Sestro Elvira,
nakon Vašega posjeta ovom Ordinarijatu, 9. srpnja 2001., gdje ste usmeno tražili odobrenje da možete imati kapelicu u prostorijama svoje djelatnosti, niste primili pozitivan odgovor. O tome je bio napismeno izviješten i bivši nuncij u Republici Hrvatskoj, nadbiskup Giulio Einaudi, i msgr. Diego Natale Bona, biskup u Saluzzu, Vašoj rodnoj biskupiji.
Štoviše, Vi znate da s ovog Ordinarijata nemate, ni usmeno ni napismeno, nikakvo odobrenje niti da boravite niti da i na koji način djelujete kao katolička redovnica u Međugorju, izvan svoje vlastite redovničke zajednice koja je u Italiji.
Već više vremena Vi ste u prostoru u kojem djelujete stali omogućivati ponekoj međugorskoj “vidjelici” da prezentira svoja privatna “ukazanja” pred vjernicima, obično drugoga dana svakoga mjeseca (u prilogu oslikani prikaz od 2. listopada ove godine). Kao što nemate nikakvo mjerodavno crkveno odobrenje da kao redovnica djelujete u Međugorju, izdvojeno iz svoje izvorne redovničke zajednice, tako, i pogotovo, nemate nikakvo odobrenje da u prostorije ili dvorište dovodite bilo koju privatnu “vidjelicu” i organizirate njezinu “ukazivačku” manifestaciju pred znatiželjnicima.
U nadi da ćete ne samo odmah prestati s takvom praksom s obzirom na svoje usluge privatnim “vidjelicama”, i da ćete svoj redovnički status riješiti prema crkvenim normama, želim Vam od betlehemskog Božića pomoć i prosvjetljenje.
Ratko Perić, biskup
Odgovor sestre Elvire:
Na pismo je sestra Elvira odgovorila 8. siječnja 2009. (na talijanskom). Između ostaloga piše: “Uvjeravam Vas s obzirom na ‘privatna ukazanja’ koja u pismu navodite, a koja se događaju drugoga dana svakoga mjeseca, nismo mi oni koji smo ih u svojim prostorima odlučili, organizirali i željeli; jednostavno smo u ovo vrijeme prihvatili zahtjev koji nam je podastrt.
Sada, nakon Vašega pisma, pobrinut ćemo se da priopćimo zainteresiranima da to više ne će biti moguće. S obzirom na situaciju koju navodite o mome položaju, priopćavam Vam da ne boravim stalno u Međugorju, kuda prođem svako toliko, kao što činim u drugim sredinama po Italiji i svijetu, pohađajući naše zajednice mladih koji s pomoću puta kršćanske vjere nastoje naći pravi smisao života”.
