Potkraj I. svjetskog rata (1914.-1918.) osnovano je čak sedam župa u Hercegovini, i to 1917. godine: Čapljina, Izbično, Jablanica, Kongora, Rotimlja, te 1918.: Gradina i Ploče-Tepčići.
Na svetkovinu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja, popularno zvanoga Glavosjek, 29. kolovoza 2018. obilježena je 100. obljetnica župe Gradina. Župnik don Đuro Bender pripremio je župu na to slavlje duhovnom trodnevnicom koju je vodio don Damir Stojić, salezijanac. Svake je večeri pjevao crkveni zbor, osim s Gradine, također iz nekih drugih župa i crkava. Sv. Mateja, Dobroga Pastira, Blagaj-Bune.
Za samu svetkovinu pozvan je biskup Ratko da predvodi Misno slavlje u župnoj crkvi. Uz mnoštvo naroda sudjelovalo je oko 40 svećenika, biskupijskih i redovničkih. Evanđelje je otpjevao don Ivan Bijakšić. U asistenciji sudjelovao je određen broj ministranata koje je pripremio župni vikar don Marin Krešić. Zbor sastavljen iz više crkvenih korova uvježbao je domaći sin don Dragan Filipović, koji je prošle godine skladao sv. Misu, a za ovu prigodu preuredio neke njezine dijelove kao svoj dar župi za ovu Stoljetnicu. Svirali su: Tamburaški sastavi iz Bijeloga Polja, Kruševa i Bune. Pjevali: zborovi iz Cima, Rotimlje, Gradine, Čapljine i Kruševa. Solisti: M. Jarak, K. Milićević, H. Merdžo i M. Perić. Zborom je dirigirao D. Kožul.
U početku sv. Mise župnik je u pozdravnom govoru podsjetio na značajnije povijesne pragove župe. O njoj je priređena i monografija koja će biti predstavljena na akademiji 15. rujna sljedećega. Bit će to drugi dio proslave. Na kraju sv. Mise zahvala svima, napose Gospodinu Bogu himnom „Tebe Boga hvalimo“. Nakon blagoslova otpjevana je i himna „Lijepa naša“.
Uzvanici su nastavili s ugodnim raspoloženjem pod postavljenim šatorima u crkvenom dvorištu.
Prenosimo biskupovu homiliju na evanđeoski odlomak (Mk 6,17-29)
Ivanovo zvanje. Ivan, sin Elizabete i Zaharije, trebao je po rodu i zakonu naslijediti svoga oca i biti svećenik u Hramu. Ali kada je odrastao, po Božjem se nadahnuću otisnuo u judejsku pustinju. Razvio se u prvorazredna propovjednika tako da je k njemu hrlilo i staro i mlado, i zdravo i bolesno iz cijele Palestine.
- Božja ruka bijaše nad njim, a on savršeno slijedio sjenu Božje ruke nad sobom. Ivan je primjer koji pokazuje kako je Bog onaj koji dijete oblikuje i dušom i tijelom i daje mu životno zvanje. Sve preko roditelja, koji su također njegovo velebno djelo.
Ivanovo propovijedanje. Zbog svojih propovijedi i krštenja, kojim je dijelio oproštenje grijeha, ali ne i posvetnu milost, bio je pretečom Isusa Krista kojega je također nekom zgodom krstio u rijeci Jordanu, gdje se pojavilo Presveto Trojstvo - Otac koji reče: „Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina“; Sin Božji Isus Krist i Duh Sveti u liku goluba. Jedno razdoblje javnoga djelovanja glasoviti je Krstitelj proveo u Pereji i Galileji, palestinskim pokrajinama koje su bile pod upravom četverovlasnika Heroda Antipe. Ovaj se knez Antipa, dostojan svoga oca zlikovca Heroda „velikoga“, velikoga po zlu i kršenju Božjih zapovijedi, oženio, iz političkih motiva, pogankom, kćeri susjednoga kralja Arete, Nabatejca, iz Sirije.
- Ivan je Božju riječ proživljavao, širio, ljude pozivao, poticao, opominjao, korio, prorokovao: Ne budeš li ovakav, bit će ti ovako!
Herodovo rodoskvrnuće. Nekom je zgodom Herod otišao u Rim, gdje je živio njegov polubrat Filip sa ženom Herodijadom i kćeri Salomom. Nesreća je Heroda Antipu natentala da se zapleo u bratov obiteljski život. Dogodilo se ono najgore: bratu je Filipu oteo vlastitu ženu, inače svoju pravu nećakinju i ujedno nevjestu, odveo je iz Rima i dovukao k sebi u Galileju, i nju i njezinu kćer. A svoju zakonitu ženu, Kipros, otjerao iz čista mira njezinu ocu Areti Nabatejcu; zapravo ona je - da bude sramota manja - čim je naslutila, valjda „u letu ptica“[1] - što se iza brda valja, sama umaknula k svojima, prije Herodova dolaska u dvor.
- Zlo osvaja svijet, počevši od kralja, koji krši 6. Božju zapovijed, te tako zavodi i narod. Kakav kralj, takav i sav njegov živalj!
Herodov poraz. Preljubnik je Herod doživio prvorazredan slom u Galileji i cijeloj Palestini, i zbog preljuba i zbog rodoskvrnuća, a malo kasnije između punca Arete i zeta Antipe izbio je pravi rat gdje je Antipa izgubio bitku, čak i nešto granice. Antipa je zatražio pomoć od Rimljana te tako spasio živu glavu.
- Previše je očekivati da te Bog blagoslivlje i nagrađuje, a ti činiš zlo za zlom!
Ivanov ukor. Tu je javnu sablazan preljuba i rodoskvrnuća oštro ošinuo i sam Krstitelj u jednoj svojoj vatrenoj propovijedi braneći Božji zakon i spočitavajući Herodu, liscu (Lk 13,32), u lice: „Ne smiješ imati žene brata svojega!“ (Mk 6,18). Ne znamo gdje su se i kada susreli Krstitelj i Herod, ali znamo da se Svetac usmjelio skresati u brk kralju njegov javan dvostruki grijeh. Svi su oni dobri bili na Ivanovoj strani, a protiv kralja. To je bio Herodov drugi slom u očima naroda Božjega.
- Opomena za opomenom, ali kralj misli da on može zlo raditi i dobru se nadati!
Herodijadina mržnja. Herodova žena nije dopustila da takav javan prijekor njezinoj osobi ostane bez kazne. „Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla jer se Herod bojao Ivana“ (Mk 6,19-20). Zatražila je od svoga muža preljubnika ne samo Ivanovo uhićenje, nego i njegovo smaknuće. Herod ga je tada zaštitio od smrti, bojeći se naroda koji je Ivana smatrao Prorokom.
- Svađa na dvoru: kraljica želi Ivana ubiti, kralj ga želi zaštititi, boji se naroda! Vidjet ćemo kako će završiti.
Poštovanje prema Ivanu. Dok je Herodijada mrzila i htjela Ivana smaknuti, Herod se sa svoje strane boji i Ivana, ne samo naroda, „znajući da je on čovjek pravedan i svet, pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao“ (Mk 6,20). I vjerojatno učinio dosta stvari na njegovu proročku sugestiju.
- Gdje ga je Herod Antipa slušao, zašto bi se zbunio, zašto ga je rado slušao – očito kompleksna osoba!
Herodov pristanak. Ipak Herod je popustio svojoj priležnici. Čim se situacija malo slegla, Herodijada je intervenira kod kralja: on „posla i uhiti Ivana i baci ga svezana u tamnicu“ (Mk 6,17). Josip Flavije, židovski pisac, opisuje da ga je Herod bacio u Maheront, zloglasan rimski zatvor u Palestini.[2] Glavni je, dakle, motiv bila mržnja žene Herodijade, a kralj popuzan.
- Ovaj svijet: Preljub. Mržnja. Zlo s gorim idu u akciju. Mora pasti Ivanova glava. Isus ondašnji naraštaj naziva "preljubničkim i grješničkim" (Mk 8,38).
Ivanovi susreti s učenicima. S Ivanom su bili u češćem kontaktu njegovi učenici koji su ga informirali o važnijim događajima u društvu. Isus kao da nije pokazao nikakve brige za svoga rođaka Ivana u tamnici. Je li se u tim trenutcima i Ivan uzdrmao u svojoj vjeri? U svakom slučaju neki su se Ivanovi učenici pokolebali u uvjerenju da bi Isus bio pravi Mesija. Trebalo je tu sumnju riješiti. Kako?
- Ne sablažnjava me da je i Ivan imao potresa i kriza u vjeri. Začudio bih se da je popustio. Ali to nije. Herojski ustrajao do kraja.
Ivanovi učenici s Isusom. Stoga ih Ivan šalje Isusu da ga upitaju: Jesi li Ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo? A upravo toga dana Isus je činio brojna čudesa liječeći ljude od raznih bolesti i izgoneći đavle iz opsjednutih. A mnogima slijepima vratio je očinji vid. Isus reče tim učenicima da jave Ivanu što su čuli i vidjeli: slijepi progledaju, hromi hodaju, gubavi se čiste, gluhi čuju, mrtvi ustaju, siromasima se propovijeda Evanđelje. „Blago onima koji se ne sablazne o mene“ (Lk 7,20). Kako su se ove riječi dojmile Isusovih učenika, ne znamo.
- Isus ne otkriva svoga plana. Neka se i Ivan i njegovi učenici slobodno opredijele. U tome je sav rizik i sva snaga i zasluga čovjekova!
Isus o Ivanu. Znamo, međutim, što je Isus rekao o Ivanu: „A kada Ivanovi glasnici odoše, poče Isus govoriti mnoštvu o Ivanu. 'Što ste izašli u pustinju gledati? Trsku, koju vjetar ljulja? Ili što ste izašli vidjeti: Čovjeka u mekušaste haljine odjevena? Eno oni u sjajnoj odjeći i raskošju po kraljevskim su dvorima. Ili što ste izašli vidjeti? Proroka? Uistinu, kažem vam, i više nego proroka!“ (Lk 7,24-26).
- Nitko nije čuo veće pohvale o sebi na ovome svijetu od Ivana: nit je trska niti je mekušac, nego više od proroka. Preteča Isusov! Kada te Isus pohvali, onda si pohvaljen. Kada te svijet hvali, kuku tebi!
Herodov rođendan. Ivan je proveo neko vrijeme - možda i više mjeseci - u tamnici u Maherontu, ali Herodijada nije smanjivala mržnje i želje za uklanjanjem svoga opominjatelja i kritičara. Tražila je pogodan čas. I našla ga. Herod je slavio rođendan i priredio gozbu „svojim velikašima, časnicima i prvacima galilejskim“ (Mk 6,21). Znamo dalje za ples Herodijadine kćeri Salome, koji se plaho svidio pijanu kralju i sustolnicima. Znamo za kraljevu krivu zakletvu da će joj dati i pola kraljevstva, što ona nije ni razumjela. Znamo za Salomino pitanje materi Herodijadi što će iskati od kralja. Znamo i pakleni plan Herodijadin da se odrubi Ivanova glava i donese na pladnju plesačici među pijane uzvanike.
- Preljub je izazvao opomenu, opomena mržnja, mržnja odluku - odrubiti glavu!
Ivanov glavosjek. Tako se dogodila smrt - glavosjek - najvećega rođena od žene, nagrada besramnoj plesačici, naplaćena zakletva prebrzo izrečena i zločinački ispunjena, kako bi rekao sv. Augustin. I Židovi ostaše šokirani i pripisaše božanskoj odmazdi Herodov poraz kada je dopao u ruke punca mu Arete.
- Ples, pijanstvo, ludo/obećanje, krivokletva, zao savjet, glavosjek za rođendan, da se razotkriju namisli ljudskih srdaca. Pobjeda zla na kraću stazu, a na dulju ostaje mučeništvo kao svjedočanstvo.
Ivanov pokop. Ivanovi učenici, čuvši za Krstiteljevu smrt, „dođoše, uzeše njegovo tijelo i položiše ga u grob“ (Mk 6,29). Utjecaj Ivanov nije prestao s njegovom smrću. U prvoj Crkvi bila je jedna sljedba koja je čuvala samo Ivanov krst (Dj 18,25; 19,3), koje se u početku držao i Apolon, jedan od najsvjetlijih učenika prve Crkve, dok nije doznao za Isusa!
- Isus nije bio na Ivanovu sprovodu. Imao je razloga. I on će se suočiti s Herodom.
Ivanov grob mjesto je hodočašća od polovice četvrtoga stoljeća u Šebasti u Samariji. Vjerojatno su učenici tamo prenijeli njegove kosti iz Maheronta. Ali mu je car Julijan apostata (331.-363.), nećak cara Konstantina, godine 362. djelomično spalio kosti. Dio je relikvija odnesen u Jeruzalem. Ipak grob mu je u Šebasti bio prošteničko mjesto, koje spominje i sv. Jeronim - i da su se događala čudesa.
- Ne umire sav čovjek. Ostaje mu duša. Ne završava sve s grobom - Bog Ivana proslavlja. Koliko ima Ivana - neka dignu ruku! A koliko onih s imenom Herod?
Ivanovo štovanje. Tko bi mogao popisati ne samo Ivane na svijetu, nego i liste crkava i kapelica posvećenih sv. Ivanu Krstitelju? U našim biskupijama, barem šest župnih crkava: ova Gradina (Glavosjek); zatim Konjic, Rakitno, Roško Polje, Ružići, Stjepan Krst (Rođenje Ivanovo).
Vraćajući se prije dvije-tri godine iz Rakitna s uočnice večernje sv. Mise, gledam iz auta barem desetak krijesova, ivanjskih vatara po brdima. Običaj stoljećima uvriježen uoči Ivanjdana.
Čestitka. Ova je župa Gradina u 100 godina od utemeljenja doživljavala razne dogodovštine: preimenovanja, razgraničenja, diobe, seobe, nesloge, promjene uprave… Nema razloga danas, na 100. obljetnicu postojanja, ne biti zdravo ponosna na vjernost Bogu, na štovanje Ivana Krstitelja, na sakramentni život, na duhovna svećenička i redovnička zvanja, na ustrajnu crkvenu liniju, na gradnju crkve i župnoga stana i tako redom.
Svima vama čestitka za današnju svetkovinu sv. Ivana Mučenika. Sretno i s blagoslovom u nove obljetnice!
