Sveta Misa u mostarskoj katedrali u 3. nedjelju vazmenu, 26. travnja 2020. u 11.00 sati. Euharistiju slavi biskup Ratko uz asistenciju standardnoga đakona don Ante. U crkvi je određen, a pred crkvom neodređen broj misara, ali svi u dužnu međusobnu odmaku. Nikomu ne pada na pamet maknuti se s mjesta, osim za sv. Pričest. Biskup u početku sve pozdravlja i poziva na skrušenje, a uvodno će u Očenaš reći da nas je Gospodin Isus poučio kako se u životu moliti i vladati. Prva kategorija: da Božje Ime bude sveto u našim srcima, da se njegovo Kraljevstvo istine i života nastani među nama, da se Božja Volja ispuni u nama. Druga kategorija: Kruh naš svagdanji, uzajamno praštanje, molba da ne padnemo u napast i da nas Bog oslobodi svakoga zla.
Prenosimo biskupovu homiliju
Iako je današnje Evanđelje ono alternativno od Uskrsa (Lk 24,13-35), jer je prikaz Događaja toga istog uskrsnoga dana, mi ćemo malo proširiti temu Isusovih ukazanja.
Uskrsli je Gospodin birao komu će se ukazati. To je isključivo Njegova božanska inicijativa, a ne naš ljudski zahtjev. Petar u govoru rimskomu satniku Korneliju govori za Isusa: „Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje – ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodređenima“ (Dj 10,40-41), a oni su onda dalje svjedočili da je istinito to što su od Njega čuli i doživjeli. Nalazimo se u području vjere, koja počiva na slobodnu umnu i voljnu pristanku ili odbacivanju nečijega svjedočanstva. Sada smo u toj ekonomiji spasenja i treba se držati pravila i zapovijedi.
Vidljivi Isus kaže da svjedoči za nevidljiva Oca nebeskoga: „Filipe, tko je vidio mene, vidio je i Oca!“ (Iv 14,9). Vrhunsko očevidno svjedočanstvo!
Apostoli svjedoče za Isusa uskrsloga: „Mi svjedočimo… i naše je svjedočanstvo istinito“ (3 Iv 11) pred narodom. Pred narodima.
Svi Apostoli potvrđuju svjedočenjem svoga života i dokazima svoga krvava mučeništva istinu Kristova uskrsnuća!
I onda svjedočenje od naraštaja do naraštaja, od stoljeća prvoga preko stoljeća sedmoga pa do danas. Naši su prvi svjedoci u kući roditelji - vjernici, pa u crkvi svećenici, cijela Crkva. I sva je snaga vjere u svjedočenju drugih. Tako da smo danas mi svjedoci drugima.
- Ukaza se Gospi. Iako nijedan evanđelist ne donosi podatak da se Isus ukazao svojoj majci Mariji, nitko u Crkvi ne sumnja da je uskrsli Gospodin prvo zahvalio Ocu nebeskomu na daru Uskrsnuća. Zatim posjetio svoju rođenu Majku. Ili ti misliš da je Isus pustio da se onakva Majka i onoga Uskrsnoga Jutra savija u bolima, a mi dogmatski vjerujemo da je Isus samo Nju, Gospu, preobraženu, svojedobno uznio i dušom i tijelom u nebesku slavu!
Evanđelisti donose više čudesnih i različitih osobnih susreta s uskrslim Kristom. Navedimo samo neke:
- Ukaza se najprije Mariji Magdaleni (Mk 16,9), koja mu je bila istinski zahvalna. A kako ne će, kada ju je oslobodio od utjecaja sedmerostruka zloduha? Zato ga je pratila u njegovu javnom djelovanju po Palestini, zajedno s Marijom, majkom Njegovom, i drugim ženama. Ona je toga jutra "prvoga dana u tjednu" (Iv 20,1), nedjelja, pošla s drugim ženama, na pomazanje, ali nije trebalo. Bila je prva kojoj se ukaza (Iv 20,15), koju pozdravi, upita zašto plače i ohrabri i nju i ostale žene da se ne boje (Mt 28,10), jer je Gospodin svojim sjajnim Uskrsnućem pobijedio i smrt, i mrak, i pakao.
- Ukaza se Šimunu Petru (Lk 24,34). Ne znamo je li bilo veće sramote u Petrovu životu od one koju je doživio u Kajfinu dvorištu, kada je pred sluškinjama tri puta zanijekao da uopće pozna "toga čovjeka", Isusa. A na sve je Petar bio jasno upozoren, ali on će opet po svojoj glavi! Ako Petar "ne zna" Isusa, onda on ne zna ni sebe sama! Kada je pijevac zapjevao, Petar je došao k sebi, prepao se i propao u crnu zemlju. Ne može više nikomu pogledati u oči, a najmanje Isusu. Evanđelisti bilježe samo dvije bolne riječi, koje mu pripadaju: Gorko zaplaka! Duboko i raskajano! Gospodin je čuo njegov plač, njegovo kajanje. Petrov plač, onaj pokajnički, prikazan je u svim Evanđeljima (Mt 26,73; Mk 14,72; Lk 22,62; Iv 18,27). Upravo je njega, „Prvaka“ apostolskoga (Mt 10,2), uskrsli Isus pozdravio i ohrabrio dajući mu do znanja: Petre, ne odstupam ni od jote što sam naumio s tobom, sve dotle dok si ti pri sebi! Evo Petra, vratio se k sebi. I k Isusu.
- Približi im se Isus i pođe s onom dvojicom učenika na putu u Emaus (Lk 24,16), što pročitasmo u današnjem Evanđelju. Razgovaraju Kleofa i drugi učenik međusobno, traže neko razumno tumačenje i rješenje svega onoga što se dogodilo u Jeruzalemu tih dana. Je li moguće da su sva ta čudesa bila obične floskule i finte, da je to njegovo predstavljanje kao Otkupitelja i Spasitelja obmana, umišljaj? Javlja se Gospodin tužnima i snuždenima. Kada im je sve protumačio prema Pismima, osobito Prorocima, i kada je nestao ispred njihovih očiju, tek su ga tada prepoznali i - progledali! I vrcnuli se s noge na nogu u Jeruzalem javiti apostolima.
- Pohodi zbunjene i preplašene (Lk 24,37) toga istoga uskrsnoga dana u Gornjoj sobi, u dvorani Posljednje večere, gdje su se apostoli bili sakrili u beznađu, u dubinama svoga nepojmljiva straha. Njih Uskrsli blago prekori: "Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce?" (Lk 24,38). Mir vama!
- Slično i danas kaže nama: koji smo zbog ovoga „nuklearnog“ virusa do smrti isprepadani osobnom i obiteljskom, crkvenom i društvenom, ekonomskom i nacionalnom, zdravstvenom i medijskom situacijom. Mir vama! Samo se grijeha bojte i čuvajte, onoga teškoga i smrtnoga, ničega i nikoga drugoga!
- Pozva Isus onoga sumnjivca Tomu (Iv 20,25), koji ništa ne prihvaća dok ne osjeti i ne dodirne. On je želio vjerovati, ali s pomoću organa opipa i okusa. - Vjera je iznad tijela, u duši, a ne u noktima! Vjera je prihvaćanje nevidljive zbilje!
- Sasta se Uskrsli sa skupinom apostola, Sedmoricom, eto više od polovice, na obali Tiberijadskoga jezera dok su lovili ribu, u njihovu svakodnevnu poslu (Iv 21,2). Vratili se učenici svomu staromu zanatu. Što misliš jesu li odustali od svega? A Isus ih ponovo zove da pođu za Njim, Uskrslim, da dođu u apostolsku službu koju su primili na Posljednjoj večeri. Posebno Petra proziva i postavlja za vidljiva glavara i pastira svoje Crkve: Pasi janjce moje! I sve vjerno i sveto Stado moje! A Krist je Dobri i Glavni Pastir!
- Objavljivao se Gospodin kroz četrdeset dana svim apostolima (Dj 1,3) kojima je mnogim dokazima pokazao da je živ, s njima blagovao i propovijedao im o Kraljevstvu Božjem koje se počelo ostvarivati.
- Ukaza se konačno svomu nekoć najljućem neprijatelju i progonitelju, Savlu, kojega je pred Damaskom preobrazio u Pavla. Jest Savao vjerovao u Boga, ali po svoju, a ne po Božju. A onda se, nakon susreta s Uskrslim, preobratio u neumorna navjestitelja Krista uskrsloga: "Ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna je vjera vaša, još ste u grijesima" (1 Kor 15,17), raspalio se Apostol naroda.
- Ako Isus nije uskrsnuo, onda su uzalud i naše propovijedi i vjera u ostale članke Vjerovanja. Uzalud smo se rodili, i besmisleno je sve što smo radili, pogotovo što umiremo. Opći besmisao i pakao.
- Ako nema uskrsnuća, Isusova dogođena i našega nakon Sudnjega dana; ako nema vječnoga života, onda nema ni ove prašine na zemlji, ni ovoga nečujna virusa u svijetu, onda je obmana da je oko 3 milijuna ljudi pogođeno virusom i 200 tisuća pomrlo. Onda nema ni ovih nepravdi i korupcija, ni vladara, ni bogataša, ni robova, sve je samo privid, samo pusta varka, samo pusti snovi.
- Ali ako je Isus uskrsnuo - a jest! - onda će On suditi ne samo žive i mrtve, nego i pravedne i nepravedne, bolesne i zdrave, sebične i bahate, bogohulnike i bogohvalnike, nevjernike i vjernike. Zato spremni na put i na sud! Jer samo On, Uskrsli, ima puno pravo svakoga od nas privesti na svoj sud i suditi nam po djelima našim.
Isus se i nama danas ukazuje: ako imamo prema njemu poštovanja i ljubavi; ako se kajemo zbog padova i odreknuća svojih; ako smo umorni i snuždeni, a opet razgovaramo o Njemu i s Njime; ako i posumnjamo, ali se opet k Isusu obratimo; ako smo zbunjeni i prestrašeni, a opet se u Njega uzdamo.
Jesi li vidio kako prekjučer pobijedi Laž, a Istina u grob leže! Kleofa će svomu Suputniku! Uskrsloj Istini! O, bezumni i srca spora!
- Braćo i sestre, niti je laž pobijedila, niti Istina leži u grobu! Ima Uskrsno Jutro! Mi nismo samo od ovoga vremena, nego smo i od nebeske vječnosti! Gore srca!
