Dobrotom talijanskih redovničkih zajednica i nekih drugih dobrotvornih ustanova podignut je u Mostaru Rehabilitacijski centar za osobe s posebnim potrebama u vlasništvu Caritasa Biskupija Mostar-Duvno i Trebinje. Nazvan je SVETA OBITELJ. U njemu su tri funkcionalna odjela:
prvi, za maloljetnike sa psihofizičkim poteškoćama,
drugi, Stacionarni odio za nepokretne osobe kojima se posvećuje cjelodnevna briga, 24 sata, i,
treći, Radionica Emanuel, gdje se omogućuje dnevno osposobljavanje za osobe s invaliditetom. Sva tri odjela nalaze se pod naslovom Svete Obitelji. Centar je blagoslovljen i počeo djelovati 2001. godine. Povjeren je vodstvu sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnoga Začeća. Ove godine, tj. prošle jeseni, bila je smjena: dotadašnja ravnateljica sestra Kruna otišla je u Sarajevo, a umjesto nje došla je iz Viteza sestra Rudolfa, nova ravnateljica, koja je sugerirala da se svakoga mjeseca određenog dana slavi sv. Misa za sve koji su uključeni u centar Svete Obitelji. Don Radoslav Zovko, mostarski bolnički kapelan, nastojat će i tu duhovnu službu uključiti u svoj kapelanski program. Bilo s blagoslovom!
Proslava svetkovine Svete Obitelji ove je godine bila radosna i svečana. U 11.00 sati biskup je Ratko zajedno s direktorom Caritasa don Antom Komadinom i korisnikom Centra don Slavkom Maslaćem slavio sv. Misu u prostorijama Stacionara. Sestre Služavke Maloga Isusa koje rade u Centru pozvale su svoje susestre iz Neuma i iz Viteza. Napunila se stacionarna dvorana vjernicima. Sve u pravom ruhu. Sestre čitaju biblijske odlomke iz Siraha i Prve Ivanove. Sviraju i pjevaju Božićne pjesme. Samo je učenik Slavko, u kolicima, određen za čitanje Molitve vjernika i za ministriranje. Don Ante čita Evanđelje po Luki (3,41-52).
Biskup u propovijedi govori o događaju koji je režirao dvanaestogodišnji Isus u Hramu. Tu se pokazalo jedincato sinovstvo Isusovo prema Ocu nebeskomu. Očitovalo se njegovo stajalište prema svećenicima židovskim. I pokazalo se njegovo ponašanje prema roditeljima, prema majci Mariji i Josipu hranitelju.
Prema Ocu:
- Isus ostaje u Hramu riskirajući da ga roditelji traže;
- Isus se moli u kući Oca svojega;
Svećenici prema Isusu:
- nisu pokazivali zanimanja za Isusa ni kada se rodio u Betlehemu, iako im je bilo poznato proroštvo Mihejevo;
- ni četrdeseti dan nakon toga, kada je bio prikazan u Hramu, ne spominje se nijedan svećenik;
- tek su primijetili bistra Dječaka kada mu je bilo 12 godina u Hramu. Ni tada nisu ništa naučili. Samo su mu se divili;
- Isus nije uzeo nijednoga svećenika u apostolski zbor;
- niti mu je ijedan svećenik bio na sprovodu, nego dva židovska laika: Josip iz Arimateje i Nikodem iz Jeruzalema;
- nije se čak ni kao Uskrsli ukazao ijednom svećeniku. Mogao je bez njih. On je bio svećenik, puni i pravi. Jedini.
Isus prema roditeljima:
- Ovaj susret u Hramu bio je prava škola ne samo za onu svećeničku skupinu koja se s Isusom sastala, nego još veća škola za Mariju i Josipa. Ovo je bilo prvo svjesno bogojavljenje Isusovo:
- upozorava Majku da mu je biti u kući Oca svojega;
- upozorava Mariju da je važnija Prva negoli Četvrta zapovijed Božja;
- upozorava Majku i Josipa da to nije čin njegova neposluha, nego zahtjev Božjega zakona;
- roditelji ništa „ne razumješe“ od onoga što im on govoraše;
- samo su mogli rasti u vjeri u njegovo Božanstvo.
Sestre su, nakon podijeljena misnoga blagoslova, priredile susret i razgovor u blagovaonici, gdje je glavna tema bila nadbiskup Stadler, utemeljitelj sestarske Družbe 1890. godine, kojemu je ove godine obilježena 175. godina rođenja, 150. godišnjica svećeničkoga ređenja u Rimu, 100. obljetnica smrti i 10. obljetnica prenošenja kauze s dijecezanske na svetostoličku razinu. Dao Bog da toga Božjega krjeposnika što prije ugledamo kao blaženika na oltaru!
