Prije srpanjskih odmora prethodile su tri velike crkvene svečanosti.
- U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve sakrament svetoga prezbiterskog reda podijelio je četvorici đakona, 29. lipnja 2018., na svetkovinu sv. Petra i Pavla, mjesni biskup Ratko Perić.
- U sarajevskoj katedrali Srca Isusova proslava Papina dana u nedjelju, 1. srpnja 2018. sa svečanom sv. Misom koju je predvodio apostolski nuncij u BiH nadbiskup msgr. Luigi Pezzuto, propovijedao banjolučki pomoćni biskup msgr. Marko Semren. Među koncelebrantima članovima Biskupske konferencije bio je i mostarski biskup. Nuncij je pozvao biskupe i provincijale na čašćenje u Nuncijaturu.
- Istoga dana, 1. srpnja, navečer u 19.00 sati svečana sv. Misa i posveta crkve i oltara na Buni u Mostarskom dekanatu. Svetu je Euharistiju predvodio i posvetu obavio dijecezanski biskup Ratko u slavu Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. U svetoj Misi koncelebriralo je desetak svećenika.
U početku svetoga bogoslužja župnik je don Nikola Menalo umjesno usporedio sakrament krštenja sa sakramentalom posvećenja župne crkve i oltara: nadijevanje novoga imena, izgovaranje posvetne molitve, mazanje posvećenim uljem, davanje svjetla Kristova... Od danas ova crkva nosi ime Presvetoga Tijela i Krvi Kristove. I ne može se mijenjati bez odobrenja Svete Stolice.
U propovijedi biskup je govorio upravo o Presvetoj Euharistiji uzimajući dva apostolska primjera u odnosu na Isusa, euharistijskoga Isusa. Prvi je primjer Jude apostola, pa apostate, a drugi je Ivana apostola, ljubljenoga učenika.
Juda se pokazao vrhunskim domaćim izdajnikom tako što je na Posljednjoj večeri dobro čuo i razumio od Isusa teške riječi na račun onoga tko izda Sina Božjega i, unatoč toj ozbiljnoj opomeni, osobno je otišao glavarima svećeničkim i starješinama narodnim i pogodio se s njima za sramotnih trideset srebrenjaka. Juda je išao ispred Kajfine policijske čete da joj pokaže mjesto u Getsemanskom vrhu gdje se Isus moli Bogu. I jasno rekao: Koga ja poljubim, taj je, držite ga, vežite i oprezno vodite! I poljubi ga! Možda jedan od najužasnijih poljubaca na božansko Lice Isusovo u povijesti čovječanstva. Juda je, kada je uvidio što je učinio, vratio izdajnički novac u Hram, ali novac više nisu htjeli ni veliki svećenici, jer je „krvarina“! To je jedini novac iz Staroga svijeta koji je još uvijek u optjecaju, ali samo u izdajničke svrhe. Zove se – judnik! I za nj se može prodati i izdati sve na svijetu, a za to hoće pokvareno srce i himbeno lice!
Ivan je apostol i evanđelist sama suprotnost Judi apostati. U svemu. On je uz Isusa i na Posljednjoj večeri. On je prvi svjedok i na suđenju pred Anom i njegovim zetom Kajfom. I pred rimskim upraviteljem Pilatom, vjerojatno i pred galilejskim kraljem Irudom. On prati Gospu na Kalvariju. Vjeran prijatelj Isusov, zato i vjeran sin Gospin. On se ne da uvući u novčane transakcije, a još manje u one izdajničke, a najmanje na račun Isusa i njegove Božanske Ljubavi koja očekuje uzvrat ljudske ljubavi. Ivanovu je ljubav Isus dočekao kao velikodušno uzdarje. Doista velik i veličanstven apostol.
Biskup je zaželio da nikada nijednomu od nas, ni svećenika ni vjernika, ne bude na usnama poljubac kojim prima u sebe sakrament Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, bez prethodne iskrene i potpune ispovijedi, bez savršena kajanja i bez uzajamna pomirenja s braćom u kući, u župi, u Crkvi. Time će na najbolji mogući način biti počašćen Euharistijski Krist kojemu se posvećuje ova župna crkva.
Posveta. Dok je biskup raširenih ruku molio liturgijsku molitvu za posvetu crkve, ovlastio je generalnoga vikara don Željka i župnika don Nikolu da svetim uljem pomažu postavljene križeve na zidovima crkve. Ti su križevi od sada vanjski znak da je crkva ne samo blagoslovljena nego i posvećena.
Pred prikazanje biskup je posvetio oltar sa svim liturgijskim molitvama i činima.
Pjevao je domaći uvježbani župni zbor pod ravnanjem župnoga vikara don Ivana.
Velik je broj vjernika pristupio Presvetoj Euharistiji i, nakon župnikovih oglasa i zahvale, primio misni blagoslov. Crkva je bila malena da primi sve vjernike koji su došli sudjelovati na ovoj jedinstvenoj svečanosti.
Devetnaest je hercegovačkih župa koje s jedne ili s druge strane „silaze“ ili „graniče“ s rijekom Neretvom: Glavatičevo, Konjic, Jablanica, Drežnica, Potoci-Bijelo Polje, u Mostaru Sveti Matej, Sveti Ivan, Sv. Petar i Pavao, zatim Ploče-Tepčići, Gradina, Domanovići, Međugorje, Čeljevo, Dračevo, Čapljina, Gorica-Struge, Gabela, Gabela Polje i, naravno, Blagaj-Buna koju, osim Neretve, zapljuskuju još i Buna i Bunica.