Prenjska župa Svetoga Mihovila Arkanđela, koja postoji od početka 18. stoljeća, već 300 godina, i od koje su se tijekom vremena odvajale okolne župe Stolačkoga dekanata, u posljednje je vrijeme pala možda na najmanji broj vjernika. Istina, prošle godine u travnju biskup je Ratko, posavjetovavši se s članovima Prezbiterskoga vijeća i sa župnicima kojih se tiče, odvojio filijalu Bobanovo Selo od aladinske župe i pripojio je prenjskoj. I time je i jedna i druga župa došla na oko 1700 vjernika.
Don Mile Vidić, prenjski župnik, već više vremena razmišlja o što boljoj pripravi župe za 150. obljetnicu blagoslova župne crkve, 1869. Počela se graditi 1859. za vrijeme župnika don Vidoja Maslaća, a završena je za župnika don Stjepana Putice. Obojici su svećenika podignuti spomenici u crkvenom dvorištu.
Biskupa Ratka, apostolskoga upravitelja trebinjskoga, don Mile je župnik pozvao da predvodi svečanu sv. Misu na Miholjdan, 29. rujna 2018., i da otvori Jubilarnu godinu, 2018.-2019.
Katolička je Crkva od pamtivijeka slavila tri velika Arkanđela, svakomu je davala poseban blagdan: Gabrijelu 24. ožujka, Rafaelu 23. rujna i Mihaelu 29. rujna. A onda je s reformom liturgijskoga kalendara 1970. godine došlo do objedinjenja blagdana tako da sva trojica Arkanđela imaju svoj svečan dan 29. rujna. Svima Anđelima čuvarima ostao je zajednički blagdan 2. listopada.
Na svečanosti u Prenju našlo se s biskupom i župnikom još 11 svećenika: don Đuro Bender i njegov kapelan don Marin Krešić s Gradine, don Josip Galić iz Bijeloga Polja, don Pero Pavlović s Rotimlje, don Ante Đerek s Gabele, don Gordan Božić s Domanovića, don Stipe Gale s Aladinića, don Ivan Štironja iz Studenaca, don Antun Pavlović s Hrasna, don Damjan Raguž i don Pero Milićević iz Mostara. I nekoliko bogoslova. Misa je bila u crkvenom dvorištu pred kapelicom.
Molitvu sv. Mihovilu, koju je sastavio papa Leon XIII. 1886. godine, i koja se na svršetku svake sv. Mise na latinskom jeziku molila sve do 1964. godine, biskup je, dolazeći iz crkve s asistencijom k oltaru, izmolio pred kipom sv. Mihovila.
U propovijedi biskup je govorio kako je Bog ljubavi i mudrosti stvorio najprije duhovni svijet na nebu, razne redove Anđela i Arkanđela; Vlasti, Vrhovništava i Vrlina; Gospodstava i Prijestolja; Kerubina i Serafina. Svako stvoreno razumno biće treba proći ispit ili kušnju, da pred Bogom slobodno i svjesno prizna svoju ovisnost o njemu ili da ne prizna. A uvijek ostaje i prostor vjere i povjerenja u Boga. Ne znamo u čemu je bila ta provjera na nebu. Neki crkveni učitelji – na primjer sv. Toma Akvinski - smatraju da se radi o nekom činu Utjelovljenoga Sina Božjega. Kao da je Bog stavio sliku i priliku Majke Marije s Djetetom Isusom i svima dusima rekao neka se poklone tomu Djetetu. Ako se poklone, bit će zauvijek sretni; ako se ne poklone, bit će zauvijek nesretni. Velik se dio duhova poklonio, a jedan dio, „trećina zvijezda nebeskih“, pošao je za Luciferovim „repom“ (Otk 12,4). I odmah nasta rat velik na nebu. Lucifer je s Luciferovcima htio sve duhove na svoju stranu i sam zasjesti na Prijestolje Božje. Na to se ustobočio s ratnim poklikom Mi-ha-El / Tko je kao Bog! - predvodnik vojske nebeske, i ušao u rat s Luciferom. I uz pomoć Božju pobijedio i njega i njegove prokletnike, oholnike i zavidnike (12. glava Otkrivenja). Budući da nije više bilo mjesta za njih na nebu, bačeni su na zemlju, na kojoj je Bog stvorio materijalni svijet a kao vrhunac, šestoga dana, stvorio je čovjeka - muškarca i ženu - da se uzajamno potpomažu i množe. I prvi ljudi i sav ljudski rod, kao svjesna i slobodna bića, također moraju proći kroz životni ispit, od nedodirljivosti one prve jabuke, „stabla dobra i zla“, do svakodnevnih napasti i zavođenja na grijeh, što je sotonino djelo. Anđeli su imali samo jedan čin kušnje, a ljudi imaju takvu mogućnost svega vijeka svoga. Zašto je Bog postavio takvu kušnju, a ne drugu, nije naše znati, ali jest nam se boriti i od sebe svaku vrstu đavolske napasti odgoniti. Tko to izdrži, taj će biti spašen i zauvijek blažen.
Pa i sam čovjek Isus bio je kušan, tj. Sotona ga je napastovao u pustinji, ali je Isus odlučno odbio sve napasti i u toj u svakoj drugoj prilici i dao nam primjer kako nam je postupati u životu.
Bog je odredio da svaki čovjek na svijetu ima svoga anđela čuvara koji nas prati i upozorava poštujući našu slobodu. Ali postoji i đavao koji napada i navodi na grijeh. Zato naša molitva anđelima čuvarima da nas čuvaju od đavolskoga utjecaja ne samo dok smo djeca, nego sve do smrti.
Slavlje Godine u prenjskoj župi biskup je na kraju sv. Mise, prije svečana blagoslova, otvorio riječima:
Na slavu svemogućega Boga - Oca, Sina i Duha Svetoga,
na čast Blažene Djevice Marije, suzaštitnice prenjske župe,
na diku sv. Mihovila Arkanđela, zaštitnika ove župe,
na dobro ovoga naroda i svakoga pojedinog člana
otvaram ovu Jubilarnu godinu u povodu
160. obljetnice gradnje ove župne crkve i
150. obljetnice blagoslova iste crkve,
da ova Godina donese obilan duhovni urod,
u obiteljskom i župnom životu vjernika,
u miru, radu i uspjehu svih stanovnika,
u očitovanju svećeničkih i redovničkih zvanja.
Voditelj Misnoga slavlja podijelio je blagoslov po zagovora sv. Mihovila. Župnik je pozvao biskupa, svećenike i bogoslove na čašćenje u župnu kuću, a narod se u crkvenom dvorištu, uz pjesmu i kolo, počastio onim što su vrijedne domaćice donijele na slavlje.
