Paškal Buconjić, OFM (1881.-1910.)
Rođen je u Drinovcima, 2. travnja [1] 1834. od oca Stjepana i majke Vide r. Šimić. Kršten je u Slivnu na ime Stjepan. Njegovi su starinom iz Ošlja i zvali su se Vodopići. Školovao se kod franjevaca na Čerigaju: 1846.-49. i Širokom Brijegu: 1849.-52. Polaganjem zavjeta 1852. uzeo je ime Paškal. Škole je završio u Italiji, u Ferrari, gdje je zaređen za svećenika 21. prosinca 1856. Položivši profesorski ispit, bio je pozvan u Rim, gdje je predavao od 1858. do 1866. Vrativši se u domovinu, bio je profesor i na Širokom Brijegu i od 1871. kapelan, a od 1873. župnik u Drinovcima. Izabran je za kustosa 31. svibnja 1874.
Naslovnim magedskim biskupom i apostolskim vikarom u Hercegovini imenovan je 18. siječnja, a zaređen u Zagrebu, 19. ožujka 1880. Biskupsko mu je geslo bilo: Sve za vjeru i za domovinu. Nakon što je uspostavljena nova biskupija, mostarsko-duvanjska, 5. srpnja 1881., Buconjić je 14. prosinca 1881. postao rezidencijalnim biskupom. A 8. srpnja 1890. postao je apostolski administrator trebinjsko-mrkanske biskupije. Blagoslovio je temeljni kamen samostana u Mostaru, 19. ožujka 1889. Samostan se gradio na mjestu prijašnje župne kuće, uz koju je bila podignuta katedralna crkva. "Biskup je Buconjić pristao, da ta crkva postane samostanska crkva, a trebalo je napraviti novu katedralnu crkvu uz pomoć carske vlade. To je Buconjić saopćio Propagandi 14. svibnja 1885." [2]
Osamnaest godina odgađao je podjelu župa između obojega klera, dok konačno 17. srpnja 1899. nije izišla Decizija, koju je potvrdio Papa, a biskup je Buconjić objavio 9 godina kasnije, 1908. U početku te svečane odluke stoji: "Smatrali smo zgodnim staviti pred oči svećenicima naših dijeceza, osobito mlađim, umnožene primjerke svečane Decizije s obzirom na župe koje su ustanovljene ili koje bi trebalo ustanoviti. A ova Decizija mora ostati čvrsta i stalna da bi se izbjegla bilo kakva razilaženja i promjenljivost želja". [3] Tijekom vremena Decizija nije ostala ni čvrsta ni stalna, jer se nisu izbjegla razna "razilaženja i promjenljivost želja". Niti se poštovala volja biskupa Buconjića ni Papina o raspodjeli župa! Za novu katedralu pribavio je zemljište na Rondou. Kupovao je zemlje i pravio darovnice. Doveo je sestre franjevke u Mostar, 1899. Dao sestrama milosrdnicama kuću i dvorište u Ljubuškom. Sagradio je biskupski dvor pod Glavicom, 1905.-1909. [4] i u nj uselio 24. ožujka 1909.
Za njegova 30-godišnjeg upravljanja biskupijama zaređena su petorica svećenika mostarsko-duvanjske biskupije[5] (74 franjevca).
"Puno se je trudio da biskupiju materialno osigura, ali pod zadnje dane života, ko i kako ne znam, uništeno je." [6]
Preminuo je u Mostaru, 8. prosinca 1910. i pokopan u crkvi sv. Petra i Pavla, koju je on iz katedrale pretvorio u župnu odnosno samostansku crkvu. Poprsje mu je izradio kipar I. Rendić. Nadgrobna mu je ploča u ovome ratu uništena, zajedno s crkvom sv. Petra i Pavla, a njegovi su posmrtni ostatci preneseni na groblje Šoinovac.
(Fotografija nadgrobnog spomenika)
Mostar. Nadgrobni spomenik fra Paškalu Buconjiću (1834-1910), apostolskomu vikaru i prvomu biskupu mostarsko-duvanjskomu i apostolskomu upravitelju trebinjsko-mrkanskomu, u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla. Spomenik je zajedno s crkvom izgorio 1992.
Harnoj uspomeni
O. Fra PAŠKE BUCONJIĆA
hercegovačkoga franjevca, pastira
biskupija mostarsko-duvanjske
i trebinjsko-mrkanjske
podigoše hercegov. franjevci.
Biskup Buconjić objavio je Govor prigodom tisućljetnog slavljenja s.s. slavjanskih apostolah Ćirila i Metoda…, 1863.
U vrijeme ustanka, 1875. tiskao je u Mostaru na talijanskom knjižicu: Glavni uzroci ustanka kršćanskog pučanstva u Hercegovini dajući je šestorici konzula koji su tražili rješenje krize.
Tiskao Pastirnicu svećenstvu i vjernom puku, Rim, 1880.
Izdao Okružnicu, Mostar, 1888.
Objelodanio na latinskom jeziku u Mostaru, 1892. i 1899. Šematizme Mostarsko-duvanjske biskupije.
1. U gotovo svim člancima i knjigama u kojima se govori o Buconjićevu rođenju, navodi se datum 2. travnja 1834: P. Bakula, Šematizam iz 1867. - hrvatsko izdanje 1970., str. 176; R. Glavaš, Biskup O. Paškal Buconjić prigodom tridesetgodišnjice biskupovanja 1880-1910., Mostar, 1910., str. 6; A. Mišić, Kronika, I., str. 7; M. Perić, Život i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina, u: Katolička Crkva u BiH u XIX i XX stoljeću, Sarajevo, 1986., str. 275; M. Glibota, Biskup fra Paškal Buconjić…, Uz 160. obljetnicu rođenja, u: Imotska krajina, 31. ožujka 1994.; I. Gavran, Veliki hercegovački biskup, u: Svjetlo riječi, 9/1995., str. 14.
Samo dvojica hercegovačkih franjevaca donose dan rođenja: 1. travnja: B. Pandžić, Biskup fra Paškal Buconjić, u: KZ, 17-1984., str. 4. i A. Nikić, Djelovanje biskupa Buconjića, u: KZ, 17-1984., str. 45. Je li to tiskarska pogrješka ili bolje čitanje matica? A dr. fra Andrija Nikić u HBL-u, 2, 1989. piše da je Buconjić rođen 2. travnja. Nova Hrvatska enciklopedija, br. 2, 2000., str. 374. mijenja Buconjiću i godinu rođenja u: 1835!
2. B. Pandžić, nav. čl., str. 42.
3. ABOM, br. 118/1908, od 10. svibnja 1908.
4. R. Glavaš, nav. čl., passim.
5. To su: Marijan Kelava, Andrija Aničić, Tadija Božić, Nikola Jurić i Ante Bakula. M. Perić, Život i rad mostarsko-duvanjskih i trebinjsko-mrkanskih biskupa u zadnjih 100 godina, u: Katolička Crkva u BiH u XIX stoljeću, priredili P. Babić i M. Zovkić, Sarajevo, 1986., str. 275-282.
6. A. Mišić, Kronika, str. 7.