Na uskrsni ponedjeljak, 2. travnja 2018., sv. krizma u Čapljini, župi sv. Franje Asiškoga, u Pastoralnom centru. Na redu su završni osnovci, devetoga zareda, dvadeset i dvoje na broju kojima su se priključile i dvije odrasle osobe. U koncelebraciji su, uza župnika don Ivana Kordića, još tri svećenika. A, nakon što su i neki drugi svećenici bili slavili sv. Mise u župama, našli su se na čestitkama. Jedan učenik u ime svojih vršnjaka pozdravlja biskupa i moli da prikaže sv. Misu za njih, za njihove obitelji i cijelu župnu zajednice, napose da podijeli sedam darova Duha Božjega. A učenica uručuje buket proljetnoga cvijeća. Župnik izražava dobrodošlicu u ime cijele župe. Krizmanici čitaju misna čitanja i predvode vjerničke molitve. Župni zbor započinje uskrsne pjesme. Goran, svećenički pripravnik treće godine bogoslovije, asistira u misnim obredima, a među krizmanicama je i njegova mlađa sestra.
Biskup Ratko zahvaljuje na pozdravima i uvodi u Misno i krizmeno slavlje.
Župnik navješćuje sv. Evanđelje (Mt 28,8-15) o Isusovu uskrsnom susretu s vjernim ženama. A čita se i odlomak o prijevari židovskih svećeničkih glavara: s pomoću „mnogo novaca“ zamoliše rimske vojnike da kažu: „Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga“. A vojnici će: Uzoriti Veliki svećeniče, kako ćemo Pilatu reći da smo spavali, otpust će nas s posla! Ali glavari svećenički bijahu spremni i na još jaču, uzvišeniju, novčanu prijevaru: „Mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige“. Što mislite s čime su glavari svećenički sa starješinama „uvjerili“ upravitelja Poncija Pilata? S više ili manje novca nego li vojnicima? I razglasilo se to otvoreno podmićivanje među Židovima ne samo do onda, nego, evo i „do danas“!
Biskup u propovijedi govori o daru Pobožnosti koji krizmanici primaju u sakramentu sv. potvrde. Pobožni su oni učenici i učenice koji se ravnaju PO-BOŽJU, po Božjem zakonu, po Božjim zapovijedima, po Božjem Evanđelju. Pobožan si ako ne izgovaraš ime Gospodnje uzalud, kako kaže Druga Božja zapovijed. Ako ne vrijeđaš Boga koji ti apsolutno nije ništa kriv. Gonjaš loptu uz igralište - niz igralište i samo Boga psuješ kao da si jutros iz pakla izišao od vragova i naučio njihov bogohulni jezik. Zar ikada ikoga na ovome svijetu tako pogrdno vrijeđaš bogohulnom psovkom kao što vrijeđaš dobroga Oca nebeskoga koji ti je dao sve organe da možeš govoriti, sve organe da možeš probavljati hranu, sve organe da možeš biti živčano zdrav, a ti živčano psuješ Svetinje Božje! Kako bi bilo, da svaki put staviš 10 maraka u crkvenu kasu za pokoru kada izgovoriš kakvu đavolsku psovku protiv Boga i njegovih svetaca? Pa ćeš vidjeti kako ćeš prebrzo prestati. Znači, za tebe je važnije 10 maraka nego svemogući i sveznajući Bog! Kakva je to duša, savjest i vjera? Krizmanici, ne izlazite iz ove crkvene dvorane a da čvrsto ne odlučite nikada više Boga vrijeđati bezobraznim izrazima; dok čvrsto ne odlučite djelovati na druge kako ne bi nikada Boga psovali u vašoj nazočnosti. Zato se i obnavljaju krsna obećanja u kojima se odričemo vraga, njegova sjaja, njegove psovke, a izražavamo vjeru u Boga da nam se smiluje i da nam pomogne u provedbi naših odluka da nikada svojim jezikom Boga ne uvrijedimo.
Župnik i dekan don Ivan počastio je biskupa i svećenike - čestitare u župnoj dvorani gdje se razvio koristan svećenički i pastoralni razgovor.
