Mostarski biskup msgr. Ratko Perić boravio je nekoliko dana u svibnju 2003. na Šalati u Zagrebu. Sa sjemenišnim poglavarima slavio je u čast blaženoga biskupa Alojzija Stepinca sv. Misu prikazujući je za odgojitelje i odgajanike, kojima je održao ovu kratku homiliju:
Na današnji dan, 8. svibnja 1898., prije 105 godina, rođen je u Brezariću, župa Krašić, od oca Josipa i majke Barbare Alojzije Viktor Stepinac.
Osnovnu je školu od četiri razreda uspješno završio u Krašiću (1905.-1909.). Nastavio je gornjogradsku državnu ili kraljevsku gimnaziju u Zagrebu s boravištem u Nadbiskupskom konviktu ili sirotištu odnosno pitomištu kroz šest godina (1909.-1915.). Odatle su učenici išli u razne studijske smjerove, a neki i u sjemenište. Školarci su imali kao poglavare rektora, prefekta i duhovnika - svećenike.
Nakon prvoga razreda gimnazije (današnjega petoga osmogodišnje) Alojzije je propao iz matematike. Ali se preko ljeta potrudio i u rujnu 1910. vrlo dobrim položio. Bio je u školi prosječan učenik.
Jednom ga je prefekt vlč. Martin Bešenić primijetio kako priča za vrijeme učenja, i udario mu pljusku. Nije više pričao, a ni prefekt nije više morao intervenirati.
Kada je Alojzije bio u petom gimnazije, današnji prvi gimnazije, ošamario ga je drugi prefekt, vlč. Nikola Cerjak. Prefekt nije imao pravo, što je dokazano i pred rektorom. Prefekt se uredno ispričao. Kasnije, kada je Stepinac postao Nadbiskupom (1937.), javio mu se vlč. Cerjak i za "nagradu" dodijeljena mu je župa Krašić! (Vidi Šematizam Katoličke Crkve iz 1939., str. 54).
Nakon šest razreda gimnazije Stepinac je prešao u Nadbiskupski licej, to je bio sedmi i osmi razred gimnazije, i to je bilo pravo sjemenište. U sjemeništu je bio samo godinu dana od 1915. do 1916.
Položio je sedmi razred, a u mjesecu lipnju 1916. osmi razred i maturu. U mjesec dana. To je sve bilo po odobrenju države, jer je Prvi svjetski rat već buknuo i trebalo je ići na ratište, i ginuti. Nije bilo važno koliko si razreda završio i položio, nego koliko ti je godina da te unovače.
Kroz daljnjih osam godina, nakon mature, nije vidio škole, osim malo na Agronomskom fakultetu, gdje se upisao i nakon prvoga semestra ispisao. Nije ništa ni položio. Na bogosloviju tada nije pomišljao, pogotovo kada je vidio ime svoga župnika na popisu 250 „žutopokretaša“, koji su se dizali protiv crkvene discipline, osobito protiv celibata.
Godine 1924. bio je pred ženidbom, u svojoj 26. godini. Dopisivanje i dogovaranje s Marijom Horvat, kćeri mjesnoga učitelja, trajalo je četiri mjeseca, od siječnja do travnja 1924. On joj je napisao sedam pisama, jedno je izgubljeno, a ona njemu dvanaest (D. Baton, Mladi Stepinac. Pisma zaručnici, Rim, 1975.).
Kada se 1924. ipak odlučio poći u bogosloviju, poslan je u Rim na Papinsko sveučilište Gregorijanu s boravkom u Zavodu Germanicumu-Hungaricumu. Na svršetku boravka i studija, koji je okrunio dvostrukim doktoratom, iz filozofije i teologije, njegovi su poglavari o njemu godine 1931. napisali ovih pet latinskih ocjena kojima su prikazali njegov karakter i vladanje:
Prvo, optimae omnino indolis - posve plemenite naravi: Najviša moguća ocjena ljudske naravi. Ne samo da je optima, nego omnino optima, tj. potpuno plemenita, sasvim odlična narav, skroz naskroz izvrstan karakter. Nije se do optimalnoga dolazilo samo onako, nego vlastitom izgradnjom, nastojanjem, borbom, zazivajući Boga u pomoć.
Drugo, in omnibus solidissimus - u svemu vrlo postojan, čvrst, solidan. Nije površan, nego uporan. U svemu ide do kraja. Što započne, to i dovrši, postojano i solidno, vrlo solidno, najsolidnije.
Treće, vere pius - istinski pobožan: i u kapelici i pred kapelicom, i u posjetima crkvama po Rimu. Ne ulazi ni u jednu rimsku crkvu a da se ne pomoli za svoje studentske potrebe, za svoj hrvatski narod i Crkvu u tome narodu. Ne izmiče zajedničkim pobožnim vježbama. Kada je ispovijed, ispovijeda se. Kada je Misa, uvijek dođe na vrijeme. Kada je krunica, ne kaže: ja ću malo kasnije, jer zna da ne će.
Četvrto, et in disciplina fidelis - I u disciplini vjeran, točan: Nikada ne kasni, nikada ne bježi sa sata. Ne spava kada mora paziti i bdjeti i nikada ne propušta redovite obroke, redovito spavanje, šetnja i šutnja.
Peto, valde diligens - vrlo marljiv: Kada je studij, studira. Ne priča pod studijem, kao ono u petom. Ne čeka svibanj da počne učiti, nego kako koju lekciju u školi čuje, tako je kod kuće opetuje.
Eto to je sjemenišni i bogoslovijski uspon i uspjeh blaženoga Alojzija Stepinca: od popravnoga iz matematike do solidissimus in omnibus!
Volio bih imati ovakve ocjene o svojim sjemeništarcima i bogoslovima!
Volio bih i sam da netko mjerodavan hoće o meni barem koju od ovih ocjena dati!
Kada je Sveti Otac Papa Ivan Pavao II. davao ocjenu o Alojziju Stepincu 3. listopada 1998. u Mariji Bistrici, Vrhovni je poglavar Katoličke Crkve napisao samo jednu jedinu riječ i ocjenu: Beatus – Blaženik!
Neka Blaženik zagovora Šalatu i njezine učitelje i učenike!