Biskupove propovijedi
09. April 2004.
Foto:
nepoznato

Kad u svetim evanđeljima čitamo ili na kakvu filmskom platnu pratimo Muku Isusovu, od Getsemanskog vrta do Golgotskog vrha, ne možemo se načuditi koliko je ondašnjih ljudi, i to imenom i službom, ušlo u tu gorku muku Božjeg Sina, u Isusov zemaljski proces, a da nisu možda ni pomišljali da će baš njima dopasti tužna sudska i svjedočka uloga, i to dok svijeta i vijeka. 

            A gledamo pravednoga i veličanstvenog Isusa kako ide od zle ruke do hrđave duše i pred svakom se ljudskom savješću nađe da se svatko prema njemu izjasni i svoje dostojanstvo potvrdi. Ne možeš ti pred Isusovom Pravdom, Istinom i djelotvornom Ljubavlju biti ni tamo ni amo. Kao, biva, mene se to ne tiče, to su njegovi posli. Moraš se opredijeliti i reći je li Isus pravedan ili nije? Zbori li istinu ili ne zbori? Je li on - Mesija, Spasitelj ili nije? A oni, ti tužitelji, suditelji i sudionici, bijahu uglavnom naši predstavnici, naši zastupnici, klonirani mi! (Vidiš li da ima «kloniranja», onoga u savjesti! I to prema prošlosti!)

            - Moderni i svaki čovječe, kad staneš pred Isusovo lice, moraš ga ili poljubiti ili pogubiti. Moraš mu se ili ponizno diviti i pokoriti ili ga oholo pljunuti, pljusnuti i dodati: «Proreci nam, Kriste, tko te udario!» (Mt 26, 68). Jesi li ti za Isusa ili protiv Isusa? Hoćeš li ga zarobiti ili osloboditi! To je Veliki petak! Tako apostoli i veliki svećenici, tako izabrani i pogani, tako sluga i kralj, tako Pilat i Pilatovica, tako međunarodni sud i međunarodne snage!

            Jedini je Isus moćan pobjednik. Ne nemoćna žrtva ljudskih neobuzdanih nagona, nego savršen Gospodar, i to ne samo velikotjedne situacije, nego Gospodar povijesti i budućnosti!

            Veliko - religiozno i političko - vijeće šalje razbojničku družinu da uhvate Isusa, i to u molitvi.

            - Razbojnici, tko se pravo Bogu moli, taj ne samo zlo ne čini, nego zlo ni ne misli! Pustite Isusa nek se Bogu moli! Ali oni ne! Razbojnici ne razlikuju molitelja od hulitelja. Oni kriminalca oslobađaju, ako s njima šuruje i druge prokazuje, a Pravednika razapinju. Treba ga, dakle, uhvatiti, svezati i dovesti. On nam mrsi razne putove u zavođenju naroda, u vršenju javne vlasti prema tajnoj samovolji!

            Tako je u Isusovu Muku ušao onaj Malho, koji je stavio lisičine na Isusove ruke. Nije mu bilo ni na kraj pameti da bi mu moglo odletjeti uho, a umalo mu ne puče i život. Da Isus onako oštro ne zavika i ne vrati Petrov mač u korice njegove, mogao je ranjeni sluga od šale ostati bez glave. Isus ne dâ da ikomu, pa ni najljućemu neprijatelju, i dlaka s glave padne, a kamoli da mu se uho otkine. Stoga se Isus sagnu, uze desno uho Malhe (Iv 18, 10), svoga prvoga kapuljaša, i vrati ga na njegovo mjesto (Lk 22, 51). Tako, tu ti je mjesto!

            - Svi koji nesavjesno naređuju i bacaju lisice i lance na heroje obrane i pravde, mogu se naći u stražaru Malhi, koji je u službi krvavo nepravedna suda.

            Opredijelite se, možete li hvatati pravednoga Isusa, koji vam je jedini ovlašten i uši iščupati i uši namjestiti!

            I onda pouka: Malho, tko tebi na ruke lisice i lance, ti njemu uho izliječi! Gospodin Isus očito dominira i riječima i djelima!

            U Isusov je proces upao Petar i njegov famozni pijevac. Želio čovjek biti svjedok, na sudu pred Anom i Kajfom, ali ga nitko živ, a ponajmanje Isus, ne poziva da svjedoči. On je morao najprije položiti svjedočki ispit pred sluškinjom i onim Malhovim «rođakom» (Iv 18, 26) na dvorištu, pa onda na dvoru. A kako tu, nažalost, ne položi nego propade, domalo ga savjest zapeče. Pomože mu i onaj probuđeni pijetao da se opameti. Odnosno Isus Petra pogleda, a on u zemlju propade i gorko proplaka. Nakon toga gorkog plača očekivali bismo Petra na Križnome putu. Međutim, na Golgoti nigdje Petra ni od Petra glasa. Nevjerojatno, Isusa «svi učenici ostaviše i pobjegoše» (Mt 27, 56).

            - Velečasni, časna, biskupe, opredijeli se hoćeš li za Isusa svjedočiti ili ćeš ga na razne načine zatajiti: molitvom, neradom, neposluhom Crkvi, nevjernošću Bogu? Želiš li svjedočiti nutrinom i vanjštinom ili se, u pojedinim trenucima, i vanjskoga znaka stidiš što si Kristov, Kristova? Je li moguće da smo neki od Petra naučili samo - zatajenje! Ti kažeš da nisi! Nisi, nego tri puta! Trista tri puta!

            Upleo se u Isusov proces Juda. On je mislio u mutnome uloviti malo srebrenine, a Isus će se već nekako snaći kao toliko puta. A kad tamo, ne može Juda izići iz te vraške zamke. Salijeću li, salijeću. I danju i noću. Kad im dadneš prst, oni hoće cijelo tijelo, čitavo narodno biće.

            - Delegati i agenti ne prestaju dok ne izdaš do kraja, dok ne potpišeš kapitulaciju, asimilaciju, dok ne pristaneš da te nema, dok se ne odrekneš sebe, i svoga naroda, i svoga Boga! Dok to ne potpišeš, oni ne prestaju govoriti: Mi smo ovlašteni da im uklonimo identitet!

            «Naša je dužnost da ovo uradimo».

            «Ne možemo im dozvoliti da narušavaju naš autoritet».

            «Ovo je za njihovo dobro!»

            «Moramo im dati lekciju». Tako jedan iz njihovih redova kojemu je ideal istine i pravde daleko iznad bilo kakve plaće! Kojemu je bila draža čista savjest nego sva svjetska politika, kako je on prikazuje!

            Umiješale se u Isusov proces dvije tadašnje najjače stranke:saducejska i farizejska. Saduceji Isusa na Aninu sudu pitaju o njegovu učenju i učenicima. A Isus im mirno odgovara: Zovnite svjedoke, iz Jeruzalema i cijele Palestine. Zovnite ono mnoštvo koje me slušalo u ove posljednje tri godine. Na sudu smo, ljudi, neka svjedoci svjedoče! Jest Gospodin za tu božansku logiku dobio zaušnicu, ali je taj bezimeni stražar dobio još žešću zaušnicu, onu logičnu: «Ako sam krivo rekao dokaži da je krivo, ako li pravo zašto me udaraš?» (Iv 18, 23).

            Na drugom farizejsko-saducejskom suđenju, pred Kajfom, zaklinju ga živim Bogom da im istinu rekne je li on Mesija. Isus će im mirno: Da, ja sam Mesija! Da je Isus rekao «Ne», da nije Istinu rekao, svi bi se razišli kućama, sve u redu. I mirno bi spavali. Ali Isus na sav glas priznao i potvrdio? Oni vrisnuli na božansku Istinu.

            - Kako možete tražiti da Istina zaniječe samu sebe? Isus je za njih reakcionarac koji se čak ne straši aristokratskoga saducejskog tajkunstva. On im je rušitelj reda stolice i komfora. On je uznemiritelj njihova privatnoga bogaćenja na račun javnog službovanja.

            Ušao je u Isusovu aferu Pilat i njegov lavor i sapun. Ni na kraj mu pameti nije bilo da će morati voditi sudski proces na koji je Isus doveden iz ljubomore velikih svećenika, farizeja i pismoznanaca. Židovi Isusa osudili na smrt jer tvrdi da je Mesija, ali ne smiju izvršiti smrtnu osudu. Kad dođoše predPilatov sud, uopće ništa ne govore o Mesiji, jer znaju da gubernator ne bi prihvatio takvu optužbu, nego mu lažu i izlažu optužbe od kojih nijedna apsolutno ne stoji: da je bunio narod - a nije! da ne plaća caru porez - a plaća! da se pravi židovskim kraljem - a ne pravi! Znao je poganski sudac da Isusa njegovi «predadoše iz zavisti» (Mt 27, 18). Zato je Pilat na sve moguće načine gledao otarasiti se te Isusove afere, ali nikako ne ide, nego se sve više u nju zapetljavao dok se nije posve ukaljao, dok nije izrekao suludi sud predavši ga njihovu prohtjevu! Ušao Pilat u Isusov proces da se opredijeli prema Isusu, prema Bogu, Pravdi, Savjesti, Istini. A što je istina? jednom čak odmahnu rukom! Doznao je on i Što je i Tko je Istina, pa je Istinu osudio na temelju bezočnih laži. I kad je Pilat počinio vrhunski zločin naredivši Isusovo bičevanje na Litostrotosu, i kad ga je osudio na kaznu krvava raspinjanja, onda je samo nonšalantno oprao ruke da pokaže kako je on čist od krvi Pravednika toga. On ni u snu nije mogao zamisliti da će se takva situacija stvoriti da on mora presuditi, i to osuditi najpravednijega čovjeka, zapravo Boga, na najnepravedniji način. Eto kuda ga je odvela njegova dvoličnjačka poncijevska politika! Pilate, ne možeš jesti meki kruh i sjesti na meku stolicu, a da ne vidimo kakav ti je sud i savjest prema Pravdi i Pravedniku.

            - A što je istina? Ja tebe pitam, moderni Pilate. Je li ti stalo više do časne istine ili do tajnih nečasnih političkih ciljeva? Je li ovdje Katolička Crkva i u njoj hrvatski narod istina ili misliš da možeš gaziti tu istinu, razapeti narod na križ svojih nepravednih odluka i statuta?

            Ušla u Muku Isusovu i gospođa Pilatovica, Claudia Procula. Ni ona nije nikada ni u snu slutila da bi mogla imati ikakva udjela u sličnu procesu. Ali, eto, baš joj se dogodilo u snu, pa je prenijela poruku mužu, da se okani «ćorava posla».

            - Ali ne možeš se okaniti «ćorava posla», nego ti taj Pravednik došao na san. Njegova ti afera stala pred vrata, neće da se makne, nego ti presuđuje vječnost. Odluči se!

            Ušao u Isusov sudski postupak Baraba. Najveći zlikovac in illo tempore. Ni u teoriji nije bilo šanse da bi on imao ikakve veze s Isusovim procesom, pogotovo da na tome procesu on bude pušten, a nije se mrve jedne popravio, i to da bude oslobođen umjesto pravednoga Isusa. Da ti pamet stane!

            Ušao u Isusov proces Šimun Cirenac, i to u njegov Križni put. Samo on nije očekivao da će biti uhvaćen i primoran Isusu križ nositi uz Kalvariju. Ne ide mu ni u glavu ni iz glave kakve sve životne kombinacije dođu pred čovjeka. Upao u grede Isusova Križa kao Pilat u Vjerovanje.

            - Opredijeli se, Šimune, ili kako ti je ime, jesi li za Isusa ili nisi! Hoćeš li nositi križ ili nećeš? Hoćeš li tomu narodu pomoći ili ćeš mu odmoći?

            Ušao u Isusovu muku onaj stotnik, tradicionalno nazvan Longin, i to na Kalvariji. Nije mogao vjerovati svojim očima da među razbojnicima može biti i Pravednik. Tolike je Longin razapeo, tolikima golijeni prebio, kopljem im srca provjerio jesu li živi, ali ga ovaj Pravednik poštrapa krvlju da se osvješćuje svega vijeka svoga.

            Ušao u Isusov proces onaj dobri razbojnik, Dizma - kako li mu je ime. Ako je itko imao više sreće nego pameti, to je bio taj razbojnik. Nije mogao staviti ni «pod razno» da bi se mogao dočepati vječnoga spasenja pet minuta prije smrti. On je jedini došao s Isusom u raj, prvi Otkupiteljev otkupljenik, prvi proglašeni svetac. Njega je jedinoga osobno, i to s Križa, Isus direktno kanonizirao.

            Ušao je u proces i onaj lijevi razbojnik, Gizma - kako li se zove. I ostao razbojnik do smrti. Ništa mu nije pomoglo što je s Isusom muku mučio i na raspeću zapomagao, čovjek se i na križu opredijelio protiv Isusa. Imao je priliku kao i desni, ali on je svoju šansu prokockao.

             Ušao je u Isusov proces Herod Antipa (Lk 23, 8-12). Herod, međunarodni dodvorica, bio je počašćen i uvjeren da Pilat do njega drži, kad mu je poslao Isusa na sud i ogled. Čak se «sprijateljiše», razumije se u zlu, ne u ljubavi. Herod ogrezao u vlasti i strasti, željan igre čudesa. Postavlja Isusu brojna pitanja: te ovo, te ono, a svećenička kasta žestoko optužuje Gospodina, koji se pred tim besavjesnim popuzanom brani - šutnjom. Nijedne! Kao ni onomu razbojniku s lijeve. Jer su na istoj razini izrugivanja istini, ismijavanja pravednosti, prezira poštenja, svetogrđa, blasfemije, oblačenja vječne Mudrosti u luđačku haljinu.

            - Mi nemamo kralja. Imamo predsjednike i ministre. Kad su se kandidirali, jesu li očekivali da će doći do ovakvih afera: reforme školstva koja je naumila oduzeti jezični i kulturni identitet; do gradskoga statuta koji oduzima prava cijelomu jednom narodu; do preglasavanja u parlamentu, gdje se sve može odvijati mimo ministra, bez ministra, a protiv ministra.

            Zaključak. Isus nije uzeo nikakva odvjetnika, ni židovskoga ni rimskoga, ni pred Anom, ni pred Kajfom, ni pred Pilatom, ni pred Herodom. Njegov je proces pokazao koliko je Isus pravi Bog i pravi čovjek, a koliko su ljudi - neljudi. Njegov se proces stalno ponavlja, i ovoga i svakoga tjedna, i pozvan si da izabereš na koju ćeš stranu!

            - Samo nemoj reći da ne znaš koja je strana prava!

POVEZANI ČLANCI

NAJČITANIJE