodao? - Za toliko i toliko.
- Jesi li dao sav novac u zajedničku kasu kako je dogovoreno? - Jesam (a nije, dio je uzeo za sebe). I zadrhta Ananija pred Petrovim sudom.
- A koliko si zatrpao iza kuće u zemlju? uprije Petar pogled u Ananijine prevrtljive oči. - Zakopao sam toliko i toliko šekela, promuca Ananija i spusti oči preda se od stida.
- U me gledaj! – Petar ga ošinu oštrim glasom: „Zašto ti Sotona ispuni srce, te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?“ (Dj 5,3), a rekao da si sve donio? - Pobojao sam se bolesti i starosti, za sebe i za ženu, odgovori Ananija.
- Zar se Bog ne brine za te i u tvojoj starosti i u tvojoj bolesti? I za tvoju ženu Safiru? Jesi li mogao ostaviti sav utržak, ionako je tvoj? - Jesam.
- Znači, ne samo da si ukrao nego si i slagao. Kršćanin, pa laže. Ne samo laže, nego i krade, vara. Vidiš li da vazda grijeh proizvede grijeh. „Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoć prodano, nije li u tvojoj vlasti?“ (Dj 5,4). Da si prodao i zadržao sav novac, opet bi sve bilo tvoje. Mogao si čak ponekad doći i na zajednički objed. Da si prodao i jedan dio odvojio za sebe i rekao da si tako učinio, sve bi bilo u redu. A ovako: „Zašto si se na takvo što odlučio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!“ (Dj 5,4). Nisi ukrao iz zajednice, nego od Boga.
Na te se riječi Ananija sruši pred apostola Petra i izdahnu. „I silan strah spopade sve koji to čuše“ (Dj 5,5).
Safira. Nakon otprilike tri sata, uđe i njegova žena Safira, ne znajući što se dogodilo s mužem. Petar je dočeka na ulazu.
- Gospođo, reci mi, jeste li za toliko i toliko šekela prodali imanje? - Jesmo, prizna žena otprve.
- Koliko ste donijeli u zajedničku kasu? - Oko polovicu, tako mi se čini.
- A jeste li rekli da donosite sve? - Jesmo.
- A gdje je druga polovica? - Žena stade drhtati, krv joj se sledi u venama.
- Muža su ti malo prije iznijeli. Čim se grobari vrate, i tebe će uzeti. I nju kap udari i sruši se na zemlju. I izdahnu.
Braćo, kakve su ovo kazne! protrnuše oni što stajahu uokolo. Bog ih je pripustio u početku da se ljudi opamete i okrenu pravim putem. "I silan strah spopade cijelu Crkvu" (5,11). Petar na karizmatski način disciplinira cijelu zajednicu. Ako ćemo živjeti kako Bog zapovijeda, onda je jednako vrijedna i sedma i osma, i šesta i peta i svaka Božja zapovijed!
Što je zapravo najbolnije u ovome događaju? Eto to što nam se čini da se ovo dvoje - Ananija i Safira - nisu imali kada ni pokajati, ni zamoliti oproštenje. Iznenadna smrt. „Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu" (Lk 12,21).
Poštovani vjernici, krizmanici! Imate prilike ovo Međugorje pretvoriti u Babilon, pomutnju i metež; pokazati krivi ponos do oblaka, dati se u utrku za strancima i njihovim devizama, dopustiti da vas turizam s mnoštvom jezika preplavi i pobijedi, natjecati se tko će više babilonskih katova i vila podići, unosniji biznis otvoriti i više se obogatiti.
Imate prilike od ove župe učiniti Jeruzalem, mjesto djelovanja Duha Božjega, gdje se mnoštvo u jedinstvo stapa, gdje svatko svakoga razumije u Bogu, a ne u lažnu bogatstvu; gdje se sluša Petrova riječ: „Obratite se… i primit ćete dar, Svetoga Duha!“ (Dj 2,39).
Imate prilike pobožno živjeti, ne u oholosti, nego rastući u mudrosti; ne sebično škrtareći, nego napredujući u razboritosti; ne gubeći se u bludnosti svoga tijela, nego stječući istinsko spasonosno znanje Božjega zakona; ne puštajući maha zavisti, nego se radujući pravomu savjetu; očitujući jakost duha, sve u strahu Božjem, a ne slabost i bolan svršetak poput Ananije i Safire.
Bogatite se u Bogu, a ne u prolaznu bogatstvu! - poručuje nam Gospodin.
